Beginning
Jeruzalem oplakuje svoje uništenje
1 Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica,
a bila je puna stanovnika!
Sada je jadna, kao udovica,
a nekad se isticala među narodima!
Nekad kneginja među pokrajinama,
sada je ropkinja.
2 Noću gorko plače,
suze su joj na obrazima.
Od svih naroda, koji su je voljeli,
nijedan da je utješi sada.
Svi su je prijatelji izdali,
i postali joj neprijatelji.
3 Juda je trpjela nevolje i težak rad,
a sada je prognana.
Živi među drugim narodima
i nigdje nema odmora.
U tjesnacu su je sustigli progonitelji.
4 Tuguju i putevi prema kćeri Sion[a]
jer više nitko ne dolazi za blagdane.
Gradska su vrata napuštena,
a njeni svećenici jauču.
Njene su djevojke ožalošćene,
a ona puna gorčine.
5 Protivnici su joj postali gospodari,
njeni neprijatelji žive lagodno.
To ju je BOG kaznio
zbog mnoštva njenih grijeha.
Neprijatelji su joj zarobili djecu
i sve ih odveli.
6 Kći Sion izgubila je svoju ljepotu.
Njeni su glavari kao gladni jeleni
koji nigdje ne nalaze travu
i ne mogu umaknuti lovcima.
7 Dok kći Jeruzalem[b] pati i luta,
sjeća se minulih dana
i svih svojih blaga
iz prošlih vremena.
No njezin je narod pao u neprijateljske ruke
i nema nikoga da joj pomogne.
Protivnici su je gledali
i smijali se njezinoj propasti.
8 Kći Jeruzalem teško je sagriješila
i postala nečista.
Oni koji su je poštovali,
sada je preziru
jer su vidjeli njezinu golotinju.
A ona jeca i okreće lice.
9 Nečistoća joj je zaprljala odjeću.
Nije se brinula što će biti s njom.
Zapanjila se kad je pala;
nije bilo nikoga da je podigne.
»Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona,
»i kako neprijatelj misli da je moćan.«
10 Neprijatelj je ispružio ruku
i zgrabio sve njeno blago.
Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci,
a za njih si rekao da ne smiju ući.
11 Njen cijeli narod jauče i traži kruha.
Dragocjenosti svoje daju za hranu,
samo da bi ostali na životu.
»Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona,
»gledaj kako me svi preziru.«
12 Kći Jeruzalem kaže:
»Vi, što prolazite, zar vam nije stalo?
Pogledajte na mene!
Ima li igdje boli kao što je bol
kojom sam pogođena,
kojom me BOG udario
na dan kad se razbjesnio na mene?
13 S visine je poslao vatru,
u kosti mi je ušla.
Mrežu mi je razapeo pod nogama
i okrenuo me natrag.
Učinio je da posve opustim,
da se po cijele dane osjećam loše.
14 Grijesi su me upregli u jaram,
Bog ih je svezao zajedno.
Jaram mi je navaljen na vrat,
a Gospodar mi je oduzeo snagu.
Predao me u ruke onima
kojima se ne mogu oduprijeti.
15 Gospodar je odbacio sve moje ratnike
iako prebiva usred mene.
Protiv mene je okupio vojsku
da satre moje mladiće.
Gospodar je zgazio djevičansku kćer Judu,
kao grožđe u tijesku.
16 Zbog toga ja plačem,
oči mi suze liju.
Jer, daleko je od mene tješitelj,
onaj koji me može u život vratiti.
Djeca su mi bez igdje ičega
jer ih je nadjačao neprijatelj.«
17 Kći Sion pruža ruke,
ali nema nikoga da je utješi.
BOG je naredio da susjedni narodi
postanu Jakovu neprijatelji.
Kći Jeruzalem je za njih
kao prljava, nečista krpa.
18 »BOG je postupio pravedno«,
kaže prijestolnica,
»jer sam se pobunila
protiv njegove zapovijedi.
Slušajte, svi narodi!
Gledajte moju bol!
Moje djevojke i mladići
otišli su u progonstvo.
19 Pozvala sam svoje saveznike,
ali oni su me napustili.
Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu,
tražeći hranu da se održe na životu.
20 Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji.
Utroba mi ključa, srce se u meni grči
jer sam se žestoko pobunila.
Vani hara mač, a u kući smrt.
21 Svi su čuli moje zapomaganje,
ali nema nikoga da me utješi.
Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju
i raduju se što si to učinio.
Daj da dođe dan koji si najavio,
da i oni postanu kao ja.
22 Pogledaj koliko su učinili zla.
Kazni i njih okrutno
kao što si mene kaznio
zbog svih mojih grijeha.
Jer, ne mogu se prestati jadati,
a srce mi je izmučeno.«
Bog uništava Jeruzalem
2 O, kako li je Gospodar kćer Sion[c] obavio
oblakom svojega gnjeva!
Jeruzalem, slavu Izraelovu,
zbacio je s neba na zemlju.
Iako je bio podnožje njegovih nogu,
u dan gnjeva nije za njega mario.
2 Gospodar je bez milosti uništio
sva Jakovljeva boravišta.
Bijesno je srušio utvrde
svoje kćeri Jude.
Na zemlju je bacio osramoćeno kraljevstvo
i sve njegove poglavare.
3 Bio je toliko ljut da je Izraelu
oduzeo svu snagu.
Nije htio svojom desnicom
udariti neprijatelja.
Navalio je na Jakova kao plamteća vatra
što sve oko sebe proždire.
4 Nategnuo je svoj lûk kao neprijatelj,
desnicom je povukao strelicu
i pobio sve na koje smo bili ponosni.
Svoju je srdžbu izlio kao vatru
na šator kćeri Sion.
5 Gospodar je poput neprijatelja
uništio Izrael.
Uništio je njegove palače,
srušio mu utvrde.
Kćeri Judi donio je
žalost i naricanje.
6 Opustošio je svoje prebivalište
kao sjenicu u vrtu.
Razorio je mjesto
svojih blagdana.
BOG je učinio da ljudi zaborave
svetkovine i dane odmora na Sionu.
U svojem ljutitom gnjevu
odbacio je i kralja i svećenika.
7 Gospodar je odbacio svoj žrtvenik
i napustio svoje svetište.
Zidine jeruzalemskih palača
predao je u ruke neprijateljima,
a oni su u BOŽJEM Hramu galamili
i vikali kao da je blagdan.
8 BOG je odlučio razoriti zidine,
podignute oko kćeri Sion.
Izmjerio ju je mjernim užetom
i svoju ruku nije odvratio od uništenja.
Učinio je da svi bedemi zakukaju,
svi su zajedno oronuli.
9 Vrata su joj utonula u zemlju,
zasune im je razbio i uništio.
Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode.
Zakon se više ne podučava.
A njenim prorocima
BOG više ne daje viđenja.
10 Starješine kćeri Sion
na zemlji sjede i šute.
Glave su posuli prašinom,
odjenuli pokajničke tkanine.
Jeruzalemske djevojke
pognule su glave do zemlje.
11 Oči sam isplakao,
nutrina mi ključa,
srce mi se izlijeva na zemlju
zbog uništenja moga naroda,
zbog djece i dojenčadi
što skapavaju na trgovima grada.
12 Djeca pitaju svoje majke:
»Gdje su hrana i piće?«
Malakšu kao ranjenici
na trgovima grada.
Na koncu ispuste dušu
u majčinom naručju.
13 Što mogu reći o tebi,
kakva si, kćeri Jeruzaleme?
Kako te mogu utješiti,
djevičanska kćeri Sione?
Jer, tvoja je rana velika kao more—
tko te može izliječiti?
14 Viđenja tvojih proroka
bila su prazna i lažna.
Nisu ti pokazali tvoju krivnju,
da okrenu tvoju sudbinu.
Dali su ti prazna proroštva
koja su te samo obmanula.
15 Oni koji prolaze cestom,
plješću rukama i smiju ti se,
rugaju ti se coktanjem
i odmahuju glavom nad Jeruzalemom:
»Zar je to grad za koji se govorilo
da je savršenstvo ljepote
i radost cijeloga svijeta?«
16 Tvoji neprijatelji viču na tebe,
zvižde, škrguću zubima i govore:
»Uništili smo je!
Ovo je dan koji smo čekali!
Doživjeli smo da ga vidimo!«
17 BOG je izvršio svoj naum,
održao je svoju riječ.
Kao što je davno izjavio,
razorio te bez milosti.
Učinio je tvog neprijatelja snažnim
i dao mu da slavi nad tobom.
18 Vapi glasno Gospodaru!
O, zidino Jeruzalema,
neka ti i danju i noću
suze teku kao bujica.
Ne daj sebi oduška,
ni odmora zjenici svoga oka.
19 Ustani noću i glasno vapi
kad počinju noćne straže.
Kao vodu, izlij svoje srce
pred licem Gospodara.
Podigni ruke k njemu
za život svoje djece,
koja od gladi skapavaju
na uglu svake ulice.
20 Jeruzalem kaže:
Pogledaj, BOŽE, i vidi:
jesi li s ikime ovako postupio?
Zar da žene jedu vlastitu djecu,
porod koji su njegovale?
Zar da svećenik i prorok budu ubijeni
u Gospodarevom Hramu?
21 I mladi i stari su na ulici,
mrtvi leže na goloj zemlji.
Moje djevojke i mladići
pali su od mača.
Ti si ih pobio u dan svoga gnjeva,
poklao si ih bez milosti.
22 Užas si na mene doveo sa svih strana,
sazvao si ga kao da dolazi na slavlje.
Nitko na dan BOŽJEGA gnjeva
nije pobjegao ni preživio.
One koje sam njegovala i odgojila,
moj neprijatelj je dokrajčio.
Kazna, pokajanje i nada
3 Ja sam čovjek koji poznaje nevolju
pod batinom Božjeg bijesa.
2 On me natjerao da hodam u tami,
bez tračka svjetlosti.
3 Svoju je ruku podigao na mene,
ponovo i ponovo, po cijele dane.
4 Meso i kožu mi je istrošio,
kosti slomio.
5 Opkolio me i okružio
gorčinom i nevoljom.
6 Natjerao me da boravim u tami
poput onih koji su davno pomrli.
7 Ogradio me zidom, da ne mogu izaći,
okovao me teškim lancima.
8 Pa i kad vičem upomoć,
gluh je na moju molitvu.
9 Zapriječio mi je put klesanim kamenom,
moju je stazu iskrivio.
10 Kao medvjed iz zasjede,
poput skrivenog lava,
11 odvukao me s puta, rastrgao
i ostavio bespomoćna.
12 Nategnuo je svoj lûk
i postavio me za metu svojim strijelama.
13 Isprobadao mi je utrobu
strijelama iz svoga tobolca.
14 Cijelom svome narodu postao sam na podsmijeh,
po cijeli dan pjevaju mi rugalice.
15 Gorčinom me nasitio
i pelinom napojio.
16 Zube mi je razbio na šljunak,
bacio me u prašinu.
17 Moja duša izgubila je mir,
zaboravio sam što je sreća.
18 Zato sam rekao: »Nestala mi je snaga
i sve čemu sam se nadao od BOGA.«
19 Sjećam se svoje nevolje i lutanja,
pelina i otrova.
20 Sjećam ih se dobro
i duša mi je potištena.
21 Ali ovo dozivam u sjećanje
i zato se nadam:
22 BOŽJA ljubav nikad ne prestaje,[d]
nema kraja njegovoj milosti.
23 One se obnavljaju svako jutro
jer je Božja vjernost velika.
24 Stoga, moja duša kaže:
»BOG je meni sve, zato ću ga čekati.«
25 BOG je dobar onima koji ga iščekuju
i svima koji za njim tragaju.
26 Dobro je strpljivo čekati
da nas BOG spasi.
27 Dobro je naučiti se strpljenju
još u vrijeme mladosti.
28 Kada BOG na njega stavi svoj jaram,
čovjek treba sjediti u samoći i šutjeti.
29 Neka se pokloni Gospodaru licem do zemlje
jer možda još ima nade.
30 Neka okrene obraz onome tko ga udara,
neka pusti da ga ljudi vrijeđaju.
31 Jer, Gospodar nikoga
ne odbacuje zauvijek.
32 Ako i zada bol, pokazat će samilost
zbog svoje vjerne ljubavi.
33 On nerado ljudima donosi
nevolju i patnju.
34 Kada se nogama gaze
svi porobljeni na zemlji,
35 kada se čovjeku uskraćuje pravda
pred licem Svevišnjega,
36 kada je čovjek prevaren na sudu
—zar Gospodar to ne vidi?
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International