Book of Common Prayer
Jutarnja molitva
Voditelju zbora, uz frule. Davidova pjesma.
1 Poslušaj me, BOŽE,
shvati moje uzdisaje.
2 Moj Bože i kralju,
slušaj moje vapaje,
jer tebi se molim.
3 Svakog jutra, BOŽE, čuješ mi glas.
Već sam u rano jutro spreman
i samo tvoju pomoć čekam.
4 Ti si Bog koji ne voli zlo,
zli ne mogu biti u tvojoj blizini.
5 Oholi[a] ti ne prilaze,
mrziš one koji čine zlo.
6 Ti, BOŽE, uništavaš lažljivce,
gade ti se nasilje i prijevara.
7 Zbog obilja tvoje ljubavi,
ući ću u dom tvoj.
U tvome svetom Hramu,
slavit ću te i štovati.
8 BOŽE, vodi me u svojoj pravdi.
Zbog mojih neprijatelja,
u svoju me volju uputi.
9 Nikad ne govore istinu
i drugima žele propast.
Grlo im je kao otvoreni grob,
jezike koriste za prijevaru.
10 Proglasi ih krivima, Bože!
Nek' se uhvate u svoje zamke.
Protjeraj ih, puno su zla činili,
i protiv tebe su se pobunili.
11 Nek' se raduju svi koji se k tebi sklanjaju,
neka zauvijek veselo pjevaju.
Zaštiti one koji te vole,
takvi su sretni zbog tebe.
12 Jer ti, BOŽE, blagoslivljaš one koji te slušaju,
čuvaš ih svojom dobrotom kao štitom.
Molitva tjeskobnog čovjeka
Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu[b]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kori me u svom bijesu.
2 Smiluj mi se, BOŽE, nemoćan sam.
Izliječi me, BOŽE, kosti mi dršću.
3 Duša mi je duboko potresena.
BOŽE, koliko ću te čekati?
4 Dođi, BOŽE, i snagu mi vrati,
spasi me radi svoje vjerne ljubavi.
5 Jer, mrtav neću pjevati o tebi,
ta tko će ti iz groba zahvaliti.
6 Onemoćao sam od jecanja.
Suzama noću jastuk natapam,
krevet svoj tugom zalijevam.
7 Oči mi propadaju od žalosti,
ostarile su od moje tjeskobe.
8 Dalje od mene svi koji činite zlo
jer BOG je čuo moj plač.
9 Čuo je BOG da molim za milost.
BOG je uvažio moju molbu.
10 Strahovat će svi moji neprijatelji,
uzmaknut će i bit će osramoćeni.
Molitva za izvršenje pravde
1 BOŽE, zašto si tako daleko?
Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje?
2 Zli oholo progone siromašne.
Neka se zapletu u svoje zamke!
3 Razmeću se svojim žudnjama,
pohlepni su i BOGA proklinju.
4 Preponosni su da bi Boga slijedili,
misle: »Bog ne gleda što radimo«.
5 Uvijek uspiju u svemu što čine.
Tvoji su im zakoni neshvatljivi,
izruguju sve svoje neprijatelje.
6 Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi,
nesreća nas neće zadesiti.«
7 Govore pogrde, prijetnje i laži,
njihove riječi tlače i uništavaju.
8 Čekaju u zasjedi pored sela,
u tajnosti ubijaju nevine,
traže bespomoćne žrtve.
9 Vrebaju kao lavovi u zasjedi,
da zgrabe bespomoćan plijen.
Jadnika uhvate u zamku i odvuku.
10 Njihove žrtve ruše se i padaju,
svladane u surovom napadu.
11 Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog,
ne gleda me i ništa ne vidi.«
12 Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto!
Sjeti se patnje nedužnih!
13 Zašto bi zlikovac prezirao Boga?
Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti?
14 Ali ti vidiš svu muku i jad
jer gledaš slaboga i zaboravljenoga.
U tebe se on uzdaje
jer ti si onaj koji mu pomaže.
15 Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu.
Kazni ih za njihove zločine,
spriječi da i dalje tako rade.[a]
16 BOŽE, ti si kralj zauvijek!
Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati.
17 Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih,
ohrabruješ ih i pažljivo slušaš.
18 Braniš siročad i zlostavljane,
da ih nitko na zemlji više ne ugrozi.
Pouzdanje u BOGA
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Uzdam se u BOGA i sigurnost u njemu nalazim.
Zašto mi onda govorite
da odletim kao ptica u planine?
2 Gledajte, zlikovci pripremaju oružje,
biraju strijele i pritežu lukove,
iz tame gađaju poštene ljude.
3 Što da rade pravedni ljudi
kada se ruši sve oko njih?
4 BOG je u svome svetom Hramu,
BOG vlada na nebesima.
On vidi sve što se događa,
pažljivo provjerava ljude.
5 BOG prosuđuje tko čini dobro, a tko ne,
mrzi svakoga tko voli nasilje.
6 Na zle će sasipati užareni žar
i kišu gorućega sumpora.
Spalit će ih vrući vjetar.
7 Jer, BOG je pravedan i voli pravdu.
Pravedni će živjeti u njegovoj blizini.[b]
24 Šaul je tada priznao Samuelu: »Pogriješio sam. Prekršio sam BOŽJU zapovijed i tvoje upute. Bojao sam se ljudi i poslušao ih. 25 Molim te, oprosti mi ovaj grijeh. Vrati se sa mnom, da se mogu pokloniti pred BOGOM.«
26 No Samuel je odgovorio Šaulu: »Neću se s tobom vraćati. Ti si odbacio BOŽJU riječ, a sad BOG odbacuje tebe kao kralja nad Izraelom.«
27 Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul je zgrabio rub njegovog ogrtača i otkinuo komad tkanine.
28 »BOG je danas od tebe otkinuo izraelsko kraljevstvo«, rekao mu je Samuel. »Predat će ga jednom od tvojih bližnjih, koji je bolji od tebe. 29 Bog Izraela, koji živi zauvijek, ne laže i ne predomišlja se. On nije čovjek, da bi se predomislio.«
30 »Zgriješio sam«, odgovorio je Šaul. »Ali, molim te, iskaži mi čast pred starješinama naroda i pred Izraelcima. Vrati se sa mnom, a ja ću se pokloniti pred tvojim BOGOM.«
31 Tako se Samuel vratio prateći Šaula, a Šaul je iskazao štovanje BOGU.
32 Potom je Samuel rekao: »Dovedite mi Agaga, kralja Amalečana.«
Agag je stupio pred Samuela. Bio je vezan lancima. Mislio je: »Zaobišla me gorka smrt.«[a]
33 Samuel mu je rekao: »Kao što je tvoj mač ostavljao majke bez djece, tako će tvoja majka ostati bez svog djeteta.«
Sasjekao je Agaga na komade pred BOGOM u Gilgalu.
34 Potom je Samuel otišao u Ramu, a Šaul se vratio kući u Gibeu, koja se naziva Gibea Šaulova. 35 Sve do svoje smrti Samuel više nije vidio Šaula. Tugovao je zbog njega.
A BOGU je bilo žao što je Šaula postavio za kralja Izraela.
Petar u Lidi i Jopi
32 Petar je obilazio gradove i tako stigao i do svetih u Lidi. 33 Ondje je sreo čovjeka po imenu Eneja, paraliziranog i prikovanog uz krevet osam godina. 34 Rekao mu je: »Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i spremi svoju postelju!« Eneja je istoga trena ustao. 35 Svi stanovnici Lide i Šarona vidjeli su ga i obratili se Bogu.
36 U Jopi je živjela Isusova sljedbenica Tabita—što prevedeno znači »Košuta«[a]. Uvijek je činila dobra djela i davala milostinju siromašnima. 37 Baš u to vrijeme razboljela se i umrla. Oprali su njezino tijelo i položili ga u sobu na katu. 38 Učenici iz Jope čuli su da se Petar nalazi u Lidi. Budući da je Lida blizu Jope, poslali su dvojicu k njemu. Oni su ga preklinjali: »Molimo te, ne gubi ni trenutka, dođi odmah k nama!« 39 Petar se spremio i krenuo s njima. Kad je stigao u Jopu, odveli su ga u sobu na katu, a sve su udovice stale oko njega. Plakale su i pokazivale mu ogrtače i ostalu odjeću koju je Tabita napravila dok je bila živa. 40 Petar je sve poslao van iz sobe, kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: »Ustani, Tabita!« Ona je otvorila oči i, čim je vidjela Petra, uspravila se i sjela. 41 Petar joj je pružio ruku i pomogao joj ustati. Zatim je pozvao vjernike[b] i udovice te im pokazao Tabitu živu. 42 To se pročulo po svoj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina. 43 A Petar je još podosta vremena ostao u Jopi kod nekoga kožara[c] Šimuna.
56 Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu.
Isusovo uskrsnuće
(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Iv 20,1-10)
24 Prvog dana u tjednu, žene su rano ujutro došle na Isusov grob. Sa sobom su ponijele mirise koje su bile pripremile. 2 Opazile su da je kamen, koji je zatvarao ulaz u grob, odmaknut 3 pa su ušle. No nisu našle tijelo Gospodina Isusa. 4 Dok su tako stajale, zbunjene zbog toga što se dogodilo, odjednom su se kraj njih pojavila dva čovjeka u sjajnoj odjeći. 5 Obuzeo ih je strah i poklonile su im se licem do zemlje. A oni su im rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? 6 On nije ovdje; ustao je od mrtvih! Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji: 7 rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti razapet na križu i da će trećega dana ustati od mrtvih.« 8 Tada su se žene sjetile Isusovih riječi.
9 Vratile su se s groba pa sve to ispričale Jedanaestorici i ostalima. 10 Te su žene bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija—Jakovljeva majka. One i ostale žene, koje su bile s njima, prenijele su to apostolima. 11 No ovima su te riječi zvučale kao izmišljotina i nisu im vjerovali.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International