Book of Common Prayer
Čežnja za Bogom
Davidova pjesma, napisana kada je bio u judejskoj pustinji.
1 Bože, ti si Bog moj,
tebe tražim.
Za tobom čeznem,
čitavim bićem za tobom žudim,
u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.
2 U Hramu[a] sam tebe vidio,
tvoju snagu i slavu promatrao.
3 Da, tvoja je ljubav bolja od života,
moje će te usne slaviti.
4 Blagoslivljat ću te dok sam živ,
dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.
5 Duša mi je sita k'o od jela najboljega,
radosno te hvalim svojim usnama.
6 Na tebe mislim na svom ležaju,
o tebi razmišljam u noćnim satima.
7 Jer, ti si onaj koji mi pomaže,
kličem pod tvojim krilima.
8 Duša mi se k tebi privija,
tvoja me snažna ruka pridržava.
9 A oni koji mi žele uzeti život,
otići će duboko u podzemlje.
10 Maču će biti predani,
plijen šakala će postati.
11 A kralj će se radovati
zbog Božjih djela.
Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju[b],
a usta lažljivaca bit će začepljena.
Čitav svijet neka slavi Boga!
Hvalospjev.
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu
jer čudesna je djela učinio!
Njegova silna i sveta desnica[a]
pobjedu mu je donijela.
2 BOG je svoje spasenje obznanio,
svoju je pravednost narodima otkrio.
3 Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti
prema Izraelovom narodu.
Svi su krajevi zemlje vidjeli
kako nas je Bog spasio.
4 Svi na zemlji, radosno BOGU kličite!
Slavite ga radosnim pjesmama i povicima.
5 Slavite BOGA lirama!
Da, lirama mu svirajte.
6 Pušite u trube i rogove.
Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite!
7 Neka huči more i sve što ga nastanjuje,
svijet i svi koji u njemu žive!
8 Rijeke, rukama plješćite,
planine, složno kličite,
9 pred BOGOM koji dolazi
zemljom vladati.
Svijetom će vladati pravedno
i narodima suditi pošteno.
Zahvala za Božju dobrotu i ljubav
1 Slavi BOGA, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo.
2 Slavi BOGA, dušo moja,
i ne zaboravi sva dobročinstva njegova.
3 On ti grijehe oprašta,
od bolesti te ozdravlja.
4 On ti od propasti čuva život,
iskazuje ti ljubav i milost.
5 On ti život ispunjava dobrima,
mladost ti kao orlu obnavlja.
6 BOG čini što je pravedno
i potlačenima donosi pravdu.
7 Svoje planove objavio je Mojsiju,
svoja djela izraelskom narodu.
8 BOG je suosjećajan i milostiv,
ne ljuti se lako i pun je ljubavi.
9 On neće stalno optuživati,
niti se zauvijek ljutiti.
10 Ne postupa s nama po našim grijesima
niti nam uzvraća po našoj krivnji.
11 Koliko je nebo visoko nad zemljom,
toliko on voli one koji ga poštuju.
12 Koliko je istok daleko od zapada,
toliko od nas naše grijehe udaljava.
13 Kao što se otac sažali na djecu,
tako se BOG sažali na one koji ga poštuju.
14 On zna kako smo stvoreni,
sjeća se da smo prah.
15 Čovjekov život je kao trava:
procvate kao poljski cvijet,
16 a onda puhne vjetar i on nestane,
ni njegovo mjesto ne pamti ga više.
17 Ali BOŽJA ljubav je vječna
prema onima koji ga poštuju.
Dobar je prema njihovim potomcima,
18 prema onima koji se drže njegovog saveza
i koji čuvaju njegove zapovijedi.
19 BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima
i on kraljuje nad svima.
20 Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli,
koji činite što vam kaže
i pokoravate se njegovoj riječi.
21 Slavite BOGA, sve vojske njegove,
sluge koji njegovu volju izvršavate.
22 Slavite BOGA, sva djela njegova,
na svim mjestima gdje on vlada.
Slavi BOGA, dušo moja!
Besmislenost života
1 Slijede misli koje je izrekao Učitelj[a], Davidov sin, kralj u Jeruzalemu.
2 »Sve je besmisleno[b]«, govori Učitelj, »beskorisno i uzaludno!«
3 Kakva je korist čovjeku
od sveg rada i truda na ovom svijetu?[c]
4 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi,
a zemlja uvijek traje.
5 Sunce izlazi i zalazi, a kad zađe,
žuri natrag, na mjesto odakle je izašlo.
6 Vjetar puše na jug pa okrene na sjever.
Kovitla uokolo, vraćajući se odakle je krenuo.
7 Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne napuni.
Otkuda dolaze, tamo se i vraćaju.
8 Sve su riječi istrošene. Nitko ne može reći ništa novo.
Oko nije zadovoljno gledanjem. Uho nije ispunjeno slušanjem.
Ništa novo
9 Ono što je bilo, dogodit će se ponovo. Što se radilo, radit će se i dalje. Nema ništa novo na svijetu.
10 Postoji li išta o čemu bi se moglo reći: »Gle, nešto novo!«? No i to je već postojalo davno prije našeg vremena.
11 Nitko se ne sjeća onih koji su prije živjeli. Čak će i ljudi u budućnosti biti zaboravljeni od onih koji dolaze nakon njih.
Filip i Etiopljanin
26 Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« 27 Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina—dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu 28 i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. 29 Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« 30 Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«
31 Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. 32 A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:
»Odveli su ga kao ovcu na klanje.
Bio je tih kao janje koje strižu,
ni usta nije otvorio.
33 Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu.
O njegovim potomcima neće se govoriti
jer mu je oduzet život na Zemlji.«[a]
34 Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« 35 Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.
36 Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« 37 [b] 38 Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica—i Filip i dvorjanin—sišli u vodu i Filip ga je krstio. 39 A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, 40 a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.
Isus poučava o molitvi
(Mt 6,9-15)
11 Jednom je Isus molio na nekome mjestu. Kad je završio s molitvom, jedan od učenika mu je rekao: »Gospodine, nauči nas kako moliti! I Ivan je naučio svoje učenike.«
2 Stoga, Isus im je rekao: »Kad molite, ovako molite:
‘Oče, neka se sveti tvoje ime!
Neka dođe tvoje Kraljevstvo!
3 Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan!
4 I oprosti nam naše grijehe,
jer i mi opraštamo svim svojim dužnicima!
I ne daj da budemo kušani!’«
Snaga molitve
(Mt 7,7-11)
5 Zatim im je rekao: »Uzmimo da netko od vas ima prijatelja koji dođe k njemu usred noći i kaže: ‘Prijatelju, daj mi tri kruha! 6 Svratio mi je jedan prijatelj, a ja mu nemam što ponuditi.’ 7 A čovjek mu iznutra odgovori: ‘Nemoj me gnjaviti! Vrata su već zaključana. Djeca i ja smo u krevetu. Ne mogu ustati da ti išta dam.’ 8 Kažem vam, ako taj čovjek i ne ustane zbog prijateljstva i dâ vam što tražite, ustat će zbog vaše upornosti i dati vam koliko vam je potrebno. 9 I zato vam kažem: molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10 Jer, svatko tko moli—prima, tko traži—nalazi, a tko kuca—otvara mu se. 11 Ima li tko od vas sina? Što bi otac učinio kad bi ga sin zamolio ribu? Bi li mu dao zmiju? 12 A ako bi ga sin zamolio jaje, bi li mu otac dao škorpiona? 13 Znači, ako vi, zli kakvi jeste, znate davati dobre darove svojoj djeci, to više nebeski Otac daje Svetog Duha onima koji ga mole.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International