Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
9 Tada je došao jedan od sedmorice anđela koji su imali sedam posuda napunjenih sa sedam posljednjih pošasti. Rekao mi je: »Dođi! Pokazat ću ti zaručnicu, Janjetovu ženu.« 10 I anđeo me u Duhu poveo na veliku i visoku planinu. Pokazao mi je sveti grad Jeruzalem kako silazi s Neba od Boga. 11 Grad je sjao Božjom slavom. Njegov je sjaj bio poput velikoga skupocjenog kamena, kao kristalno čist jaspis. 12 Imao je širok i visok zid s dvanaesterim vratima. Na vratima je bilo dvanaestorica anđela i imena dvanaest izraelskih plemena. 13 Troja su se vrata nalazila na istoku, troja na sjeveru, troja na jugu, a troja na zapadu. 14 Gradske su zidine bile sagrađene na dvanaest kamenova temeljaca. Na njima je pisalo dvanaest imena Janjetovih dvanaestorice apostola.
15 Anđeo, koji mi je govorio, imao je zlatni štap za mjerenje da može izmjeriti grad, njegova vrata i njegove zidine. 16 Grad je bio sagrađen u obliku četverokuta. Dužina mu je bila jednaka širini. Anđeo je izmjerio grad štapom. Bio je dugačak dvije tisuće dvjesto kilometara, širok dvije tisuće dvjesto kilometara i visok dvije tisuće dvjesto kilometara.[a] 17 Zatim je anđeo izmjerio njegove zidine. Bile su dugačke sedamdeset i dva metra[b], mjereno ljudskom mjerom koju je anđeo koristio. 18 Zidine su bile od jaspisa. Grad je bio od čistog zlata, kao čisto staklo. 19 Temelji su gradskih zidina bili ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi je temelj bio od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda. 20 Peti je temelj bio od oniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od hrizoprasa, jedanaesti od hijacinta, a dvanaesti od ametista. 21 Dvanaest je vrata bilo dvanaest bisera; svaka vrata od jednoga bisera. Gradske su ulice bile od čistog zlata, jasne kao staklo.
Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mk 9,30-32; Lk 9,43b-45)
22 Kad su se Isusovi učenici okupili u Galileji, Isus im je rekao: »Sin Čovječji bit će predan u ruke ljudima. 23 Oni će ga ubiti, ali on će treći dan ustati od mrtvih.« Učenici su se jako ražalostili.
Isus poučava o plaćanju poreza
24 Kad su Isus i učenici došli u Kafarnaum, Petru su pristupili ubirači hramskoga poreza[a] i upitali ga: »Zar vaš učitelj ne plaća porez za Hram?«
25 »Plaća«, odgovorio je Petar i ušao u kuću. Prije nego što je mogao išta reći, Isus ga je upitao: »Što misliš, Šimune, od koga zemaljski kraljevi sakupljaju carinu i poreze? Sakupljaju li ih od svoje djece ili od tuđe?«
26 »Od tuđe«, odgovorio je Petar.
Tada mu je Isus rekao: »Znači, njihova su djeca oslobođena plaćanja. 27 Ali da ne uvrijedimo vlasti, idi na jezero, baci udicu i uzmi prvu ribu koju uhvatiš. Otvori joj usta i pronaći ćeš kovanicu od četiri drahme[b]. Uzmi ga i daj ubiračima hramskog poreza za mene i za sebe!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International