Book of Common Prayer

Zahvalnost i molitva

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Molitva za opravdanje

Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«. Kad su Zifijci došli i rekli Šaulu: »David se skriva kod nas.«

Molitva za oproštenje i obnovu

Voditelju zbora. Psalam koji je ispjevao David kad mu je došao prorok Natan, poslije Davidova grijeha s Bat Šebom.

Kralj šalje Nehemiju u Jeruzalem

2 Dvadesete godine vladavine kralja Artakserksa,^[a] u mjesecu Nisanu^[b], kad su kralju donijeli vino, ja sam ga uzeo i dao mu ga.

Budući da nikad prije nisam bio tužan pred njim, ² kralj me upitao: »Zašto izgledaš tužno, a nisi bolestan? Sigurno nosiš tugu u srcu.«

Tada sam se jako uplašio. ³ No rekao sam kralju: »Živio kralj zauvijek! Kako da ne budem tužan kad grad u kojem su pokopani moji preci leži opustošen i ruševan, a vrata mu je progutala vatra?«

⁴ Tada me kralj upitao: »Što želiš da učinim?«

Pomolio sam se Bogu neba ⁵ pa odgovorio kralju: »Ako je kralju po volji i ako smatra da sam mu dobar sluga, neka me pošalje u Judu, u grad gdje su pokopani moji preci, da ga ponovo sagradim.«

⁶ Tada me kralj, uz koga je sjedila kraljica, upitao: »Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?«

Budući da je kralju bilo drago da me pošalje, naznačio sam mu vrijeme. ⁷ I još sam mu rekao: »Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje pokrajine preko rijeke Eufrat, da mi dopuste prolazak do Jude. ⁸ Trebam i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, kako bi mi dao drva da napravim grede za vrata na hramskoj tvrđavi, na gradskim zidinama i na kući u kojoj ću stanovati.«

Kralj mi je dao što sam tražio jer mi je Bog bio naklonjen.

⁹ Stoga, otišao sam upraviteljima pokrajine preko rijeke Eufrat i dao im kraljeva pisma, a kralj je sa mnom poslao vojne zapovjednike i konjanike. ¹⁰ Kad su za to čuli Sanbalat Horonac i službenik Tobija Amonac, jako su se uznemirili što je netko došao raditi za dobrobit Izraelaca.

Nehemija pregledava jeruzalemske zidine

¹¹ Stigao sam u Jeruzalem i ostao ondje tri dana. ¹² Ustao sam noću i krenuo s još nekoliko ljudi. Nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem. Nismo koristili teretne životinje osim one na kojoj sam jahao. ¹³ Noću sam se uputio kroz Dolinska vrata, pokraj Zmajevog bunara, do Smetlišnih vrata. Pregledavao sam zidine Jeruzalema, koje su bile razorene, i njihova vrata, koja je progutala vatra. ¹⁴ Zatim sam otišao dalje, do Izvorskih vrata i do Kraljevog jezerca. No ondje nije bilo mjesta da bi prošla životinja koju sam jahao ¹⁵ pa sam se noću kretao dolinom i dalje pregledavao zidine. Zatim sam se okrenuo, ušao kroz Dolinska vrata i vratio se.

¹⁶ Službenici nisu znali kamo sam otišao niti što sam radio. Nisam još ništa bio rekao Židovima, ni svećenicima, ni vođama, ni službenicima, ni drugima koji će obavljati radove.

¹⁷ Tada sam im rekao: »Vidite u kakvoj smo nevolji. Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Stoga, dođite da ponovo sagradimo jeruzalemski zid, da više ne budemo ruglo.«

¹⁸ Ispričao sam im i kako mi je Bog bio naklonjen i što mi je kralj rekao.

Odgovorili su: »Počnimo odmah graditi.« I prionuli su na to dobro djelo.

¹⁹ Kad su za to čuli Sanbalat Horonac, službenik Tobija Amonac i Gešem Arapin, rugali su nam se i smijali.

»Što to radite?« pitali su. »Zar se bunite protiv kralja?«

²⁰ Odgovorio sam im: »Bog neba dat će nam da uspijemo. Mi smo njegovi sluge i počet ćemo graditi, a vi se nemojte uplitati jer nemate nikakvog posjeda ni povijesnog prava u Jeruzalemu.«

¹² Onda sam vidio kako je Janje otvorilo šesti pečat, a u tom je trenu nastao jak potres. Sunce je postalo crno kao tkanina za žalovanje. Mjesec je postao kao krv. ¹³ Zvijezde su pale s neba na Zemlju, kao što kasne smokve padaju s drveta kada ga protrese snažan vjetar. ¹⁴ Nebo se smotalo kao svitak. A sve planine i otoci pomaknuli su se sa svoga mjesta.

¹⁵ Tad su se svi ljudi—zemaljski kraljevi, vladari, generali, bogataši i moćnici, robovi i slobodni—sakrili u pećine i iza stijena u planinama. ¹⁶ Govorili su planinama i stijenama: »Padnite na nas i sakrijte nas od onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetova gnjeva! ¹⁷ Došao je velik dan njihova gnjeva i tko ga može preživjeti?«

Božji narod

7 Nakon toga, vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri kraja Zemlje. Zadržavali su četiri zemaljska vjetra, tako da ni jedan ne može puhati ni po zemlji, ni po moru, ni po bilo kojem drvetu. ² Tada sam vidio drugog anđela kako dolazi s istoka. Nosio je pečat živoga Boga. Snažno je povikao četvorici anđela kojima je dana vlast da nanesu štetu zemlji i moru. ³ Rekao je: »Ne nanosite štetu zemlji, moru ili drveću dok sluge našega Boga ne obilježimo pečatom na njihovim čelima!« ⁴ Tada sam čuo ukupan broj onih koji su označeni pečatom: bilo ih je sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena izraelskog naroda.

Usporedba o pšenici i korovu

²⁴ Zatim im Isus iznese drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. ²⁵ No dok su ljudi spavali, došao je neprijatelj, posijao korov među pšenicu i otišao. ²⁶ Kad je pšenica narasla i donijela rod, pojavio se i korov. ²⁷ Tada su sluge pristupili k vlasniku i rekli: ‘Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Pa odakle onda korov?’

²⁸ Odgovorio im je: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge su ga upitali: ‘Hoćeš li da odemo i počupamo korov?’

²⁹ Rekao im je: ‘Ne, da ne biste, čupajući korov, zajedno s njim iščupali i pšenicu. ³⁰ Neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu!’«