Book of Common Prayer
Poziv svima da slave Boga
Voditelju zbora. Hvalospjev.
1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!
2 U slavu njegovog imena pjevajte,
veličanstveno ga hvalite!
3 Recite Bogu:
»Kako su tvoja djela zastrašujuća!
Zbog tvoje velike moći,
u strahu ti se klanjaju neprijatelji.
4 Svi na zemlji tebe štuju,
psalme ti pjevaju,
hvalospjeve tvome imenu.« Selah
5 Dođite i vidite Božja djela:
čuda je učinio među ljudima.
6 More je pretvorio u suho tlo,
pješice su prošli kroz riječno korito.[a]
Zbog toga se sada radujemo.
7 Svojom silom on vlada zauvijek,
njegove oči narode promatraju,
neka se buntovnici ne podižu. Selah
8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi,
neka se čuju hvalospjevi!
9 Naše je duše sačuvao žive
i nije dao da nam se noga oklizne.
10 Ti si nas, Bože, provjerio,
pročistio nas kao u vatri srebro.
11 U mrežu si nas zapleo,
teret nam na leđa natovario.
12 Pustio si da nam jašu po glavi,
prošli smo i kroz vatru i kroz vodu,
ali si nas doveo na sigurno.
13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram,
izvršit ću što sam ti zavjetovao,
14 što sam usnama izgovorio
i ustima u nevolji obećao.
15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja,
podići će se dim od ovnova loja,
prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah
16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete:
ispričat ću vam što je učinio za mene.
17 Glasno sam mu zavapio,
njega sam veličao.
18 Da sam u srcu čuvao grijeh,
Gospodar me ne bi me čuo.
19 Ali Bog me zaista čuo
i saslušao moju molitvu.
20 Neka je slavljen Bog
jer moju molitvu nije odbio
niti mi je svoju ljubav uskratio.
Poziv narodima da slave Boga
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev.
1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas!
Svojim licem nas obasjaj Selah
2 da sva zemlja upozna tvoje putove,
svi narodi tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
4 Neka se nacije raduju i kliču
jer pravedno sudiš ljudima
i upravljaš narodima svijeta. Selah
5 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
6 Zemlja nam je dala svoje plodove.
Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.
7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi
i neka ga posvuda štuju svi ljudi.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
14 Ondje smo zatekli neku braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima tjedan dana. Napokon smo stigli u Rim. 15 Tamošnji su vjernici saznali da dolazimo pa su izašli sve do Apijeve tržnice i Triju gostionica da nas dočekaju. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.
Pavao u Rimu
16 Kad smo stigli u Rim, Pavlu je bilo dopušteno da živi sâm, ali s njim je morao biti i vojnik koji bi ga čuvao.
17 Tri dana kasnije, Pavao je sazvao židovske vođe. Kad su se svi okupili, rekao im je: »Braćo, ja nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka. Pa ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali Rimljanima. 18 Rimljani su me ispitali i htjeli me osloboditi jer ničime nisam zaslužio smrtnu kaznu. 19 No kad su se Židovi tomu usprotivili, bio sam prisiljen zatražiti da mi se sudi pred carem. Međutim, ni za što ne optužujem svoj narod. 20 Zbog toga sam i zatražio da vas vidim i razgovaram s vama; u ovim sam lancima upravo zato što vjerujem u nadu Izraela.«
21 Židovski su vođe rekli Pavlu: »Nismo iz Judeje primili nikakvo pismo o tebi. Ni jedan brat, koji je stigao odande, nije nam priopćio nikakvu novost niti iznio išta loše o tebi. 22 Ali htjeli bismo čuti tvoje stajalište jer znamo da se svuda govori protiv te sljedbe.«
23 Ugovorili su s Pavlom dan kada će se sastati. Došli su k njemu u velikom broju, u kuću u kojoj je boravio, a on im je cijeli dan govorio o Božjem kraljevstvu i iznosio im svoje svjedočanstvo. Nastojao ih je uvjeriti u istinu o Isusu na temelju Mojsijevog zakona i proročkih knjiga.
Istinsko bogatstvo
16 Isus je rekao svojim učenicima: »Bio jednom neki bogataš, a imao je upravitelja kojeg su optužili da mu rasipa imanje. 2 Bogataš je pozvao upravitelja i rekao mu: ‘Što to čujem o tebi? Podnesi račun o svome upravljanju. Ne možeš više biti upravitelj.’ 3 Na to je ovaj rekao u sebi: ‘Što da napravim? Gospodar mi oduzima upraviteljsko mjesto. Nisam dovoljno jak da kopam, a sramim se prositi. 4 Znam što ću: učinit ću tako da će me ljudi, kad više ne budem upravitelj, primati k sebi u kuću.’ 5 I pozvao je k sebi sve gospodareve dužnike, jednog po jednog. Prvome je rekao: ‘Koliko si dužan mom gospodaru?’ 6 Dužnik je odgovorio: ‘Stotinu mjerica maslinovog ulja.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i brzo napiši pedeset!’ 7 Drugoga je upitao: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ Ovaj je odgovorio: ‘Stotinu mjerica pšenice.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i napiši osamdeset!’ 8 Kasnije je gospodar pohvalio nepoštenog upravitelja zbog njegove snalažljivosti. Da, ljudi su ovoga svijeta mudriji od duhovnih ljudi u ophođenju prema sebi sličnima. 9 Kažem vam, stecite prijatelje svojim svjetovnim bogatstvom pa ćete, kad ono nestane, biti primljeni u vječni dom. 10 Čovjeku, kojemu se može vjerovati u malome, može se vjerovati i u velikom. A čovjek, koji je nepošten u malome, bit će nepošten i u velikom. 11 Ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu svjetovnoga bogatstva, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo? 12 A ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu tuđega vlasništva, tko će vam dati vaše?
13 Ni jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili će jednomu biti odan, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International