Beginning
Usporedba o kraljevskoj svadbi
(Lk 14,15-24)
22 Isus je narodu ponovo počeo govoriti u usporedbama. Rekao je: 2 »Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji je pripremio svadbu za svoga sina. 3 Poslao je sluge po one koji su bili pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći.
4 Tada je poslao druge sluge, govoreći: ‘Kažite onima što su pozvani: Evo, moja je gozba pripremljena, volovi i ugojena stoka su zaklani i sve je spremno. Dođite na svadbu!’
5 No oni se nisu odazvali, nego su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6 Ostali su zgrabili kraljeve sluge, zlostavljali ih i ubili. 7 Na to se kralj rasrdio pa je poslao svoje vojnike i oni su pogubili ubojice njegovih slugu i spalili njihov grad.
8 Tada je kralj rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali oni koji su pozvani nisu bili dostojni. 9 Stoga, idite na raskrižja cesta i pozovite na svadbu sve koje nađete.’ 10 Oni su otišli na ulice i sakupili sve koje su našli—zle i dobre—i svadbena se dvorana napunila gostima.
11 A kad je kralj ušao da pogleda goste, vidio je ondje čovjeka koji nije bio u svadbenoj odjeći. 12 Rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odjeće?’ A čovjek je zanijemio. 13 Tada je kralj naredio svojim slugama: ‘Svežite mu ruke i noge pa ga bacite u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.’
14 Jer, mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.«
Pitanje o porezu
(Mk 12,13-17; Lk 20,20-26)
15 Tada su farizeji otišli i dogovorili se kako da uhvate Isusa u riječi. 16 Poslali su mu svoje učenike zajedno s herodovcima[a], a ovi su mu rekli: »Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da uistinu učiš Božjem putu, te da se ne obazireš ni na koga, jer ne gledaš tko je tko. 17 Zato nam reci što misliš: je li pravo plaćati caru porez ili nije?«
18 Isus je znao njihove zle namjere pa je rekao: »Licemjeri! Zašto me pokušavate namamiti u zamku? 19 Pokažite mi novac za plaćanje poreza.« Pružili su mu srebrnjak. 20 Tada ih je upitao: »Čiji je ovo lik i natpis?«
21 Odgovorili su mu: »Carev.«
A on im je tada rekao: »Dakle, dajte caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu.«
22 Zadivili su se kad su to čuli pa su ga ostavili i otišli.
Pitanje o uskrsnuću
(Mk 12,18-27; Lk 20,27-40)
23 Toga su dana Isusu prišli i saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, pa su ga upitali: 24 »Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovjek umre bez djece, neka se brat oženi njegovom ženom i podigne potomstvo svome bratu.’[b] 25 Kod nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece pa mu se brat oženio ženom. 26 Isto se dogodilo drugom i trećem bratu i tako sve do sedmoga. 27 Na kraju je i žena umrla. 28 Dakle, kojemu će od sedmorice ona biti žena nakon uskrsnuća jer su se svi njome oženili?«
29 Isus im je na to odgovorio: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Sveta pisma ni Božju moć. 30 U budućem životu, nakon uskrsnuća, ljudi se neće niti ženiti niti udavati, nego će biti poput anđela na nebu. 31 A što se uskrsnuća mrtvih tiče, niste li čitali što vam je rekao Bog: 32 ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’?[c]
A Bog nije Bog mrtvih, nego živih.«
33 Kad je narod to čuo, bio je zadivljen njegovim učenjem.
Najvažnija zapovijed
(Mk 12,28-34; Lk 10,25-28)
34 Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji. 35 Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je: 36 »Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?«
37 A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’[d] 38 To je prva i najvažnija zapovijed. 39 Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’[e] 40 Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.«
Pitanje o Kristu i Davidu
(Mk 12,35-37; Lk 20,41-44)
41 Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao: 42 »Što mislite o Kristu[f]? Čiji je on potomak?«
Odgovorili su mu: »Davidov.«
43 A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši:
44 ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane
dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge?’[g]
45 Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« 46 Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati.
Isus opominje religiozne vođe
(Mk 12,38-40; Lk 11,37-52; 20,45-47)
23 Tada je Isus rekao narodu i svojim učenicima: 2 »Učitelji Zakona i farizeji misle da imaju autoritet tumačiti Mojsijev zakon. 3 Stoga, činite i držite se svega što vam kažu, ali ne činite što oni čine, jer oni govore, ali sami ne čine. 4 Oni vežu teška bremena, koja se jedva mogu nositi, i stavljaju ih ljudima na leđa, a sami ni prst neće podići da ih pomaknu.
5 Sva djela čine zato da ih vide ljudi. Proširuju svoje zapise iz Svetog pisma[h] i produžuju rese na svojim haljinama[i]. 6 Vole počasna mjesta na gozbama i prva mjesta u sinagogama. 7 Vole da ih ljudi s poštovanjem pozdravljaju na trgovima i da ih zovu ‘učitelju’.
8 No vi nemojte dopustiti da vas ljudi zovu učiteljima, jer imate samo jednoga Učitelja, a vi ste međusobno braća i sestre. 9 Nemojte nikoga na Zemlji zvati svojim ocem, jer imate samo jednoga Oca, onoga na Nebu. 10 Ne dopustite ljudima ni da vas zovu vođama, jer je samo jedan Vođa, a to je Krist. 11 Najveći među vama neka vam bude sluga. 12 Tko se uzdiže, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.
13 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ljudima zatvarate vrata. Sami ne ulazite, a onima koji žele ući, to ne dopuštate. 14 [j]
15 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Putujete kopnom i morem da učinite jednoga čovjeka svojim sljedbenikom, a kad on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe. 16 Jao vama, slijepi vođe! Govorite: ‘Ako se tko zakune Hramom, to nije ništa. Ali ako se tko zakune zlatom, koje je u Hramu, dužan je održati svoju zakletvu.’ 17 Vi slijepe budale! Što je važnije: zlato, koje je u Hramu, ili Hram, koji posvećuje to zlato? 18 Kažete i ovo: ‘Ako se tko zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali ako se zakune zlatom, koje je na žrtveniku, dužan je održati svoju zakletvu.’ 19 Slijepci! Što je važnije: dar koji je na žrtveniku ili žrtvenik koji posvećuje taj dar? 20 Dakle, tko se zakune žrtvenikom, kune se i žrtvenikom i svime što je na žrtveniku. 21 A tko se zakune Hramom, kune se i Hramom i svime što je u njemu. 22 Tko se zakune Nebom, kune se Božjim prijestoljem i Onim koji sjedi na njemu.
23 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Dajete Bogu desetinu od svega što posjedujete, čak i od metvice, kopra i kumina,[k] a zanemarujete ono najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Toga ste se trebali držati, a ono prvo ne zanemariti. 24 Slijepi vođe! Cijedite komarca, a gutate devu.[l]
25 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Čistite svoje čaše i posude izvana, a iznutra su pune prijevare i neumjerenosti. 26 Slijepi farizeji, najprije očistite unutrašnjost čaše, pa će joj i vanjština biti čista!
27 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ste poput okrečenih grobova koji izgledaju lijepo izvana, ali iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće. 28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Gradite grobnice prorocima i ukrašavate grobove pravednika, 30 govoreći: ‘Da smo živjeli u vrijeme svojih predaka, ne bismo s njima sudjelovali u ubijanju proroka.’ 31 Tako potvrđujete da ste potomci onih koji su ubijali proroke. 32 Dovršite, dakle, ono što su vaši preci započeli!
33 Zmije i zmijski porodi! Kako ćete izbjeći da ne budete osuđeni na pakao? 34 Zato vam, evo, šaljem proroke, mudrace i učitelje. Neke ćete od njih ubiti i razapeti. A neke ćete bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad. 35 Zato ćete biti krivi za ubojstva svih nedužnih ljudi na Zemlji—od ubojstva nevinog Abela do ubojstva Zaharije[m], Barahijinog sina, kojeg ste ubili između svetišta i žrtvenika. 36 Istinu vam kažem: krivnja za sve to past će na vas koji sada živite.«
Isus kori Jeruzalem
(Lk 13,34-35)
37 »Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji ti šalje Bog! Koliko li sam puta želio sakupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja piliće pod svoja krila, ali ti to nisi htio. 38 Sada će tvoja kuća biti prepuštena tebi—pusta! 39 Zaista, kažem vam: nećete me više vidjeti dok ne kažete: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime!’[n]«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International