Book of Common Prayer
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Protivljenje obnovi Jeruzalema
7 U vrijeme vladavine perzijskoga kralja Artakserksa, pisali su mu Bišlam, Mitredat, Tabel i njegovi suradnici. Pismo je napisano na aramejskom jeziku, a zatim prevedeno.
11 Ovo je prijepis pisma koje su mu poslali:
Kralju Artakserksu, od njegovih slugu, naroda u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat.
12 Neka kralj zna da su Židovi, koji su od tebe došli k nama, otišli u Jeruzalem. Obnavljaju taj buntovnički i opaki grad—završavaju zidine i popravljaju temelje. 13 Nadalje, neka kralj zna: ako taj grad bude sagrađen, a zidine obnovljene, oni neće plaćati ni porez, ni danak, ni carinu, pa će se smanjiti kraljev prihod. 14 Budući da smo se obavezali kralju i da ne želimo gledati kako mu se nanosi sramota, šaljemo ovo pismo i obavještavamo kralja. 15 Predlažemo da se istraže zapisi tvojih prethodnika. Tamo ćeš naći da je Jeruzalem buntovnički grad, nevolja za kraljeve i pokrajine, te da se u njemu odavno dižu bune. Zato je i bio uništen. 16 Obznanjujemo kralju: ako se ovaj grad i njegove zidine obnove, nećeš imati vlast u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat.
17 Kralj je poslao ovaj odgovor:
Namjesniku Rehumu i bilježniku Šimšaju, i ostalim njihovim suradnicima, koji žive u Samariji i ostalim mjestima pokrajine, s druge strane rijeke Eufrat:
Pozdrav!
18 Pismo koje ste nam poslali prevedeno je i pročitano preda mnom. 19 Prema mojoj je zapovijedi istraženo i utvrđeno da se taj grad od davnina dizao protiv kraljeva i da su se u njemu dizale bune i ustanci. 20 Jeruzalem je imao moćne kraljeve, koji su vladali nad čitavom pokrajinom s druge strane rijeke Eufrat i kojima su plaćali poreze, danak i carinu. 21 Stoga, naredite tim ljudima da prestanu graditi i da ne obnavljaju grad, sve dok ja to ne zapovjedim. 22 Pazite da ne zanemarite ovaj slučaj. Zašto da se kralju gomila šteta?
23 Čim se prijepis pisma kralja Artakserksa pročitao pred Rehumom, bilježnikom Šimšajem i njihovim suradnicima, žurno su otišli k Židovima u Jeruzalem i nasilno im prekinuli radove.
Obustava obnove Hrama
24 Tako su prestali radovi na Božjem Hramu u Jeruzalemu. Obustava je rada trajala sve do druge godine vladavine perzijskoga kralja Darija.
1 Od Pavla, zarobljenika radi Isusa Krista, i Timoteja, našega brata.
Filemonu, našemu dragom prijatelju i suradniku. 2 I Apiji, našoj sestri; i Arhipu, našem suborcu; i Crkvi koja se sastaje u tvom domu.
3 Neka s vama bude milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista!
Zahvala
4 Neprekidno zahvaljujem Bogu i spominjem te u svojim molitvama. 5 Čuo sam o tvojoj vjeri u Gospodina Isusa i o tvojoj ljubavi za sve Božje ljude. 6 Moja je molitva da nam zajedništvo koje imamo u vjeri donese dublje razumijevanje svakog dobra koje imamo u Kristu. 7 Vrlo sam se obradovao i ohrabrio zbog tvoje ljubavi, brate, jer si razveselio srca Božjih ljudi.
8 Premda bih ti, u Kristu, mogao narediti što da učiniš, radije ti se obraćam s ljubavlju. 9 Ja, starac Pavao, sada i zarobljenik radi Isusa Krista, 10 molim te za svoga sina Onezima, kojemu sam u zatvoru postao duhovni otac. 11 Prije ti je bio beskoristan, ali sada je koristan[a], ne samo tebi nego i meni.
12 Šaljem ga natrag k tebi i mogao bih reći da, šaljući njega, šaljem svoje srce. 13 Rado bih ga zadržao ovdje, kod sebe, da mi pomogne umjesto tebe dok sam u zatvoru zbog propovijedanja Radosne vijesti. 14 Ali nisam htio ništa poduzeti bez tvoga pristanka kako ovo dobro djelo ne bi radio zato što moraš, nego po svojoj volji.
15 Možda je zato bio nakratko odveden od tebe, da bi ga dobio natrag zauvijek, 16 i to ne više kao roba nego—bolje od roba—kao dragoga brata. On mi je posebno drag, a tebi je još draži, i kao osoba i kao brat u Gospodinu.
17 Pa ako me smatraš svojim prijateljem, dočekaj ga srdačno kao što bi dočekao mene! 18 Ako ti je na bilo koji način naštetio ili ti što duguje, ja to preuzimam na sebe. 19 Ja, Pavao, pišem ti ovo vlastitom rukom: nadoknadit ću ti ako ti što duguje. Ne trebam ti spominjati koliko mi duguješ za svoj život. 20 Dakle, brate, kao sljedbenik Gospodinov, daj da imam ovu korist[b] od tebe. Razveseli moje srce u Kristu! 21 Uvjeren sam da ćeš me poslušati, zato ti ovo i pišem. Znam da ćeš učiniti i više nego što tražim.
22 Ujedno te molim da mi pripremiš smještaj. Nadam se da ću zahvaljujući vašim molitvama doći k vama.
Završni pozdravi
23 Pozdravlja te Epafra, koji je zajedno sa mnom zarobljenik radi Isusa Krista. 24 Pozdravljaju te i Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici.
25 Neka milost Gospodina Isusa Krista bude s vama!
Dobar i loš plod
(Lk 6,43-45)
33 »Da biste imali dobar plod, morate imati dobro stablo. No ako je stablo loše, imat ćete loš plod, jer stablo se prepoznaje po svome plodu. 34 Vi, zmije! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Usta govore ono čega je srce puno. 35 Dobar čovjek iznosi dobro jer je u njemu pohranjeno dobro, a zao čovjek iznosi zlo jer je u njemu pohranjeno zlo. 36 No, kažem vam da će na Sudnji dan ljudi odgovarati za svaku beskorisnu riječ koju su izgovorili. 37 Jer, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.«
Opomena nevjernom naraštaju
(Mk 8,11-12; Lk 11,29-32)
38 Tada su mu neki učitelji Zakona i farizeji rekli: »Učitelju, želimo da nam daš neki znak.«
39 A Isus im je odgovorio: »Zao i nevjeran naraštaj traži znak. No neće mu se dati nikakav drugi znak osim znaka proroka Jone[a]. 40 Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u utrobi zemlje tri dana i tri noći. 41 Na Sudu će Ninivljani[b] ustati zajedno s ljudima, koji žive danas, i osudit će ga jer su se obratili zbog Joninog propovijedanja. A ovdje je netko veći od Jone. 42 Na Sudu će Kraljica Juga[c] ustati s ovim naraštajem i osudit će ga jer je s kraja zemlje došla čuti Salomonovu mudrost. A ovdje je nešto veće od Salomona.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International