Beginning
Besmislenost života
1 Slijede misli koje je izrekao Učitelj[a], Davidov sin, kralj u Jeruzalemu.
2 »Sve je besmisleno[b]«, govori Učitelj, »beskorisno i uzaludno!«
3 Kakva je korist čovjeku
od sveg rada i truda na ovom svijetu?[c]
4 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi,
a zemlja uvijek traje.
5 Sunce izlazi i zalazi, a kad zađe,
žuri natrag, na mjesto odakle je izašlo.
6 Vjetar puše na jug pa okrene na sjever.
Kovitla uokolo, vraćajući se odakle je krenuo.
7 Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne napuni.
Otkuda dolaze, tamo se i vraćaju.
8 Sve su riječi istrošene. Nitko ne može reći ništa novo.
Oko nije zadovoljno gledanjem. Uho nije ispunjeno slušanjem.
Ništa novo
9 Ono što je bilo, dogodit će se ponovo. Što se radilo, radit će se i dalje. Nema ništa novo na svijetu.
10 Postoji li išta o čemu bi se moglo reći: »Gle, nešto novo!«? No i to je već postojalo davno prije našeg vremena.
11 Nitko se ne sjeća onih koji su prije živjeli. Čak će i ljudi u budućnosti biti zaboravljeni od onih koji dolaze nakon njih.
Čemu mudrost?
12 Ja, Učitelj, kralj sam Izraela u Jeruzalemu. 13 Odlučio sam da ću istraživati i mudro proučiti sve na svijetu. Kakav je težak zadatak Bog zadao ljudskim bićima! 14 Proučio sam sve što se radi na ovom svijetu, ali shvatio sam da je sve besmisleno, kao da pokušavaš uloviti vjetar.
15 Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti. Čega nema, ne može se izbrojati.
16 Pomislio sam: »Postao sam moćniji i mudriji od svih koji su prije mene vladali u Jeruzalemu. Moj je um naučio mnogo mudrosti i znanja.«
17 Odlučio sam saznati sve o mudrosti i sve o ludosti i gluposti. No shvatio sam da je i to kao da se lovi vjetar. 18 Puno mudrosti donosi puno gorkog razočaranja. Što više znaš, više si izložen boli.
Čemu užitak?
2 Rekao sam svom srcu: »Hajde, iskusi zadovoljstvo! Isprobaj užitak!« No i to je besmisleno. 2 Zaključio sam da je glupo smijati se i da zabava nikome ne čini dobro. 3 Moja me mudrost navodila da pokušam opustiti srce uz vino. Radio sam to da bih iskusio glupost. Želio sam vidjeti ima li u tome nešto dobro za ljude tijekom njihovoga kratkog života.
Čemu trud i rad?
4 Prihvatio sam se velikih djela. Sagradio sam sebi kuće i podigao vinograde. 5 Napravio sam vrtove i parkove, a u njima posadio sve vrste voćki. 6 Bujne nasade drveća natapao sam vodom iz bazena koje sam napravio za sebe. 7 Kupovao sam robove i ropkinje, a imao sam i robove koji su se rodili u mom domu. Posjedovao sam velika stada goveda, koza i ovaca. Imao sam više nego ijedan kralj u Jeruzalemu prije mene.
8 Nagomilao sam sebi srebro i zlato, prisvojio blago drugih kraljeva i njihovih zemalja. Imao sam pjevače i pjevačice. Uživao sam u društvu svih žena koje bi muškarac mogao poželjeti.[d]
9 Postao sam bogat. Stekao sam više imanja od bilo koga tko je u Jeruzalemu vladao prije mene. No u svemu mi je pomagala moja mudrost. 10 Nisam si uskratio ništa što bi mi oči poželjele, niti jedan užitak. Radovao sam se svemu što sam radio, i to je bila nagrada za moj trud.
11 No tada sam pogledao sve što sam učinio, razmislio o svemu oko čega sam se trudio. Shvatio sam da je sve bilo besmisleno, kao loviti vjetar. Nema nikakve koristi od bilo čega što radimo na ovom svijetu.
Čemu biti mudar?
12 Potom sam odlučio proniknuti u mudrost, no i u ludost i glupost. Razmišljao sam o tome kako će sljedeći kralj raditi isto što i kraljevi prije njega.[e] 13 Uvidio sam da je mudrost bolja od gluposti, kao što je svjetlo bolje od tame. 14 Mudar čovjek vidi kamo ide, a budala luta u tami.
No shvatio sam i to da će obojica jednako završiti. 15 Pomislio sam: »Dogodit će mi se isto što se događa budalama. Zašto bih se onda i dalje trudio biti mudar? I to je besmisleno.« 16 Nitko se dugo ne sjeća ni mudraca ni budale. Svi su jednako zaboravljeni. Kako to da mudrac umire isto kao budala?
Ima li život smisla?
17 Zamrzio sam život. Smučilo mi se od spoznaje da je sve što čovjek čini u životu loše i besmisleno. Kao da pokušava uloviti vjetar.
18 Zamrzio sam sve oko čega sam se u životu trudio jer sam uvidio da to moram ostaviti nekome tko će doći poslije mene. 19 I tko zna hoće li on biti mudar ili glup? Raspolagat će svime oko čega sam se ja tako mudro trudio. Sve to nema nikakvog smisla.
20 Počeo sam očajavati nad svim u što sam ulagao svoj trud i rad. 21 Jer, čovjek može naporno raditi koristeći svu svoju mudrost, znanje i vještinu, ali onda će dati ono što je teško stekao nekome tko nije radio za to. To je besmisleno i nepravedno.
22 Kakva je korist čovjeku na ovom svijetu od svega njegovog rada i truda da stekne što želi? 23 Njegov je život pun boli, razočaranja i teškog rada. Brige ga muče, čak i noću, te se ne uspijeva ni odmoriti. I to je besmisleno.
24 Za čovjeka nema ništa dobro, nego da jede i pije, te da pronađe zadovoljstvo u svom radu. Također, uvidio sam da to dolazi od Boga. 25 Jer, bez Boga nitko ne može jesti niti uživati u životu. 26 Čovjeku, s kojim je zadovoljan, Bog daje mudrost, znanje i radost. Grešnici pak imaju zadatak sakupljanja i gomilanja, a Bog sve to predaje onome s kim je zadovoljan. I to je besmisleno, kao loviti vjetar.
Pravo vrijeme
3 Postoji razdoblje za sve, pravo vrijeme za sve što se zbiva na svijetu.
2 Vrijeme za rađanje i vrijeme za smrt,
vrijeme za sadnju i vrijeme za berbu.
3 Vrijeme za ubijanje i vrijeme za liječenje,
vrijeme za rušenje i vrijeme za gradnju.
4 Vrijeme za plač i vrijeme za smijeh,
vrijeme za tugu i vrijeme za ples.
5 Vrijeme da se odbaci oružje
i vrijeme da ga se opet uzme u ruke.[f]
Vrijeme kad se nekoga grli,
i vrijeme kad se ne grli.
6 Vrijeme za traženje i vrijeme za gubljenje,
vrijeme za čuvanje i vrijeme za odbacivanje.
7 Vrijeme za deranje i vrijeme za krpanje,
vrijeme za šutnju i vrijeme za govor.
8 Vrijeme za ljubav i vrijeme za mržnju,
vrijeme za rat i vrijeme za mir.
Bog sve čini u pravo vrijeme i na pravi način
9 Kakvu korist ima čovjek ako se prekomjerno trudi oko nekog posla? 10 Promotrio sam sve što je Bog dao ljudima da rade da bi ih držao zaposlenima. 11 On sve čini u pravo vrijeme i na pravi način. Usadio nam je svijest o dalekim vremenima, prošlim i budućim. No nikad nismo u stanju potpuno razumjeti sve što Bog radi od početka do kraja.
12 Znam da za ljude nema ništa dobro osim da budu sretni i da za života čine dobro. 13 Božji dar svim ljudima je da jedu i piju te da nađu zadovoljstvo u svom radu.
14 Znam da će sve što Bog čini trajati zauvijek. Njegovim djelima ništa se ne može ni dodati ni oduzeti. Bog tako čini da bi ga ljudi poštovali. 15 Sve što se događa sada i sve što će se tek dogoditi, događalo se već i prije. Bog čini da se sve iznova ponavlja.[g]
16 U ovom sam svijetu također vidio i to da zlo vlada ondje gdje bi trebala vladati pravda; zlo umjesto poštenja. 17 No pomislio sam: »Bog će u pravo vrijeme suditi obojici, i poštenjaku i pokvarenjaku, jer postoji sudbina za sve što je učinjeno.«
Jesu li ljudi poput životinja?
18 A o ljudima sam pomislio: »Bog ih iskušava kako bi uvidjeli da su poput životinja.[h] 19 No jednako umiru i ljudi i životinje. Svi imaju isti dah[i] i čovjek ne prolazi ništa bolje od životinje. Jer, sve što se događa je besmisleno.[j] 20 Svi idu na isto mjesto. Svi su nastali iz zemaljskog praha i u prah se vraćaju. 21 I tko zna ide li duh ljudskog bića gore, a duh životinje dolje u zemlju?«
22 I tako sam shvatio da za čovjeka nema ništa bolje nego da uživa u onome što radi. Jer, to je sve što će dobiti. Nitko ne može drugome pomoći da vidi što će biti u budućnosti.
Je li bolje biti mrtav?
4 Tada sam ponovo razmišljao o tome da su mnogi ljudi na ovom svijetu okrutno zlostavljani. Vidio sam njihove suze, a nisu imali nikoga da ih utješi. Njihovi su zlostavljači imali svu moć, a zlostavljanima nitko nije pružio utjehu. 2 Pomislio sam da je bolje biti mrtav nego živ. 3 No najbolje je onome tko se nije ni rodio, tko nije vidio zla koja se čine na ovom svijetu.
Čemu se toliko truditi?
4 Shvatio sam da je svaki trud i svako uspješno djelo zapravo posljedica toga što jedna osoba želi što druga posjeduje. Svatko se trudi biti bolji od drugoga. I to je besmisleno, kao da se pokušava uloviti vjetar.
5 Neki kažu: »Glupo je sklopiti ruke i ne raditi ništa. Jer, nećeš imati što jesti osim svojih ruku.« 6 Bolje je imati jednu punu šaku uz odmor nego dvije pune šake uz stalni rad i lovljenje vjetra.
7 A onda sam opet uočio nešto u ovom svijetu što nije imalo smisla. 8 Vidio sam čovjeka koji nije imao nikoga, ni sina ni brata. Ipak, neprestano se trudio i naporno radio, nikad zadovoljan. Nije se upitao: »Za koga ovako naporno radim? Zašto se lišavam svakog zadovoljstva?« I to je besmisleno i jadno!
Obitelj i prijatelji
9 Dvojica rade bolje nego jedan. Zajedno imaju veću dobit od svog rada.
10 Ako jedan padne, drugi će mu pomoći da ustane. Ali teško onome tko radi sam! Kad padne, nema nikog da ga podigne.
11 Kad dvoje ljudi spava zajedno, griju jedan drugog. Ali kako da se ugrije čovjek koji je sam?
12 Jednog je čovjeka lako savladati, dvojica se lakše odupru napadu, a trojica su kao trostruko uže koje je teško strgati.
Ljudi i politika
13 Mladić koji je siromašan, ali mudar, bolji je od starog budalastoga kralja koji više ne sluša upozorenja. 14 Na primjer, bio je jedan mladić, koji je došao iz zatvora da upravlja zemljom, iako se rodio siromašan u tom kraljevstvu. 15 Promatrao sam sve ljude i njihove živote na zemlji: oni već slijede sljedećeg mladića koji će postati novi kralj. 16 Nije bilo kraja mnoštvu koje ga je slijedilo. No ljudi, koji su došli poslije, nisu ga cijenili. I to je besmisleno, kao da se pokušava uloviti vjetar.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International