Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja
Davidov »miktam«[a].
1 Čuvaj me, Bože,
uz tebe sam siguran.
2 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar
i sve moje dobro od tebe dolazi.«
3 A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje,
čak da im se raduješ.[b]
4 Mnoge nevolje pratit će one
koji štuju druge bogove.
Ja neću za njih krv žrtava izlijevati,[c]
njihove idole neću slaviti.
5 BOŽE, daješ mi sve što trebam.
Moj udio je siguran.
6 Moj dio zemlje je divan,
krasno je nasljedstvo moje.
7 Slavim BOGA jer me dobro vodi,
noću moju savjest usmjerava.
8 BOG mi je uvijek u mislima,
pored mene je, neću posrnuti.
9 Zato sam sretan i pun radosti.
Moj život je siguran.
10 Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu[d],
nećeš dati da tvoj vjernik istrune.
11 Pokazat ćeš mi put u život,
u tvojoj blizini radost je potpuna,
uz tebe slavlje nikada ne prestaje.
Molitva nevinog čovjeka
Davidova molitva.[e]
1 BOŽE, slušaj pravednu molbu,
obrati pažnju na moj plač,
čuj moju iskrenu molitvu.
2 Donesi dobru presudu o meni
jer tvoje oči vide što je pravedno.
3 Pretražio si moje srce,
u snu si me ispitao,
provjerio si i saznao
da ništa loše nisam rekao ni učinio.
4 Za razliku od drugih,
slijedio sam tvoje zapovijedi,
nisam postupao kao nasilnici.
5 Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio
i s njega nikad nisam skrenuo.
6 Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš.
Poslušaj me sad i čuj što govorim.
7 Pokaži mi svoju vjernu ljubav,
ti, spasitelju onih koji traže zaklon
od svojih neprijatelja.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka!
U sjeni svojih krila sakrij me
9 od nasrtaja zlih ljudi,
od ubojitih neprijatelja
koji me okružuju.
10 Milost ne pokazuju,
i sobom se hvališu.
11 Ušli su mi u trag, opkoljen sam.
Sad će me na zemlju srušiti.
12 Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede.
Skrivaju se kao gladni lavovi,
spremni na plijen skočiti.
13 Ustani, BOŽE![f] Stani pred njih, pokori ih!
Svojim mačem izbavi me od zla.
14 Svojom snagom, BOŽE,
ukloni ih iz svijeta živih.
A miljenike svoje dobro nahrani,
daj obilje za njihovu djecu i unuke.
15 A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje.
Kad se probudim, tvom liku se divim.
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Mudrost govori o sebi
8 Poslušajte, Mudrost zove!
Da, Razum diže svoj glas!
2 Na uzvisinama, uz cestu
i na križanjima stoji.
3 Kraj gradskih vrata,
na ulazima viče:
4 Ljudi, vas dozivam,
ljudski rod pozivam!
5 Vi, neiskusni, naučite se razboritosti,
vi, nerazumni, naučite se razumnosti!
6 Slušajte, govorit ću što je bitno,
reći ću što je ispravno.
7 Moja usta govore istinu,
moje usne preziru laž.
8 Sve što kažem je ispravno,
nema ništa iskrivljeno ni lažno.
9 To je jasno onima koji razumiju,
ispravno onima koji znaju.
10 Uzmite moje pouke umjesto srebra
i znanje umjesto čistog zlata.
11 Dragocjenija je mudrost od dragulja,
što god poželite, nije joj ravno.
12 Ja, Mudrost, s razboritošću stanujem,
znanje i promišljenost posjedujem.
13 Strahopoštovanje prema BOGU znači mrziti zlo.
Mrzim oholo hvalisanje,
zle planove i prijevarne govore.
14 Imam dobre savjete i zdrav razum,
imam spoznaju i snagu.
15 Pomoću mene kraljevi vladaju
i vladari donose dobre zakone.
16 Po meni upravitelji vladaju;
svi oni koji dobro upravljaju.
17 Volim one koji mene vole,
a nalaze me koji me traže.
18 Kod mene su bogatstvo i čast,
trajno imanje, pošteno stečeni.
19 Moj plod je bolji od suhog zlata,
moj prinos vredniji od čistog srebra.
20 Ja idem putem pravednosti,
hodam po stazama pravde.
21 Bogatstvo darujem onima koji me vole,
blagom ispunjavam njihove riznice.
1 Od starješine[a] izabranoj Gospođi[b] i njezinoj djeci koju iskreno volim, ne samo ja nego i svi koji su upoznali istinu.
2 Volim vas zbog istine koja živi u nama i koja će biti s nama zauvijek.
3 Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od njegovog Sina Isusa Krista neka budu s nama u istini i ljubavi.
4 Vrlo sam se obradovao jer sam među vašom djecom našao one koji žive u skladu s istinom, upravo onako kako nam je zapovjedio Otac. 5 A sada te molim ovo, Gospođo: da volimo jedni druge. Ne pišem ti novu zapovijed, nego onu istu koju smo imali od početka. 6 Voljeti znači živjeti prema Božjim zapovijedima. Kao što ste čuli od početka, Božja zapovijed glasi: živite u ljubavi!
7 U svijet su izišli mnogi lažljivci koji zavode druge jer ne priznaju da je Isus Krist došao na Zemlju u tijelu čovjeka. Takvi su ljudi lažni učitelji i Kristovi neprijatelji. 8 Pazite na sebe da ne izgubite ono što ste stekli, nego da primite punu plaću!
9 Tko god ide dalje i ne ostaje u nauci o Kristu, nema Boga. Tko ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. 10 Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, nemojte ga primiti u svoj dom! Nemojte ga ni pozdravljati! 11 Tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.
12 Imam vam mnogo toga reći, ali ne želim to činiti tintom na papiru. Umjesto toga, nadam se da ću vas posjetiti i razgovarati s vama licem u lice. Tako će naša radost biti potpuna. 13 Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre[c].
Sin Čovječji je gospodar šabata
(Mk 2,23-28; Lk 6,1-5)
12 U ono je vrijeme, na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. Njegovi su učenici ogladnjeli pa su počeli trgati klasje i jesti. 2 Kad su to vidjeli farizeji, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti na šabat.«
3 Tada im je Isus rekao: »Zar niste čitali što je David učinio kada su on i njegovi ljudi ogladnjeli? 4 Ušao je u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu iako ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno da ih jedu, nego samo svećenicima. 5 Niste li čitali u Zakonu da na šabat svećenici u Hramu krše zakon o zabrani rada na šabat? No njima se to ne uzima za zlo. 6 No ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama. 7 Da ste shvatili što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve’,[a] ne biste osuđivali ove nedužne.
8 Jer, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«
Ozdravljenje na šabat
(Mk 3,1-6; Lk 6,6-11)
9 Odande je otišao u njihovu sinagogu, 10 gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su Židovi upitali Isusa, s namjerom da ga optuže: »Je li dopušteno liječiti na šabat?«[b]
11 Isus im je rekao: »Tko od vas ne bi uhvatio i izvadio svoju jedinu ovcu ako na šabat padne u jamu? 12 A čovjek je mnogo važniji od ovce. Zato je dopušteno na šabat činiti dobro.«
13 Zatim je rekao onom čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku i ruka mu je postala zdrava kao i druga. 14 Farizeji su izašli i počeli smišljati kako da ubiju Isusa.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International