Book of Common Prayer

Sudbina dobrih i loših ljudi

^[a] Davidova pjesma.

BOG je jedini Bog

³² Raspitaj se o prijašnjim vremenima, koja su bila davno prije tebe, od dana kad je Bog stvorio čovjeka na zemlji. Raspitaj se od jednog kraja neba do drugoga: Je li se ikad dogodilo nešto ovako veliko? Je li se ikad čulo nešto slično? ³³ Je li ikad neki drugi narod čuo Božji glas kako mu govori iz vatre, kao što si ga ti čuo, i ostao živ? ³⁴ Je li ikad neki bog pokušao sebi uzeti jedan narod iz drugog naroda? Je li ikad bilo takvih kušnji, znamenja, čuda i ratova? Je li se netko pokazao toliko moćnim i silnim? Je li netko učinio takva velika i strašna djela kao što je vaš BOG učinio za vas u Egiptu pred vašim očima?

³⁵ Pokazano ti je to da bi znao da BOG jest Bog i da nema drugog osim njega. ³⁶ Oglasio ti se s neba da te pouči. Na zemlji ti je pokazao svoju veliku vatru, iz koje si čuo njegove riječi. ³⁷ Volio je tvoje pretke i zato je izabrao vas, njihove potomke. Izveo te iz Egipta svojom prisutnošću i velikom snagom. ³⁸ Istjerao je pred tobom narode veće i jače od tebe da bi te uveo u njihovu zemlju i predao ti je u nasljedstvo, kao što to i danas čini.

³⁹ Zato danas priznaj i primi k srcu da BOG jest Bog gore na nebu i dolje na zemlji, i da nema drugoga. ⁴⁰ Drži njegove uredbe i zapovijedi, koje ti danas dajem, da bude dobro tebi i tvojim potomcima, i da dugo živiš u zemlji koju ti tvoj BOG daje za sva vremena.

Sluge Novoga saveza s Bogom

3 Zvuči li ovo kao da opet hvalimo sami sebe? Zar trebamo pismo preporuke za vas ili od vas, kao što neki trebaju? ² Vi ste sami naša preporuka, pisana u našim srcima, koju znaju i čitaju svi ljudi. ³ Pokazujete da ste Kristovo pismo, djelo naše službe, koje nije pisano tintom, nego Duhom živoga Boga. I nije napisano na kamenim pločama, nego na ljudskim srcima.

⁴ Ovo govorimo jer po Kristu imamo veliko pouzdanje pred Bogom. ⁵ Nismo u položaju tvrditi da išta možemo učiniti sami od sebe—naša sposobnost dolazi od Boga. ⁶ On nas je osposobio da budemo sluge Novog saveza, koji je Bog sklopio sa svojim narodom, a taj savez nije pisani zakon, nego savez Duha. Pisani zakon ubija, a Duh daje život.

⁷ Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem—a vodilo je u smrt— ⁸ koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? ⁹ Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! ¹⁰ Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. ¹¹ Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje?

¹² Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. ¹³ Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. ¹⁴ Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. ¹⁵ Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. ¹⁶ Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. ¹⁷ Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, ¹⁸ tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh.

Istinsko bogatstvo

16 Isus je rekao svojim učenicima: »Bio jednom neki bogataš, a imao je upravitelja kojeg su optužili da mu rasipa imanje. ² Bogataš je pozvao upravitelja i rekao mu: ‘Što to čujem o tebi? Podnesi račun o svome upravljanju. Ne možeš više biti upravitelj.’ ³ Na to je ovaj rekao u sebi: ‘Što da napravim? Gospodar mi oduzima upraviteljsko mjesto. Nisam dovoljno jak da kopam, a sramim se prositi. ⁴ Znam što ću: učinit ću tako da će me ljudi, kad više ne budem upravitelj, primati k sebi u kuću.’ ⁵ I pozvao je k sebi sve gospodareve dužnike, jednog po jednog. Prvome je rekao: ‘Koliko si dužan mom gospodaru?’ ⁶ Dužnik je odgovorio: ‘Stotinu mjerica maslinovog ulja.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i brzo napiši pedeset!’ ⁷ Drugoga je upitao: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ Ovaj je odgovorio: ‘Stotinu mjerica pšenice.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i napiši osamdeset!’ ⁸ Kasnije je gospodar pohvalio nepoštenog upravitelja zbog njegove snalažljivosti. Da, ljudi su ovoga svijeta mudriji od duhovnih ljudi u ophođenju prema sebi sličnima. ⁹ Kažem vam, stecite prijatelje svojim svjetovnim bogatstvom pa ćete, kad ono nestane, biti primljeni u vječni dom.