Book of Common Prayer
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
17 Gospodar BOG kaže: ‘A vi, moje stado, vama ću suditi između pojedinih ovaca. A vama kažem, ovnovi i jarci: 18 Vi pasete na najboljem pašnjaku. Zašto onda izgazite travu koja ostane drugim ovcama? Vi pijete bistru vodu. Zašto onda zamutite vodu koja ostane drugim ovcama? 19 Onda moje stado mora jesti travu koju ste vi izgazili i piti vodu koju ste vi zamutili.’
20 Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Ja ću presuditi između debele i mršave ovce. 21 Naguravate se bokovima i plećima, slabije ovce udarate rogovima dok ih ne otjerate. 22 Spasit ću svoje stado. Više nikome neće biti plijen. Ja ću presuđivati između ovaca. 23 Postavit ću nad njima jednog pastira. Moj sluga David brinut će se za njih. On će ih hraniti i čuvati. 24 Tada ću ja, BOG, biti njihov Bog, a moj sluga David vladat će njima. Ja, BOG, rekao sam svoje.’
25 Sklopit ću s njima savez mira i protjerati divlje životinje iz zemlje. Bit će sigurne u pustinji i moći će spavati po šumama. 26 Blagoslovit ću svoje ovce i mjesta koja okružuju moje brdo. Učinit ću da kiša pada u pravo vrijeme i da donese obilje blagoslova. 27 Drveće u polju davat će svoje plodove, a zemlja svoje. Narod će živjeti mirno i sigurno u svojoj zemlji. Znat će da sam ja BOG kad slomim njihov jaram i oslobodim ih iz ropstva. 28 Drugi narodi više ih neće plijeniti, a životinje ih neće proždirati. Živjet će u miru i sigurnosti. Nitko ih neće zastrašivati. 29 Dat ću im plodnu zemlju pa više neće morati trpjeti glad u toj zemlji. Neće morati trpjeti ni uvrede drugih naroda. 30 Znat će da sam ja njihov BOG. Narod Izraela shvatit će da sam uz njih i da su oni moj narod.« Tako je rekao Gospodar BOG.
31 »Vi ste moje stado, ovce s mog pašnjaka. Vi ste moji ljudi, a ja sam vaš Bog.« Tako je rekao Gospodar BOG.
Isus je naš vrhovni svećenik
8 Glavno u svemu ovome je: mi imamo takvoga vrhovnog svećenika koji sjedi s desne strane prijestolja veličanstvenoga Boga na Nebu. 2 On obavlja službu vrhovnog svećenika na najsvetijemu mjestu. To je pravo svetište koje nisu podigli ljudi, nego sâm Gospodin.
3 Svaki je vrhovni svećenik postavljen da prinosi darove i žrtve. Zato je i naš vrhovni svećenik morao nešto prinijeti. 4 Da sada živi na Zemlji, ne bi ni mogao biti svećenik. Naime, ima onih koji prinose darove kakve propisuje Zakon. 5 Mjesto gdje oni obavljaju službu samo je preslika i sjena nebeske stvarnosti. Zato je Mojsije bio upozoren kad se spremao podići Sveti šator. Bog mu je tada rekao: »Gledaj da sve napraviš prema uzorku koji sam ti pokazao na planini!«[a] 6 Dakle, Isus je dobio svećeničku službu koja je mnogo važnija od njihove, baš kao što je i Savez za koji on posreduje bolji od Staroga saveza—jer se temelji na boljim obećanjima.
7 A da je prvi Savez bio besprijekoran, ne bi se tražio drugi Savez da ga zamijeni. 8 Zato je Bog, prekoravajući ih, rekao:
»Dolazi vrijeme, kaže Gospodin,
kad ću s narodom Izraela i narodom Jude
sklopiti Novi savez.
9 On neće biti poput Saveza
koji sam sklopio s njihovim očevima
onoga dana kad sam ih uzeo za ruku
i poveo iz Egipta.
Oni nisu ostali vjerni mom Savezu
i zato sam ih zanemario, kaže Gospodin.
10 Ovo je Savez koji ću sklopiti s narodom Izraelovim
nakon tog vremena, kaže Gospodin.
Stavit ću svoje zakone u njihovu pamet
i upisati ih u njihova srca.
Ja ću biti njihov Bog i oni će biti moj narod.
11 Više neće morati poučavati svoje sugrađane ili rodbinu
da trebaju upoznati Gospodina;
poznavat će me svi,
od najmanjega do najvećega.
12 Jer, ja ću im oprostiti opačine
i neću više pamtiti njihove grijehe.«[b]
13 Nazivajući ovaj Savez »novim«, proglasio je prvi zastarjelim. A sve što je zastarjelo, uskoro će nestati.
Marija i Marta
38 Dok je putovao sa svojim učenicima, ušao je u neko selo. Neka žena po imenu Marta primila ga je u kuću, 39 a imala je sestru Mariju. Marija je sjela pokraj Gospodinovih nogu i slušala što govori, 40 a Marta je bila zaokupljena raznim poslovima i posluživanjem. Došla je k njemu i rekla: »Gospodine, zar te nije briga što me sestra ostavila da sama radim sav posao? Reci joj da mi pomogne!«
41 Gospodin joj je odgovorio: »Marta, Marta, tebe muči i uznemiruje mnogo toga, 42 a samo je jedno važno. Marija je izabrala za sebe ono najbolje što joj neće biti oduzeto.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International