Book of Common Prayer
Bog kraljuje i donosi radost pobožnima
1 BOG kraljuje! Neka kliče zemlja,
neka se raduju zemlje daleke!
2 Oko njega su oblaci i gusta tama,
pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja.
3 Pred njim vatra ide
i uništava mu neprijatelje.
4 Munje njegove svijet obasjavaju,
zemlja to gleda i drhti.
5 Planine, kao vosak se pred BOGOM tope,
pred Gospodarom cijele zemlje.
6 Nebesa njegovu pravednost objavljuju
i svi narodi gledaju mu slavu.
7 Osramoćeni će biti
svi koji štuju kipove,
koji se idolima ponose.
Bogu se poklonite, svi bogovi!
8 Sion to čuje i raduje se,
vesele se gradovi Jude
zbog tvojih presuda, BOŽE.
9 BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji,
od svih bogova daleko si uzvišeniji.
10 Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo.
On čuva živote svojih vjernika,
iz ruku zlih ljudi ih izbavlja.
11 Svjetlost obasjava pravedne
i radost u srcu čestite.
12 Pravednici, u BOGU se radujte,
i njegovu svetost slavite!
Bog je moćan i svet Kralj
1 BOG kraljuje—
neka drhte narodi!
Na prijestolju sjedi među krilatim bićima[a]—
neka se trese zemlja!
2 Velik je BOG na Sionu,
uzvišen nad svim narodima.
3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime.
Jer, ti si svet!
4 Ti si moćan Kralj koji voli pravdu,
uspostavio si je u Jakovljevom narodu
i činiš što je pravedno i ispravno.
5 Slavite našeg BOGA i klanjajte se
kod podnožja njegovog prijestolja,
jer on je svet!
6 Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici,
Samuel je bio zastupnik i molitelj.
Molili su BOGA i on im je odgovarao.
7 Govorio im je iz stupa od oblaka,
a oni su držali njegove zapovijedi
i zakone koje su od njega primili.
8 BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve,
pokazao si se kao Bog koji prašta,
ali i kažnjava ljude za zla djela.
9 Našeg BOGA slavite,
na njegovoj svetoj gori ga štujte!
Jer, svet je naš BOG!
Svi su pozvani Boga slaviti
Pjesma zahvale.
1 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!
2 Štujte BOGA s radošću,
dođite pred njega kličući mu!
3 Znajte da BOG jest Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi,
njegov smo narod, stado za koje skrbi.
4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata
i s hvalospjevima u hramska dvorišta.
Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.
5 Jer, BOG je dobar!
Njegova ljubav zauvijek traje.
Vjeran je kroz sve naraštaje.
Bog se osvećuje za nepravdu
1 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima![a]
Pokaži se, Bože osvetniče!
2 Djeluj, Suče cijele zemlje,
daj oholome što zaslužuje!
3 BOŽE, dokle,
dokle će zli likovati?
4 Dokle će zlikovci drsko govoriti
i svojim se zlodjelima hvalisati?
5 BOŽE, oni satiru tvoj narod,
tlače one koji tebi pripadaju.
6 Ubijaju strance i udovice,
usmrćuju sirote.
7 Govore: »BOG ne vidi,
Bog Jakovljev neće primijetiti.«
8 Hoćete li shvatiti, glupani?
Budale, kad ćete se urazumiti?
9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho?
Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?
10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja?
Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?
11 BOG zna što ljudi misle,
zna da su im misli isprazne.
12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE,
kojeg iz svog zakona poučavaš.
13 Ti mu daješ odmor od zlih dana,
dok se za zlikovce kopa jama.
14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod,
neće napustiti svoj posjed[b].
15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti
i svi pravedni tomu će se prikloniti.
16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca?
Tko će za mene stati protiv zločinaca?
17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao,
brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.
18 Kad mislim da ću pasti,
BOŽE, tvoja me ljubav drži.
19 Kad mi se brige nakupe,
tvoje utjehe me razvesele.
20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima
koje žele ozakoniti zla djela.
21 Udružuju se da pravednima uzmu život
i da nedužne osude na smrt.
22 Ali BOG mi je sigurna utvrda,
moj Bog mi je stijena i sklonište.
23 On će im vratiti za njihova zlodjela,
uništit će ih zbog njihovih grijeha.
Naš BOG, on će ih istrijebiti.
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[c]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Novi Jeruzalem
21 Tada sam spazio novo nebo i novu Zemlju[a] jer su prvo nebo i prva Zemlja nestali. Ni mora više nije bilo. 2 Vidio sam i Sveti Grad, Novi Jeruzalem[b], kako silazi s Neba od Boga. Bio je ukrašen kao zaručnica koja se uredila za svoga muža. 3 Čuo sam jaki glas s prijestolja kako govori: »Sada Bog prebiva s ljudima. On će živjeti s njima i oni će biti njegov narod. Sâm Bog bit će s njima i bit će njihov Bog. 4 On će obrisati svaku suzu s njihovih očiju i neće više biti smrti. Više neće biti ni tugovanja, ni plakanja, ni boli jer je sve staro nestalo.«
5 Tada je onaj što sjedi na prijestolju rekao: »Gledaj! Sve činim novo!« I rekao je: »Zapiši to, jer ove su riječi istinite i može im se vjerovati!«
6 Onda mi je rekao: »Gotovo je! Ja sam Alfa i Omega[c], Početak i Svršetak. Tko god je žedan, ja ću mu dati da besplatno pije iz izvora vode koja daje život. 7 Pobjednici će naslijediti sve to, ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moja djeca. 8 No kukavice, nevjernici, mrzitelji, ubojice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci—njihovo je mjesto u vatrenom jezeru gorućega sumpora. To je druga smrt.«
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mk 9,14-29; Lk 9,37-43a)
14 Kad su se vratili narodu, Isusu je prišao neki čovjek, kleknuo pred njega i 15 rekao: »Gospodine, smiluj se mojem sinu! Ima padavicu i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu. 16 Odveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.«
17 Isus je odgovorio: »O, bezvjerni i iskvareni ljudi! Koliko još dugo moram ostati s vama? Koliko vas još dugo moram podnositi? Dovedite mi dječaka ovamo!« 18 Zatim je naredio zlom duhu da izađe iz dječaka. A dječak je istoga trena ozdravio.
19 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga nasamo: »Zašto mi nismo mogli istjerati zlog duha?«
20 Odgovorio im je: »Zbog svoje nevjere. Istinu vam kažem: da je vaša vjera velika samo kao gorušičino sjeme[a], mogli biste ovoj planini reći da se pomakne i ona bi se pomaknula. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.« 21 [b]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International