Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Josip se otkriva braći
45 Josip se više nije mogao svladavati pred svojim slugama pa je povikao: »Neka svi izađu!« Kad više nije bilo nikog od slugu, Josip se otkrio svojoj braći. 2 Ali je toliko glasno plakao da su ga i Egipćani čuli te se za to saznalo i na faraonovom dvoru. 3 Josip je rekao svojoj braći: »Ja sam, Josip! Je li moj otac još živ?« No oni su se toliko bili zaprepastili da mu nisu mogli odgovoriti.
4 Tada im je Josip rekao: »Priđite bliže, molim vas.« Kad su se približili, reče im: »Ja sam vaš brat Josip, onaj kojeg ste prodali u Egipat! 5 Ali, ne brinite se i ne ljutite se na sebe što ste me ovamo prodali jer Bog me pred vama poslao da se sačuvaju životi. 6 Već dvije godine vlada glad u zemlji, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve. 7 Bog me poslao pred vama, da čudesno spasi vaše živote i da imate potomstvo na zemlji[a]. 8 Zapravo, niste me ovamo poslali vi, nego Bog. Postavio me za najvišega faraonovog službenika[b], za gospodara nad svim faraonovom domom i za vladara cijelog Egipta.«
Jakov pozvan u Egipat
9 Josip je zatim rekao: »A sad požurite natrag mome ocu i recite mu: ‘Tvoj sin Josip kaže ovako: Bog me postavio za gospodara cijelog Egipta. Dođi k meni bez oklijevanja. 10 Živjet ćeš u kraju Gošen i bit ćeš mi blizu—ti, tvoja djeca i unuci, tvoja stada sitne i krupne stoke, i sve što imaš. 11 Ja ću se ovdje brinuti o tebi jer dolazi još pet godina gladi. Tako nećete osiromašiti ni ti, ni tvoji ukućani, ni tvoje imanje’. 12 Sami se možete svojim očima uvjeriti, kao i vaš brat Benjamin, da to zaista ja s vama razgovaram. 13 Ispričajte ocu o mom veličanstvu u Egiptu i o svemu što ste vidjeli. Požurite i dovedite ga ovamo!« 14 Zatim je zagrlio svog brata Benjamina i obojica su plakali u zagrljaju. 15 Potom je plačući izljubio svu braću, a nakon toga su se braća napričala s njim.
32 Htio bih da budete bezbrižni. Neoženjen je čovjek zauzet Božjim poslom i time kako ugoditi Gospodinu. 33 A oženjen je čovjek zauzet svjetovnim stvarima i time kako ugoditi svojoj ženi. 34 Tako je u sebi podijeljen. Neudana žena ili djevojka zauzeta je Božjim poslom, kojemu se predaje dušom i tijelom. A udana se žena brine o svjetovnim stvarima i o tome kako ugoditi mužu. 35 Govorim vam to za vaše dobro, ne da bih vam nešto zabranio, nego da bih vas usmjerio na ono što je čestito, kako biste mogli potpuno predano služiti Gospodinu.
36 Ako tko smatra da je nepravedan prema svojoj zaručnici i da joj već prolazi vrijeme za udaju[a], neka je oženi ako želi. Neće pogriješiti ako tako učini. 37 Ali onaj tko je čvrst u svom srcu, tko nije pod pritiskom i može se obuzdati, pa je odlučio ne oženiti svoju zaručnicu—također ispravno postupa. 38 Tako onaj koji oženi svoju zaručnicu dobro postupa, a onaj koji je ne oženi—još bolje.
39 Žena je vezana u braku sve dok živi njezin muž, ali ako on umre, slobodna je da se uda za koga god želi, ali samo ako on pripada Gospodinu. 40 No bit će sretnija ako ostane neudana. To je moje mišljenje, a ja mislim da je i u meni Božji Duh.
Isus u Nazaretu
(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)
6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. 2 Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? 3 Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.
4 Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« 5 I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. 6 Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.
Isus šalje apostole
(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)
7 Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. 8 Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. 9 Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« 10 Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. 11 Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«
12 Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. 13 Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International