Beginning

Petar se vraća u Jeruzalem

11 Apostoli i braća u Judeji čuli su da su i nežidovi primili Božju riječ. ² Kad je Petar došao u Jeruzalem, vjernici Židovi počeli su se prepirati s njim: ³ »Ušao si u kuću nežidova i neobrezanih i jeo s njima!«

⁴ Tada im je Petar ispričao sve što se dogodilo: ⁵ »Nalazio sam se u Jopi i molio. Dok sam molio, imao sam viđenje: nešto kao velika plahta, držana za četiri kraja, spuštala se s neba i sišla k meni. ⁶ Pogledao sam dobro unutra i vidio razne četveronožne životinje, divlje zvijeri, gmazove i ptice. ⁷ Zatim sam čuo glas kako mi govori: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’

⁸ A ja sam rekao: ‘To nikako, Gospodine! U moja usta nikada nije ušlo ništa okaljano ili nečisto.’

⁹ Glas s neba rekao je i drugi put: ‘Ne smatraj nečistim ono što je Bog učinio čistim.’

¹⁰ To se ponovilo i treći put, a onda je sve ovo bilo vraćeno na nebo. ¹¹ U taj tren, pred kuću u kojoj sam boravio, stigla su tri čovjeka koje su poslali k meni iz Cezareje. ¹² Duh mi je rekao da pođem s njima, bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće pa smo otišli u kuću tog čovjeka. ¹³ On nam je ispričao da je vidio anđela kako stoji u njegovom domu i govori mu: ‘Pošalji u Jopu po Šimuna zvanog Petar. ¹⁴ On će ti reći riječi po kojima ćete biti spašeni i ti i svi koji žive u tvojoj kući.’

¹⁵ Kad sam im počeo govoriti, Sveti Duh spustio se na njih na isti način kako se prije spustio na nas. ¹⁶ Onda sam se sjetio što je Gospodin rekao: ‘Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.’ ¹⁷ Dakle, ako je ovim ljudima Bog dao isti dar, koji je dao nama kada smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao Bogu stati na put?«

¹⁸ Kad su vjernici to čuli, prestali su se prepirati i počeli veličati Boga, govoreći: »Znači, Bog je i nežidovima dao mogućnost obraćenja koje vodi k vječnom životu!«

Radosna vijest stiže u Antiohiju

¹⁹ A oni koji su se razbježali zbog progona, nastalih nakon Stjepanove smrti, stigli su do Fenicije, Cipra i Antiohije. Na putu nisu propovijedali Radosnu vijest nikomu osim Židovima. ²⁰ Neki su od tih vjernika bili s Cipra i iz Cirene pa su se, nakon što su stigli u Antiohiju, počeli obraćati i Grcima te im propovijedati Radosnu vijest o Gospodinu Isusu. ²¹ Gospodin im je pomagao^[a] pa su mnogi povjerovali njihovoj poruci i počeli slijediti Gospodina. ²² Vijest o tome stigla je i do Crkve u Jeruzalemu, koja je na to poslala Barnabu u Antiohiju. ²³ Kad je stigao onamo i vidio kako je Bog blagoslovio vjernike, bio je sretan. Sve ih je ohrabrio da svim svojim srcem ostanu vjerni Gospodinu. ²⁴ On je bio dobar čovjek, pun Svetog Duha i vjere. A mnogi su postali Gospodinovim sljedbenicima.

²⁵ Barnaba je zatim krenuo u Tarz da potraži Savla. ²⁶ Kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. Punu godinu dana oni su se sastajali s tamošnjom Crkvom i poučavali mnoštvo ljudi. U Antiohiji su Kristove učenike prvi put nazvali kršćanima.

²⁷ U to su vrijeme neki proroci iz Jeruzalema došli u Antiohiju. ²⁸ Jedan od njih zvao se Agab. Vođen Svetim Duhom, prorekao je da će širom svijeta nastati velika glad. U vrijeme cara Klaudija, to se i dogodilo. ²⁹ Svaki je vjernik odlučio odvojiti koliko može za pomoć braći i sestrama koji žive u Judeji. ³⁰ Tako su i učinili te su po Barnabi i Savlu poslali sakupljenu pomoć starješinama u Judeji.

Herod Agripa progoni Crkvu

12 U to je vrijeme kralj Herod počeo progoniti neke pripadnike Crkve. ² Naredio je da mačem ubiju Jakova, Ivanovog brata. ³ Kad je vidio da Židovi to odobravaju, odlučio je izdati naredbu da uhite i Petra. Bilo je to vrijeme Blagdana beskvasnih kruhova. ⁴ Herod je uhvatio Petra i bacio ga u zatvor. Naredio je da ga čuvaju četiri straže po četiri vojnika. Namjeravao ga je nakon blagdana Pashe izvesti pred narodni sud. ⁵ Dok je Petar bio u zatvoru, Crkva je žarko molila za njega.

⁶ Te je noći Petar spavao između dvojice vojnika. Bio je vezan dvama lancima. Čuvari su stajali pred zatvorskim vratima i budno pazili. Herod je sljedećeg dana namjeravao suditi Petru. ⁷ Odjednom se pojavio Gospodinov anđeo, a ćeliju je obasjala svjetlost. Anđeo je potapšao Petra i probudio ga govoreći: »Ustani, brzo!« I lanci su pali s Petrovih ruku. ⁸ Tada mu je anđeo rekao: »Obuci se i obuj!« Petar ga je poslušao, a anđeo mu je rekao: »Obuci kaput i pođi za mnom!« ⁹ Petar je krenuo za anđelom, pitajući se je li to san ili stvarnost. Mislio je da je to samo priviđenje. ¹⁰ Anđeo i Petar su prošli pokraj prve i druge straže. Došli su do željeznih vrata koja vode u grad. Ona su se sama otvorila i oni su izašli. Nakon što su prošli jednu ulicu, anđeo je odjednom nestao.

¹¹ Petar se tada pribrao i rekao u sebi: »Sada uistinu znam da je Gospodin poslao svoga anđela i spasio me od Heroda i od sveg zla koje je židovski narod očekivao da će me snaći.«

¹² Čim je Petar to shvatio, otišao je u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marka, gdje se okupilo mnogo ljudi i molilo. ¹³ Petar je pokucao na vanjska vrata. Sluškinja po imenu Rode krenula ih je otvoriti. ¹⁴ Prepoznala je Petrov glas i od sreće otrčala u kuću. Javila im je da je Petar na vratima, ali mu je zaboravila otvoriti vrata. ¹⁵ Rekli su joj: »Ti si luda!« No ona je uporno tvrdila da govori istinu. Oni su zatim rekli: »To je sigurno njegov anđeo.«

¹⁶ Ali Petar je i dalje uporno kucao. Kad su otvorili vrata i vidjeli ga, ostali su zapanjeni. ¹⁷ On im je rukom dao znak da šute i ispričao im kako ga je Gospodin izveo iz zatvora te nadodao: »Obavijestite Jakova i drugu braću o ovome!« Onda ih je ostavio i otišao drugamo.

¹⁸ Kad se razdanilo, zatvorski su se stražari jako uznemirili. Pitali su se što se moglo dogoditi s Petrom. ¹⁹ Herod je organizirao potragu za njim, a kad ga nije našao, stražare je podvrgnuo ispitivanju i naredio da ih pogube.

Smrt Heroda Agripe

Herod se zatim vratio iz Judeje u Cezareju i ondje proveo neko vrijeme. ²⁰ Bio je vrlo ljut na stanovnike Tira i Sidona. Budući da je njihova zemlja ovisila o hrani iz Herodove zemlje, zajedno su ga došli zamoliti za mir. Uspjeli su pridobiti na svoju stranu Herodovog osobnoga slugu Blasta. ²¹ Herod je odredio dan za sastanak s njima. Toga je dana odjenuo kraljevsku odoru, sjeo na prijestolje i održao govor narodu, a ²² ljudi su klicali: »Ovo govori Bog, a ne čovjek!« ²³ Gospodinov ga je anđeo odmah udario bolešću jer nije dao slavu Bogu. Umro je, izjeden od crvâ.

²⁴ A Božja poruka sve se više širila; broj je vjernika rastao.

²⁵ Barnaba i Savao obavili su svoj zadatak u Jeruzalemu i vratili se u Antiohiju, povevši sa sobom i Ivana zvanog Marko.

Barnaba i Savao kreću na put

13 U Crkvi u Antiohiji bilo je nekoliko proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odrastao zajedno s vladarom Herodom^[b], i Savao. ² Dok su služili Gospodinu i postili, Sveti Duh im je rekao: »Dajte mi Barnabu i Savla da obave zadatak koji sam im namijenio.«

³ Nakon što su svi zajedno postili i molili, položili su ruke na Barnabu i Savla te ih otpremili na put.

Barnaba i Savao na Cipru

⁴ Poslani od Svetog Duha, Barnaba i Savao stigli su do Seleucije, a odatle su otplovili do Cipra. ⁵ Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama, a pomagao im je Ivan zvani Marko.

⁶ Obišli su čitav otok sve do Pafa, a ondje su naišli na vrača i lažnoga proroka, Židova po imenu Barjesus. ⁷ On je bio u društvu namjesnika Sergija Pavla, vrlo mudrog čovjeka. Sergij Pavao poslao je po Barnabu i Savla pa ih zamolio da čuje Božju poruku. ⁸ No suprotstavio im se vračar Elim—tako mu je bilo ime na grčkome. Pokušao je namjesnika odvratiti od vjere. ⁹ Tada je Savao, zvan i Pavao, pun Svetog Duha, pogledao ravno u vrača ¹⁰ i rekao mu: »Pun si svake vrste prijevara i lukavstva. Ti si đavolji sin i neprijatelj svega što je dobro. Zar nikada nećeš prestati izokretati Gospodinove ispravne putove? ¹¹ Slušaj sad, Božja je ruka nad tobom! Oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš ništa vidjeti, čak ni sunce.«

Istoga je trena tama prekrila Elimove oči. Počeo je tapkati uokolo i tražiti nekoga tko će ga voditi za ruku. ¹² Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjerovao je u Božju poruku. Bio je zadivljen učenjem o Gospodinu.

Pavao i Barnaba odlaze s Cipra

¹³ Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. ¹⁴ Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. ¹⁵ Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!«

¹⁶ Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! ¹⁷ Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. ¹⁸ Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. ¹⁹ U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. ²⁰ Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela.

²¹ Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. ²² Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno^[c]. On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ ²³ Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. ²⁴ Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. ²⁵ A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’

²⁶ Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! ²⁷ Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. ²⁸ Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. ²⁹ Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. ³⁰ No Bog ga je podigao iz mrtvih. ³¹ Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. ³² A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. ³³ Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu:

³⁴ Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao:

³⁵ Na drugome mjestu Bog također kaže:

³⁶ David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. ³⁷ No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. ³⁸ Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. ³⁹ Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. ⁴⁰ Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci:

⁴² Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata. ⁴³ Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost.

⁴⁴ Sljedećeg šabata okupio se gotovo čitav grad da čuje Gospodinovu poruku. ⁴⁵ Kad su Židovi vidjeli mnoštvo, spopala ih je zavist i uvredama su se usprotivili onome što je govorio Pavao. ⁴⁶ No Pavao i Barnaba vrlo su odvažno rekli: »Naša je dužnost bila da Božju riječ kažemo najprije vama, ali budući da je vi odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima vječnog života, mi ćemo se sada okrenuti drugim narodima. ⁴⁷ Evo što nam je zapovjedio Gospodin:

⁴⁸ Kad su nežidovi to čuli, obradovali su se i počeli slaviti Gospodinovu riječ, i svi određeni za vječni život povjerovali su u nju.

⁴⁹ Gospodinova poruka širila se po cijelom kraju, ⁵⁰ a Židovi su nagovorili ugledne pobožne žene i muškarce na vodećim mjestima u gradu protiv Pavla i Barnabe. Oni su ih počeli progoniti i otjerali su ih iz svoga kraja. ⁵¹ Pavao i Barnaba otresli su prašinu sa svojih stopala kao znak protiv njih i otišli u Ikonij. ⁵² A sljedbenici su bili puni radosti i Svetog Duha.