Book of Common Prayer
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
Kralj zahvaljuje Bogu na pobjedi
Davidova pjesma.
1 Slava BOGU, mojoj stijeni,
vježba me za borbu, sprema za rat.
2 On je moja ljubav, moja tvrđava,
moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
narode mi dovodi pod vlast.
3 BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
što je čovjek da misliš na njega?
4 Ta čovjek je kao dašak,
prolazan kao sjena.
5 BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
planine dodirni da se zadime.
6 Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
neka pred tvojim strijelama bježe.
7 Posegni rukom s visine i spasi me!
Ne daj da nestanem u dubinama,
oslobodi me iz ruku stranaca!
8 Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
9 Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,[a]
slaviti i svirati na žicama harfe.
10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11 Izbavi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,[b]
a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13 Neka su nam žitnice pune svega,
a livade ovcama i tisućama janjaca.
14 Daj da su naša goveda krupna i plodna,
neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
da se na ulicama ne čuje plač.
15 Blago narodu s takvim blagoslovom,
sretan je narod nad kojim je BOG.
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
1 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[b],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
Povratak Židova
11 Jeruzaleme, doći će vrijeme obnove tvojih zidina,
vrijeme kad će ti se proširiti granice.
12 U to vrijeme vratit će se tvoj narod
s područja od Asirije do Egipta,
od Egipta do rijeke Eufrat,
od dalekih mora i planina.
13 A ostatak zemlje će opustjeti
zbog zlodjela svojih stanovnika.
Molitva Bogu
14 Božji narod moli:
»Vodi svoj narod svojom pastirskom palicom,
napasaj stado koje ti pripada,
jer živi osamljeno u šikari,
okruženoj plodnim poljima.
Neka pase u Bašanu i Gileadu
kao u davnim danima.
15 Pokaži nam čudesa
kao kad si izašao iz Egipta.
16 Narodi će to vidjeti
i posramiti se svoje moći.
U čudu će pokriti usta
i začepiti svoje uši.
17 Lizat će prašinu kao zmije,
kao stvorovi što gmižu po zemlji.
Drhteći će izaći iz svojih utvrda,
doći će k našem BOGU užasnuti,
imat će strahopoštovanja prema tebi.
Hvala Bogu
18 Tko je Bog kao ti, koji oprašta grijeh?
Ti prelaziš preko prijestupa
svoga preostalog naroda.
Ne ustrajavaš zauvijek u gnjevu,
već voliš pokazati vjernu ljubav.
19 Ponovo ćeš nam se smilovati,
zgazit ćeš naša zla djela.
Naše ćeš grijehe baciti
u dubine mora.
20 Pokazat ćeš svoju odanost Jakovu,
ljubav i vjernost Abrahamu,
kao što si se zakleo našim precima
u davnim danima.«
Upravljanje Božjim darovima
7 Bliži se kraj svega. Stoga, budite razboriti i umjereni kako biste mogli moliti. 8 Iznad svega, iskreno volite jedni druge jer ljubav pokriva mnoge grijehe! 9 Budite gostoljubivi jedni prema drugima, bez mrmljanja! 10 Svatko od vas neka služi prema daru što ga je primio, kao dobar upravitelj Božje milosti u njezinim različitim oblicima. 11 Ako tko govori, neka bude svjestan da govori riječi koje mu daje Bog! Ako tko služi, neka bude svjestan da služi snagom koju mu daje Bog, da se u svemu proslavi Bog po Isusu Kristu! Njegova je slava i moć za sva vremena! Amen.
Nevolje
12 Dragi moji prijatelji, nemojte se čuditi velikim nevoljama koje sada trpite jer one iskušavaju vašu vjeru. Nemojte misliti da vam se događa nešto neobično, 13 već se veselite što sudjelujete u Kristovim patnjama, da biste mogli radosno klicati kada se pokaže Kristova slava. 14 Ako podnosite uvrede zato što ste Kristovi učenici, blagoslovljeni ste. To znači da je s vama Božji Duh u svoj svojoj slavi. 15 Stoga, neka nitko od vas ne trpi jer je ubojica, zločinac, kradljivac ili spletkar. 16 No, ako tko trpi zato što je kršćanin, neka se ne srami! Neka slavi Boga što nosi to ime! 17 Došlo je vrijeme da počne sud, a on počinje Božjim domom! I ako počinje s nama, kakav će biti kraj za one koji ne slušaju Božju Radosnu vijest?
18 »Ako se pravednik teško spašava,
što će tek biti s bezbožnicima i grešnicima?«[a]
19 Dakle, oni koji trpe, jer je to Božja volja, neka čineći dobro povjere svoje duše Stvoritelju koji će im biti vjeran!
Isus iscjeljuje dva slijepca
(Mk 10,46-52; Lk 18,35-43)
29 Dok su izlazili iz Jerihona, silno je mnoštvo slijedilo Isusa. 30 A pokraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«
31 Mnoštvo ih je korilo i ušutkivalo, ali oni su još jače vikali: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«
32 Tada se Isus zaustavio, pozvao ih te upitao: »Što želite da učinim za vas?«
33 Rekli su mu: »Gospodine, željeli bismo da možemo vidjeti.«
34 Isus se sažalio nad njima i dodirnuo im oči. Odmah su progledali i krenuli za Isusom.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International