Book of Common Prayer
Božja dobrota prema njegovom narodu
1 Slavite BOGA!
Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
njegova ljubav traje zauvijek.
2 Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela,
tko mu može dovoljno zahvaliti?
3 Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi,
koji uvijek čine što je ispravno.
4 Sjeti me se, BOŽE,
kad pokazuješ naklonost svom narodu,
u pomoć mi pritekni i spasi me.
5 Daj da vidim napredak tvojih izabranika,
da se radujem s tvojim narodom,
da se ponosim tvojim nasljednicima.
6 Griješili smo kao naši preci,
činili smo zlo i postupali opako.
7 Kad su nam preci bili u Egiptu,
nisu razumjeli tvoja čudesa.
Nisu pamtili tvoja brojna djela ljubavi
pa su se kraj Crvenog mora pobunili.
8 Ali on ih je spasio zbog svog imena,
da pokaže svoju veliku silu.
9 Zaprijetio je Crvenom moru
i ono je presušilo,
kroz dubine ih je proveo kao kroz pustinju.
10 Spasio ih je od mrzitelja,
izbavio ih od neprijatelja.
11 Vode su prekrile njihove neprijatelje,
nitko od njih nije ostao živ.
12 Tada su njegovim riječima povjerovali
i hvalospjev mu otpjevali.
13 Ali brzo su zaboravili njegova djela,
nisu čekali na njegovo vodstvo.
14 Žudjeli su za hranom u pustinji,
iskušavali su Boga u pustoši.
15 Što su tražili, to im je dao,
ali im je i opaku bolest poslao.
16 U taboru su počeli zavidjeti Mojsiju
i BOŽJEM svetom svećeniku Aronu.
17 Zemlja se otvorila i progutala Datana,
prekrila pristaše Abirama.
18 Vatra je planula na njihove sljedbenike,
plamen je spalio te zlikovce.
19 Kod Horeba su tele napravili
pa su metalni kip štovali.
20 Tako su zamijenili Božju slavu
kipom vola koji jede travu.
21 Zaboravili su Boga koji ih je spasio,
koji je velika djela u Egiptu činio:
22 čudesna djela u Hamovoj zemlji[a]
i strašna djela kraj Crvenog mora.
23 Zato je rekao da će ih istrijebiti,
ali je Mojsije, njegov izabranik,
stao između da mu gnjev odvrati,
da ne budu uništeni.
24 Zatim su prezreli dobru zemlju,
nisu vjerovali njegovom obećanju.
25 Gunđali su u svojim šatorima,
nisu slušali BOŽJI glas.
26 Zato im se svečano zakleo
da će popadati mrtvi po pustinji,
27 da će im raštrkati potomke među narode,
gdje će pomrijeti u stranim zemljama.
28 Dali su se bogu Baalu u Peoru
i jeli žrtve u čast mrtvima[b].
29 Svojim djelima razljutili su BOGA
pa je pomor izbio među njima.
30 Tada je Pinhas ustao i kaznio krivce,
pa je pomor prestao.[c]
31 To mu se uračunalo u pravednost,
zauvijek, za sve naraštaje.
32 Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe
pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja:
33 toliko su ga ogorčili,
da je izgovorio nesmotrene riječi.
34 Nisu uništili kanaanske narode,
kao što im je BOG zapovjedio,
35 nego su se pomiješali s njima
i činili zlo baš kao oni.
36 Služili su njihovim idolima,
koji su im postali kao zamka.
37 Svoje sinove i kćeri
žrtvovali su demonima.
38 Nevinu krv su prolijevali,
krv svojih sinova i kćeri.
Kanaanskim idolima su ih žrtvovali,
i zemlja se onečistila zbog krvi.
39 Tako su se svojim postupcima zaprljali,
svojim djelima Bogu su postali nevjerni.
40 Stoga, BOG se na svoj narod razljutio,
njegovo mu se nasljedstvo zgadilo.
41 Predao ih je u ruke drugih naroda
pa su njima zavladali njihovi mrzitelji.
42 Neprijatelji su ih potlačili
i svojoj vlasti podvrgli.
43 Mnogo puta Bog ih je spašavao,
a oni su i dalje bili buntovni
i sve su dublje u grijeh tonuli.
44 Ipak, na njihovu je nevolju pogledao
kad im je vapaj začuo.
45 Radi njih sjetio se svog saveza
i sažalio se zbog svoje vjerne ljubavi.
46 Učinio je da im se smiluju
svi koji su ih porobili.
47 Spasi nas, BOŽE naš,
i saberi nas iz drugih naroda,
da tvome svetom imenu zahvaljujemo
i da te pobjedonosno slavimo.
48 Neka je slavljen Izraelov BOG,
oduvijek i zauvijek.
Neka sav narod kaže: »Amen!«
Slavite BOGA!
Glad u zemlji Judinog plemena
1 U vrijeme vladavine sudaca[a] nastala je glad u zemlji Judi. Neki je čovjek iz Betlehema u Judi odselio sa ženom i obojicom sinova u zemlju Moab, kao stranac. 2 Zvao se Elimelek, njegova žena Naomi, a sinovi Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehema u Judi. Otišli su u zemlju Moab i ondje se nastanili.
3 Naomin je muž Elimelek umro, a ona je ostala sama sa sinovima 4 koji su oženili Moapke—Kilion Orpu, a Mahlon Rutu. Nakon što su ondje živjeli deset godina, 5 umrli su i Mahlon i Kilion. Tako je Naomi ostala i bez muža i bez sinova.
Naomi i Ruta vraćaju se u Betlehem
6 Naomi je u Moabu čula da je BOG priskočio u pomoć svome narodu i dao im hrane. Pripremila se za povratak sa svojim snahama. 7 Napustila je mjesto u kojem je živjela i krenula s njima prema zemlji Judi.
8 Rekla je snahama: »Vratite se kući svojim majkama! Neka vam BOG bude dobar, kao što ste vi bile dobre meni i mojim pokojnim sinovima. 9 Dao vam BOG da se obje skrasite, svaka u domu svoga novog muža.«
Zatim ih poljubi za rastanak i sve glasno zaplaču. 10 No one joj odvrate: »Ne, ići ćemo s tobom tvome narodu.«
11 Naomi ih je uvjeravala: »Vratite se, kćeri moje. Zašto biste išle sa mnom? Zar ću roditi još sinova koji bi vam mogli biti muževi? 12 Idite, vratite se, kćeri moje. Prestara sam za udaju. Čak i kad bi to bilo moguće, kad bih već noćas bila s mužem i kad bih rodila sinove, 13 zar biste ih čekale da odrastu i tako dugo se odrekle udaje? Ne, kćeri moje. Teško mi je, teže nego vama, jer se BOG okrenuo protiv mene.«
14 Nato su ponovo glasno zaplakale. Zatim je Orpa poljubila svekrvu, oprostila se i otišla, a Ruta je ostala s njom.
1 Pozdrav od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od našega brata Timoteja, Božjoj Crkvi u Korintu i svim Božjim ljudima u cijeloj Ahaji.
2 Neka s vama budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista.
Zahvala
3 Hvalite Boga, Oca našega Gospodina Isusa Krista, milostivog Oca i Boga, koji je izvor svake utjehe. 4 On nas tješi u svim nevoljama da bismo i mi mogli tješiti one koji se nalaze u bilo kakvoj nevolji, istom utjehom koju nama daje Bog. 5 Jer, kao što su obilne Kristove patnje koje nas snalaze, tako uživamo i obilje utjehe, po Kristu. 6 Ako smo pritisnuti nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako smo utješeni, to je da bismo vas utješili da možete strpljivo podnositi iste patnje koje i mi podnosimo. 7 Mi se čvrsto uzdamo u vas jer znamo da ćete, kao što dijelite s nama naše patnje, dijeliti i našu utjehu.
8 Braćo i sestre, želimo da znate kakve smo nevolje imali u Aziji. Bili smo opterećeni više negoli smo mogli podnijeti, toliko da smo čak izgubili nadu da ćemo preživjeti. 9 Osjećali smo da nam se sprema smrtna osuda. No to se dogodilo da se ne bismo više pouzdavali u sebe nego u Boga koji uskrsava mrtve. 10 On nas je izbavio iz velike smrtne opasnosti, a izbavljat će nas i dalje. Svoje smo nade položili u njega i on će nas i dalje spašavati. 11 I vi nam možete pomoći svojim molitvama. Tada će mnogi zahvaljivati Bogu za nas—i Bog će nas blagosloviti zbog brojnih molitava.
Govor na gori
(Lk 6,20-23)
5 Kad je Isus ugledao mnoštvo, popeo se na goru i sjeo. Prišli su mu učenici, 2 a on je počeo poučavati ljude:
3 »Blago onima koji znaju da su duhovno potrebiti
jer njima pripada Kraljevstvo nebesko.
4 Blago tužnima
jer će ih utješiti Bog.
5 Blago krotkima
jer će naslijediti zemlju[a].
6 Blago onima koji su žedni i gladni pravednosti
jer će ih nasititi Bog.
7 Blago milosrdnima
jer će im biti iskazano milosrđe.
8 Blago onima koji su čistog srca
jer će gledati Boga.
9 Blago mirotvorcima
jer će se zvati Božjom djecom.
10 Blago progonjenima zbog pravednosti
jer njima pripada Kraljevstvo nebesko.
11 Blago vama kad vas zbog mene vrijeđaju, progone i lažno optužuju. 12 Radujte se i budite sretni, jer vas na nebu čeka velika nagrada. Jer, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International