Book of Common Prayer
33 Rijeke je pretvorio u pustinju,
a izvore vode u suho tlo.
34 Plodna zemlja postala je slana
zbog zloće njenih stanovnika.
35 No od pustinje nastala je zemlja s jezerima,
a iz suhe zemlje potekli su izvori vode.
36 Ondje je naselio gladne,
tu su podigli svoj grad.
37 Obradili su polja i vinograde,
zemlja im je rodila u obilju.
38 Imali su mnogo djece,
a stoka im se namnožila.
39 No zbog ugnjetavanja, tjeskobe i tuge,
bili su poniženi i broj im se smanjio.
40 Ali onaj koji može poniziti vladare
i natjerati ih da bespućem lutaju,
41 on nevoljnike podiže iz bijede,
obitelji im povećava kao da su stada.
42 Kad to vide, pravedni se raduju,
a loši ljudi svoja usta zatvaraju.
43 Tko je mudar, o svemu će razmisliti
i BOŽJU vjernu ljubav uvidjeti.
Molitva za pomoć u borbi protiv neprijatelja
Davidova pjesma.
1 Spreman sam i odlučan, Bože,
cijelim bićem, glazbom tebe slaviti.
2 Neka se probude harfa i lira,
neka zora budna ustane!
3 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, pred svima,
psalme o tebi pjevati narodima.
4 Jer, ljubav je tvoja viša od nebesa,
tvoja vjernost seže do oblaka.
5 Bože, uzvišen si nad nebesima
i cijela zemlja gleda tvoju slavu.
6 Pomozi nam svojom silnom snagom
dok molim da se tvoji vjerni spase.
7 Bog je rekao u svom Hramu:
»Pobijedit ću i podijeliti zemlju.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
8 Gilead i Manaše su moji.
Efrajim je kaciga koja glavu čuva,
a Juda moja vladarska palica.
9 Moab mi je posuda za pranje nogu,
preko Edoma bacam sandalu[a],
nad Filistejom, slavim pobjedu.«
10 Tko će me uvesti u utvrđeni grad?
Tko će me voditi u Edom?
11 Zar si nas napustio, Bože?
Ne predvodiš li ti naše vojske?
12 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska pomoć je bezvrijedna.
13 Bog gazi naše neprijatelje,
s njim idemo do pobjede.
Pjesma slavljenja
1 Radosno BOGU pjevajte,
vi koji dobro činite!
Pravo je da ga pravedni slave!
2 Slavite BOGA glazbom na liri,
svirajte mu na harfi s deset žica.
3 Pjevajte mu novu pjesmu[a],
lijepo svirajte i glasno kličite!
4 Jer, pouzdana je BOŽJA riječ
u svemu što čini.
5 BOG voli pravednost i pravdu,
zemlju ispunjava svojom vjernom ljubavlju.
6 Na BOŽJU riječ nebesa su stvorena.
Dahom iz njegovih usta
nastala su nebeska tijela.
7 Sve je vode skupio
i pohranio ih iznad neba.[b]
8 Neka cijela zemlja slavi BOGA
i svi ljudi nek' strahuju pred njim.
9 Jer, na njegovu riječ stvoren je svijet,
sve je nastalo na njegovu zapovijed.
10 Planove naroda BOG može pomutiti,
sve ljudske zamisli osujetiti.
11 A BOŽJE odluke dobre su zauvijek,
njegovi planovi dobri su za svaki naraštaj.
12 Blago narodu kojem je on BOG,
blago ljudima koje je sebi odabrao.
13 BOG s neba sve prati
i vidi čitavo čovječanstvo.
14 Gleda sa svog prijestolja,
motri sve ljude na zemlji.
15 Za svakoga zna što misli
i što svaki od njih radi.
16 Kralja ne spašava moć njegove vojske,
kao ni ratnika njegova velika snaga.
17 Uzalud je zbog konja nadati se pobjedi,
njihova snaga ne može spasiti.
18 Već BOG čuva sve koji ga štuju,
sve koji se na njegovu ljubav oslanjaju.
19 On ih spašava od smrti
i čuva ih na životu u vrijeme gladi.
20 Zato mi čekamo BOGA,
jer on nas štiti i spašava.
21 On nas čini sretnima.
Uzdamo se jedino u njegovo sveto ime.
22 BOŽE, pošto se uvijek u tebe uzdamo,
neka tvoja vjerna ljubav bude uz nas.
15 A dan prije nego što je Šaul došao, BOG mu je objavio: 16 »Sutra u ovo vrijeme poslat ću ti jednog čovjeka iz zemlje Benjaminovog plemena. Pomazat[a] ćeš ga za vladara nad mojim narodom Izraelom. On će ih osloboditi od Filistejaca. Jer, vidio sam nevolju svog naroda i čuo sam njegove vapaje.«
17 Kad je Samuel ugledao Šaula, BOG mu je rekao: »To je čovjek o kojem sam ti govorio. On će vladati mojim narodom.«
18 Šaul je pristupio Samuelu na vratima grada i zatražio: »Molim te, reci mi gdje je vidiočeva kuća.«
19 »Ja sam vidjelac«, odgovorio je Samuel. »Idi ispred mene u svetište. Danas ćeš ručati sa mnom. A ujutro, prije nego što te pustim da odeš, odgovorit ću na sva tvoja pitanja. 20 I ne brini se više za magarice koje su se izgubile prije tri dana. Pronađene su. Uostalom, koga traži cijeli Izrael? To si ti i cijela tvoja obitelj.«
21 A Šaul je odgovorio: »Ali ja sam Benjaminovac, pripadnik najmanjega izraelskog plemena. Moja je obitelj najmanja među svim obiteljima u Benjaminovom plemenu. Zašto mi onda tako govoriš?«
22 Samuel je uveo Šaula i njegovog slugu u prostor za jelo. Posjeo ih je na čelo stola, za kojim se već bilo okupilo tridesetak uzvanika.
23 Samuel se obratio kuharu: »Donesi onaj komad mesa za koji sam ti rekao da ga sačuvaš.«
24 Kuhar je poslužio but pred Šaula. Samuel je rekao: »Evo, pred tobom je ono što smo čuvali baš za ovu posebnu priliku zajedničkog obroka. Uzmi!«
Tako je Šaul toga dana jeo sa Samuelom.
25 Poslije su sišli iz svetišta u grad. Za Šaula su pripremili ležaj na krovu kuće pa je legao i zaspao.[b]
26 Ustali su rano u zoru. Samuel je doviknuo Šaulu na krov: »Ustani! Ispratit ću te na put.«
Šaul je ustao pa su on i Samuel zajedno izašli.
27 Kad su došli do kraja grada, Samuel je rekao Šaulu: »Reci svome slugi da ide naprijed, a ti zastani ovdje na trenutak, da ti predam poruku od Boga.« I tako je sluga otišao naprijed.
Samuel pomazuje Šaula za kralja
10 Tada je Samuel izvadio bočicu i izlio ulje na Šaulovu glavu. Poljubio ga je i rekao: »BOG te pomazao za vladara nad svojim narodom Izraelom. Vladat ćeš BOŽJIM narodom i osloboditi ga od svih okolnih neprijatelja. Znak da te BOG zaista postavio, da upravljaš nad onim što je njegovo, bit će sljedeći događaji.[c]
30 Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. 31 Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: 32 ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’[a] A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. 33 Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. 34 Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’[b]
35 Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’[c] Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi. 36 Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji. 37 To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’[d] 38 On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama.
39 No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu. 40 Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’[e] 41 I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku, 42 a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka:
‘Narode Izraela,
niste meni četrdeset godina u pustinji prinosili žrtve i darove.
43 Ponijeli ste sa sobom šator boga Moloha
i zvijezdu svoga boga Refana.
To su idoli koje ste sami napravili da ih štujete.
Zbog toga ću vas prognati dalje od Babilona.’[f]
Isusova molitva uoči muke
(Mt 26,36-46; Mk 14,32-42)
39 Zatim je Isus otišao iz grada i uputio se, kao i obično, na Maslinsku goru. Učenici su pošli za njim. 40 Kad su se popeli, rekao im je: »Molite da ne podlegnete iskušenju!«
41 I udaljio se od njih koliko se može dobaciti kamen. Kleknuo je i molio: 42 »Oče, ako ti želiš, otkloni ovu gorku čašu[a] od mene! Ali neka ne bude kako ja želim, već kako ti želiš.« 43 I tada mu se ukazao anđeo i hrabrio ga. 44 U svojoj je muci Isus još upornije molio, a znoj mu je, poput kaplji krvi, kapao s čela.[b] 45 Kad je ustao iz molitve, vratio se učenicima i našao ih kako spavaju, iscrpljeni od žalosti. 46 Rekao im je: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne podlegnete iskušenju!«
Isusovo uhićenje
(Mt 26,47-56; Mk 14,43-50; Iv 18,3-11)
47 Dok je još govorio, pojavila se gomila ljudi, predvođena Judom, jednim od Dvanaestorice. On je pristupio k Isusu i poljubio ga.
48 A Isus mu je rekao: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?« 49 Kad su učenici vidjeli što se sprema, rekli su: »Gospodine, da upotrijebimo mač?« 50 I jedan od njih udario je slugu vrhovnoga svećenika i odsjekao mu desno uho.
51 A Isus je na to rekao: »Stani! Dosta!« Dotaknuo je slugi uho i iscijelio ga.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International