Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Po melodiji »Golubica u daljini«. Davidov »miktam«. Napisan kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
1 Smiluj mi se, Bože,
jer ljudi me progone.
Ratnici me stalno napadaju,
2 protivnici neprestano gaze.
Mnogi su se na mene namjerili.
3 Svevišnji[a], kad se bojim,
u tebe se pouzdajem.
4 U Boga, čije obećanje slavim,
u njega se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
5 Neprestano moje riječi iskrivljuju,
samo zlo protiv mene smišljaju.
6 Okupljaju se, skrivaju,
paze na moje korake,
vrebaju da me usmrte.
7 Nakon toliko zla, zar će se izvući?
U svom gnjevu, Bože, obori narode!
8 Ti znaš koliko puta sam bježao,
moje suze si pohranio,
u tvojoj knjizi to je zapisano.
9 Čim zavapim k tebi,
uzmaknut će moji neprijatelji.
Znam da je Bog na mojoj strani.
10 Slavim Boga za njegovo obećanje,
slavim BOGA za njegovu riječ.
11 U Boga se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
12 Bože, održat ću svoje zavjete,
prinijet ću ti žrtve zahvalnice.
13 Spasio si me od smrti,
sačuvao me od pada,
da pred tobom hodam u svjetlosti života.
Molitva i slavljenje Boga u progonstvu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone. Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali,
ali sami su u nju upali. Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
Molitva za osvetu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«.
1 Vladari[b], donosite li presude pravedno?
Sudite li ljudima pošteno?
2 Ne, jer u srcu zlo smišljate
i po zemlji činite nasilje.
3 Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe,
od rođenja griješe i laži govore.
4 Smrtonosni su kao zmije otrovnice,
kao kobra koja je gluha
5 pa ne čuje krotitelja zmija
iako joj vješto svira.
6 Bože, razbij im zube u ustima,
BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova.
7 Neka nestanu kao voda koja otječe,
neka budu zgaženi kao trava na stazi.[c]
8 Neka budu kao puž koji se rastapa,
kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca.
9 Kao trnje za potpalu što izgara u vatri,
neka Božjim gnjevom budu progutani.[d]
10 Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni,
i oprat će noge u njihovoj krvi.
11 Tada će ljudi reći:
»Zaista pravednici primaju nagradu.
Zaista postoji Bog koji sudi svijetu.[e]«
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Bože, poslušaj moju žalbu,
sačuvaj me od strašnog neprijatelja.
2 Sakrij me od zavjere opakih,
od spletki zločinačkih.
3 Jezike oštre kao mačeve
i odapinju riječi kao otrovne strijele.
4 Iz zasjede gađaju nedužnoga,
napadaju iznenada, ne boje se nikoga.
5 Ustrajavaju u zlim namjerama,
dogovaraju se gdje će staviti zamke
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
6 Zlodjela smišljaju i govore:
»Savršen zločin smo smislili.«
Da, lukave su misli i srce čovječje.
7 Ali Bog će ih gađati strijelama,
iznenada će ih raniti.
8 Zbog svojih riječi oni će nastradati.
Svi koji ih vide glavom će odmahivati.
9 Ljude će spopasti strah,
pričat će što je Bog učinio,
iz njegovih djela izvući će pouku.
10 Pravednici se raduju u BOGU
i u njemu nalaze utočište.
Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.
Zahvala za izobilje
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo,
da zavjete tebi izvršavamo.
2 Tebi koji čuješ molitve,
tebi će doći svako ljudsko biće.
3 Kad nas naši grijesi svladaju,
ti ih uklanjaš i brišeš.
4 Blago onima koje si izabrao i doveo
da borave u tvom Hramu!
Uživamo u dobrima tvog Doma,
tvog svetoga Hrama.
5 U svojoj nam pravednosti odgovaraš,
čudesnim nas djelima spašavaš.
Bože, ti si naše spasenje,
ti si nada svim ljudima
do krajeva zemlje i s dalekih mora.
6 Svojom silom planine postavljaš
jer toliko si moćan.
7 Ti stišavaš huku mora,
bijes njihovih valova
i bunu naroda.
8 Čak i oni što žive nakraj svijeta
boje se tvojih znamenja.
Od istoka do zapada,
ljudi ti kliču od radosti.
9 Za zemlju brineš, natapaš je vodom
i činiš je plodnom.
Rijekama daješ vode,
ljudima daješ usjeve.
10 Zemljine oranice natapaš,
brazde poravnavaš;
omekšavaš je pljuskom,
urod joj blagoslivljaš.
11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima,
tvoja kola prepuna su plodova.
12 Divlji pašnjaci puni su obilja,
veseljem se kite brda.
13 Livade su se stadima prekrile,
a doline žitom odjenule.
Svi kliču i pjevaju od radosti.
Urota protiv Nehemije
6 Sanbalat, Tobija, Arapin Gešem i ostali naši neprijatelji doznali su da sam sagradio zidine i da u njima nije ostalo nijednog otvora—iako još nisam postavio krila na vrata. 2 Sanbalat i Gešem su mi poručili: »Hajde da se sastanemo u mjestu Kefirim, u dolini Ono.«
No namjeravali su mi nauditi 3 pa sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: »U velikom sam poslu i ne mogu doći. Posao bi stao ako bih ga ostavio i otišao k vama.«
4 Četiri su mi puta slali istu poruku, a ja sam im svaki put isto odgovarao.
5 Zatim mi je, peti put, Sanbalat poslao svog pomoćnika s istom porukom i nezapečaćenim pismom u ruci 6 u kojem je pisalo:
»Šire se glasine među narodima, a Gešem ih potvrđuje. Ti i Židovi spremate se na pobunu, stoga i gradite zidine. Govori se da ćeš postati njihov kralj 7 i da si već postavio proroke da o tebi objave u Jeruzalemu: ‘Juda ima kralja!’ O tome će biti obaviješten perzijski kralj, zato dođi na savjetovanje sa mnom.«
8 Poslao sam mu ovaj odgovor: »Ništa od toga što kažeš nije se dogodilo, nego si sve to smislio u svojoj glavi.«
9 Svi su nas oni htjeli uplašiti, misleći: »Odustat će od posla i neće ga završiti.«
A sad, Bože, osnaži me!
10 Jednog sam dana otišao u kuću Šemaje, Delajinog sina i Mehetabelovog unuka, dok je bio zatvoren u svojoj kući.[a]
Rekao je: »Nađimo se u Božjem Hramu, u Svetištu[b], i zatvorimo vrata jer će doći da te ubiju. Već će noćas doći da te ubiju.«
11 No odgovorio sam mu: »Zar ja da bježim? Može li čovjek kao što sam ja ući u Hram i ostati živ? Neću tamo ulaziti!«
12 Tada sam shvatio da ga nije poslao Bog, nego su mu Tobija i Sanbalat platili da me prevari porukom. 13 Unajmili su ga da me zastraši pa da me navede na grijeh. Oni bi me zatim ozloglasili i osramotili.
14 Bože moj, sjeti se Tobije i Sanbalata po njihovim djelima. Sjeti se i proročice Noadije i ostalih proroka koji su me htjeli zastrašiti.
Završetak zidina
15 Zidine su završene dvadeset i petog dana mjeseca Elula[c], za pedeset i dva dana. 16 Kad su svi naši neprijatelji čuli i svi narodi oko nas vidjeli da su zidine završene, obeshrabrili su se. Shvatili su da je to djelo učinjeno uz pomoć našeg Boga. 17 Tih su dana židovski vođe slali mnoga pisma Tobiji, a on im je odgovarao. 18 Mnogi su ljudi u Judi bili prisegom vezani uz njega jer je bio zet Šekanije, Arahovog sina, a njegov je sin Johanan oženio kćer Mešulama, Berekijinog sina. 19 Osim toga, meni su govorili o njegovim dobrim djelima, a njemu su govorili što sam ja rekao. Tobija je stalno slao pisma da me zastraši.
Anđeo i mali svitak
10 Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. 2 U ruci je držao mali razmotani svitak. 3 Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. 4 Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!«
5 Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. 6 Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. 7 Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama—prorocima.«
8 Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.«
9 Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« 10 Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. 11 Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.«
Značenje usporedbe o korovu
36 Zatim je Isus otpustio narod i ušao u kuću. Ondje su mu pristupili učenici i rekli: »Objasni nam priču o korovu na njivi!«
37 Odgovorio im je: »Onaj koji je posijao dobro sjeme jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro su sjeme oni koji pripadaju Kraljevstvu. Korov su oni koji pripadaju Zlomu. 39 Neprijatelj, koji je posijao korov, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta[a], a žeteoci su anđeli.
40 Kao što se korov skuplja i spaljuje u vatri, tako će biti i na svršetku svijeta. 41 Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iz njegova Kraljevstva ukloniti sve one koji druge navode na grijeh i sve one koji čine zlo. 42 Anđeli će ih baciti u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. 43 Pravednici će tada zasjati poput sunca u Kraljevstvu svoga Oca. Tko sluša—neka čuje!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International