Beginning
U lončarevoj kući
18 Jeremija je primio ovakvu poruku od BOGA: 2 »Idi u lončarevu kuću. Ondje ćeš čuti moje riječi.«
3 Otišao sam do lončara. Bio je kod kuće i radio za lončarskim kolom. 4 Rukama je oblikovao posudu od gline, ali ona mu se pokvarila. Zatim je od te gline napravio drugu posudu, kako mu se činilo najbolje.
5 Tada sam čuo BOGA kako mi govori: 6 »Narode Izraela, mogu učiniti s vama isto što i ovaj lončar sa svojom zdjelom. Izraelci, znajte, vi ste u mojoj ruci kao glina u rukama lončara.« Tako je rekao BOG. 7 »Ako ikad kažem nekom narodu ili kraljevstvu da ću ih iskorijeniti i uništiti, 8 a oni odustanu od svoje pokvarenosti, ja ću se tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim zlo. 9 No ako neki narod ili kraljevstvo odlučim učvrstiti i izgraditi, 10 a oni počnu postupati protiv moje volje i postanu neposlušni, ja ću se i tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim dobro.
11 Stoga, Jeremijo, reci stanovnicima Jude i Jeruzalema da im poručuje BOG: ‘Pazite! Spremam[a] vam nesreću. Smišljam kaznu za vas. Zato, odustanite od svoga lošeg načina života i počnite činiti dobro.’ 12 Ali oni će ti reći: ‘Govoriš uzalud. Mi ćemo i dalje uporno živjeti po svome i raditi što nas je volja.’
13 Zato im BOG poručuje:
Pitajte među svim narodima:
jesu li ikad čuli za takvo što?
Moj dragi narod, Izrael,
učinio je strašnu stvar.
14 Kao da je snijeg nestao
na padinama Libanona!
Kao da su presušili hladni potoci
što se spuštaju s planina![b]
15 Moj narod je mene zaboravio,
pale žrtve bezvrijednim idolima.
Zato posrću na svojim putevima,
ne idu drevnim stazama predaka.
Umjesto da krenu dobrim putem,
oni lutaju stranputicama.
16 Njihova će zemlja izgledati strašno,
stalno će joj podrugljivo psikati.
Tko god će onuda prolaziti,
zgražavat će se i čuditi.
17 Kao snažan vjetar s istoka,
rastjerat će ih neprijatelji.
A kad se na njih sruči propast,
otići ću, neću im pomoći.«
Urota protiv Jeremije
18 Tada su neki ljudi odlučili: »Idemo se riješiti Jeremije. Uvijek ćemo imati svećenike da nam daju upute, mudrace da nas savjetuju i proroke da nam prenose Božje poruke. Govorit ćemo protiv njega.[c] I prestat ćemo slušati što govori.«
19 Slušaj što ti govorim, BOŽE,
čuj što moji protivnici govore!
20 Kažu: »Zar se na dobro uzvraća zlom?«
Kopaju rupu da u nju upadnem.
Sjeti se da sam pred tobom molio,
za njihovo se dobro zauzimao,
da svoju srdžbu odvratiš od njih.
21 Stoga, sada im pusti djecu da gladuju,
a njih prepusti neprijateljskom maču.
Neka im žene bez muževa i djece ostanu,
muškarci pomru od bolesti,
mladići u borbi poginu.
22 Neka se vrisak čuje iz njihovih kuća
kad ih neprijatelj napadne iznenada.
Jer, iskopali su jamu da u nju upadnem
i postavili mi zamke da u njih ugazim.
23 Ali ti, BOŽE, znaš
njihove ubojite planove.
Nemoj im oprostiti zločine
niti zaboraviti njihove grijehe.
Nek' pred tobom padnu na tlo,
a ti ih kazni u svom gnjevu.
Slomljeni vrč
19 BOG mi je rekao: »Idi kod lončara i kupi glineni vrč. Povedi sa sobom nekoliko starješina i vodećih svećenika. 2 Idite u dolinu Ben Hinom. Na Vratima razbijene lončarije[d] objavi moju poruku.
3 Reci: ‘Kraljevi Jude i stanovnici Jeruzalema, čujte što vam poručuje BOG! BOG Svevladar, Bog Izraela, govori vam: Na ovo ću mjesto uskoro sručiti strašnu nesreću. Svi koju za to čuju, bit će zaprepašteni. 4 Učinit ću to jer su me Judejci napustili i zagadili ovo mjesto. Palili su žrtve lažnim bogovima, koje oni i njihovi preci nisu poznavali. Judejski su kraljevi natopili ovo mjesto krvlju nedužne djece. 5 Podigli su svetišta i tu spaljivali svoju djecu, prinoseći ih Baalu kao žrtve paljenice. Ja to nisam zapovjedio. Nikad im nisam rekao da to čine niti mi je to palo na pamet. 6 Ali, dolaze dani, govori BOG, kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet ili Dolina Hinom. Zvat će se Dolina pokolja. 7 Ovdje ću pokvariti zamisli Judejaca i Jeruzalemaca. Poginut će od mačeva u rukama neprijatelja. Njihovi će leševi biti hrana pticama i divljim zvijerima. 8 Opustošit ću ovaj grad. Tko god bude ovuda prolazio, zgražavat će se i čuditi njegovim ruševinama. 9 Pod neprijateljskom će opsadom grada ljudi patiti i gladovati. Natjerat ću ih da jedu meso svojih sinova i kćeri, da se pojedu međusobno.’
10 A onda, Jeremijo, pred ljudima koji su s tobom, razbij vrč, 11 pa im reci: ‘BOG Svevladar kaže: Uništit ću narod Jude i Jeruzalema kao razbijeni glineni vrč, tako da se više neće oporaviti. Neće biti mjesta za pokapanje mrtvaca pa će ih ostavljati na Lomači[e]. 12 Tako će biti i s ovim mjestom i njegovim stanovnicima. Bit će kao Lomača, tvrdi BOG. 13 Sve kuće u Jeruzalemu i palače judejskih kraljeva, po čijim su se krovovima[f] palile žrtve nebeskim zvijezdama i izlijevali prinosi pića u čast drugih bogova, bit će zagađene kao Lomača.’«
14 Jeremija se vratio iz Lomače, kamo ga je BOG poslao da prorokuje. Otišao je u dvorište BOŽJEGA Hrama i govorio pred svim okupljenim ljudima: 15 »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje vam: ‘Rekao sam da ću uništiti Jeruzalem i sva okolna naselja. To će se uskoro i dogoditi jer su me ovi ljudi uporno odbijali poslušati.’«
Jeremija i Pašhur
20 Svećenik Pašhur, Imerov sin, glavni službenik u BOŽJEM Hramu, čuo je Jeremiju kako prorokuje. 2 Dao je proroka istući, a potom baciti u klade[g] koje su se nalazile kod gornjih Benjaminovih vrata BOŽJEGA Hrama. 3 Sutradan je Pašhur oslobodio Jeremiju, a prorok mu je tada rekao: »BOG te više ne zove Pašhur, nego Užas-Odasvud. 4 Ovako ti poručuje BOG: ‘Učinit ću te uzrokom užasa za tebe i tvoje prijatelje. Gledat ćeš kako ih neprijatelji ubijaju mačevima, sve ću Judejce predati u ruke babilonskoga kralja. On će ih odvesti u Babilon kao robove ili će ih pobiti njegova vojska. 5 Sve bogatstvo ovoga grada, sve što su ljudi napravili, sve dragocjenosti i blago judejskih kraljeva, prepustit ću u ruke neprijateljima. Oni će upasti u grad, sve opljačkati i odnijeti u Babilon. 6 A ti ćeš, Pašhure, kao i svi tvoji ukućani, biti zarobljen i odveden u Babilon. Ondje ćete živjeti, umrijeti i biti pokopani. Isto tako i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao lažnu budućnost.’«
Jeremija se tuži BOGU
7 O BOŽE, ti si me prevario
i bio sam zaveden.
Jači si, pa si me savladao.
Postao sam predmet poruge,
ljudi me stalno izruguju.
8 Kad god progovorim, vapim i vičem,
stalno upozoravam na nasilje i propast.
Ljudima donosim BOŽJE poruke,
a oni me vrijeđaju i ismijavaju.
9 Ako sebi kažem: »Neću ga spominjati,
neću više u njegovo ime govoriti«,
duboko u meni gore Božje riječi.
Kao da je vatra u mojim kostima,
u sebi ih ne mogu zadržati.
10 Čujem mnoge kako me ogovaraju.
Govore: »Strava je posvuda.
Progovorite! Prijavimo ga!«
Svi moji prijatelji čekaju da posrnem.
Govore: »Možda ga možemo uvaliti u nevolju
pa da ga svladamo i da mu se osvetimo.«
11 Ali BOG je uz mene, kao nezaustavljivi ratnik,
zato će moji progonitelji posrnuti,
neće me svladati niti poraziti.
Neće uspjeti, jako će se osramotiti,
a sramotu nikad neće zaboraviti.
12 O BOŽE Svevladaru, ti pravedne iskušavaš,
ljudsko srce i um istražuješ.
Tebi sam cijeli svoj slučaj povjerio,
daj da vidim kako ih kažnjavaš.
13 Pjevajte BOGU! Slavite BOGA!
On spašava život jadnika,
izbavlja ga iz ruku zlikovaca.
14 Proklet dan kad sam bio rođen.
Neblagoslovljen dan kad me majka rodila!
15 Proklet čovjek koji je razveselio mog oca
rekavši vijest: »Rodio ti se sin!«
16 Neka završi kao i oni gradovi[h]
koje je BOG uništio bez milosti.
Neka ujutro sluša bolni krik,
a u podne poziv u bitku,
17 jer me nije već tada ubio,
dok sam još u majčinoj utrobi bio.
Tako se ni rodio ne bih
pa bi mi majka bila grob.
18 Zašto sam došao na ovaj svijet?
Zar da gledam tugu i nevolju,
da u sramoti dočekam smrt?
Bog odbija molbu kralja Sidkije
21 Kad je Jeremija primio poslanike judejskoga kralja Sidkije, čuo je poruku od BOGA. Kralj je poslao Pašhura, Malkijinog sina, i svećenika Sefaniju, Maasejinog sina. Oni su rekli proroku: 2 »Upitaj BOGA što će biti s nama, jer nas je napao babilonski kralj Nabukodonosor. Možda nam BOG čudesno pomogne kao nekad pa se povuče babilonska vojska.«
3 Jeremija im je rekao da poruče kralju Sidkiji: 4 »BOG Izraela kaže: ‘Učinit ću da vam je oružje, kojim se suprotstavljate babilonskom kralju i njegovim Babiloncima, beskorisno.
Njihova je vojska ispred gradskih zidina. Okružili su Jeruzalem i uskoro ću ih uvesti usred grada. 5 Ja ću se svom snagom boriti protiv vas, Judejci. Strašno sam ljut na vas. Sad ćete se i sami uvjeriti u silinu moga gnjeva. 6 Pobit ću stanovnike ovoga grada. Ljudi i životinje umirat će od strašne bolesti. 7 A judejskoga kralja Sidkiju, njegove službenike i ljude, koji uspiju u gradu preživjeti bolest, rat i gladovanje, predat ću babilonskom kralju Nabukodonosoru. Dat ću ih u ruke njihovim neprijateljima koji će ih ubijati mačem bez milosti.’« Tako je rekao BOG.
8 »A ljudima u Jeruzalemu reci da im BOG poručuje: ‘Birajte između života i smrti. 9 Ljudi koji ostanu u gradu, poginut će u borbi, umrijeti od gladi ili od bolesti. A oni koji izađu i predaju se babilonskim napadačima, preživjet će ovaj rat. 10 Odlučio sam uništiti ovaj grad, a ne mu pomoći. Predat ću ga babilonskom kralju koji će ga spaliti do temelja’«, rekao je BOG.
11 »Judejskoj kraljevskoj obitelji poruči: ‘Slušajte što vam govori BOG. 12 Davidova obitelji, BOG vam kaže:
Pravedno sudite ljudima, svaki dan.
Branite oštećene od otimača.
Ako to ne činite, naljutit ću se.
Moj gnjev bit će kao neugasiva vatra.
Sve zbog vaših zlih djela.
13 Jeruzaleme, ja sam protiv tebe!
Protiv tebe, koji vladaš dolinom,
protiv stijene uzdignute nad ravnicom!
Tako kaže BOG.
A vi u Jeruzalemu kažete:
»Nitko nas neće napasti,
niti se probiti u naš jaki grad.«
14 Dobit ćete zasluženu kaznu.
Tako je rekao BOG.
Požar će u vašim šumama planuti,
plamen sve uokolo progutati.’«
Jeremijina poruka vladarima Jude
22 BOG je rekao Jeremiji: »Siđi do kraljevske palače i reci judejskom kralju: 2 ‘Kralju Jude, nasljedniče Davidovog prijestolja, poslušaj što poručuje BOG. Ovo saslušajte i ti i tvoji službenici, kao i svi drugi koji ulaze na vrata palače. 3 BOG vam kaže da postupate pravedno i pošteno, da oštećenike branite od okrivljenih. Ne smijete zlostavljati strance, siročad, udovice. Ne možete ovdje prolijevati nevinu krv. 4 Ako se budete držali njegovih zapovijedi, onda će na vrata palače ulaziti kraljevi, koji su pravi nasljednici Davidovog prijestolja. Vozit će se u kočijama i jahati na konjima, u pratnji svojih službenika i cijelog naroda. 5 Ali, ako ne poslušate, kaže BOG: Zaklinjem se svojim imenom da će ova palača postati ruševina.’«
6 Jer, BOG je o palači judejskoga kralja rekao:
»Lijepa si mi kao zemlja Gilead,
kao vrh planine Libanon.
Ali ipak ću od tebe napraviti pustoš,
bit ćeš prazna kao napušteni grad.
7 Poslat ću ljude koji će te uništiti,
svakog od njih sa svojim oružjem.
Polomit će ti lijepe cedrove grede
i sve ih pobacati u vatru.«
8 »Ovuda će prolaziti ljudi mnogih naroda. Pitat će jedan drugoga: ‘Zašto je BOG tako postupio s ovim velikim gradom?’ 9 Odgovarat će im se: ‘Zato što su Judejci odbacili savez sklopljen sa svojim BOGOM. Štovali su i služili druge bogove.’«
Jeremija najavljuje propast kralja Joahaza
10 Judejci, ne plačite za Jošijom[i],
ne žalite za mrtvim kraljem.
Bolje vam je da gorko naričete
za kraljem koji mora otići[j].
Jer, više se nikad neće vratiti,
niti vidjeti svoju rodnu zemlju.
11 O judejskom kralju Joahazu[k], Jošijinom sinu, koji je naslijedio kraljevsko prijestolje svog oca, BOG je rekao: »Otišao je iz Jeruzalema i više se neće vratiti. 12 Više nikad neće vidjeti svoju zemlju. Umrijet će u zatočeništvu.«[l]
Najava propasti kralja Jojakima
13 Teško kralju koji čini zlo
da bi sebi palaču izgradio.
Teško onome koji vara ljude
da bi sebi gornji kat podigao.
On ne plaća ljude koji mu služe,
ne daje im naknadu za rad.
14 »Sagradit ću si veliku palaču«, rekao je Jojakim,
»s velikim gornjim sobama i velikim prozorima,
obloženu cedrovinom i obojenu u crveno.«
15 Puno cedrovine u palači
ne čini kralja velikim.
Jošija je imao jela i pića dovoljno.
Sudio je pravedno i pošteno
pa mu je sve uspijevalo.
16 Branio je prava siromašnih i potrebitih
pa je u zemlji bilo dobro.
Jošija je dokazao da me poznaje.
Tako je rekao BOG.
17 A, ti, Jojakime, žudiš za nepoštenom dobiti.
I nevinu krv spreman si proliti,
krađom i nasiljem se obogatiti.
18 Zato BOG kaže ovo o judejskom kralju Jojakimu, Jošijinom sinu:
»Judejci za njim neće tugovati,
neće zbog njega žaliti.
Neće govoriti: ‘Brate, teško mi je!’,
ni: ‘Sestro moja, žao mi je!’
Nitko neće za njim zavapiti:
‘O ne, vaše veličanstvo!’
19 Njegov će pogreb u Jeruzalemu
biti kao da magarca sahranjuju.
Ljudi će mu tijelo odvući i baciti
daleko izvan zidina svoga grada.
20 Jeruzaleme, popni se na Libanon i zavapi,
nek' ti se glas u Bašanu čuje.
Nariči po planinama Abarima,
jer više nema tvojih prijatelja.
21 Upozoravao sam te dok ti još
nikakva opasnost nije prijetila.
Ali odbio si me poslušati.
Bio si takav od svoje mladosti.
Jeruzaleme, nikad me slušao nisi.
22 A sad će ti oluja sve pastire rastjerati
i tvoji će saveznici u progonstvo otići.
Bit ćeš osramoćen i razočaran
zbog sveg zla koje si počinio.
23 Zgrade su ti pune cedrovine,
kao da si na samom Libanonu!
Ipak, stenjat ćeš u bolovima,
kao rodilja u trudovima!«
Sudbina kralja Jojakina
24 »Zaklinjem se svojim životom«, kaže BOG, »judejski kralju Jojakine[m], Jojakimov sine, nećeš biti prsten pečatnjak na mojoj desnoj ruci. Ja ću te otrgnuti. 25 Jojakine, predat ću te u ruke babilonskom kralju Nabukodonosoru i njegovim Babiloncima. Njih se bojiš. Oni ti žele oduzeti život. 26 Otjerat ću tebe i tvoju majku u zemlju u kojoj niste rođeni, i u njoj ćete umrijeti. 27 Nikad se više nećete vratiti u svoju rodnu zemlju iako ćete za njom jako čeznuti.«
28 Jojakin je kao odbačena, razbijena zdjela,
glinena posuda koja nikome ne treba.
Zašto će on i njegova djeca biti otjerani,
u stranu, nepoznatu zemlju prognani?
29 O zemljo, zemljo, zemljo Judo,
slušaj što ti govori BOG!
30 BOG kaže:
»Zapišite da Jojakin neće imati djece,
da taj čovjek neće uspjeti u životu.
Neće imati nasljednika za Davidov tron,
Jojakinov sin neće vladati Judom.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International