Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
Protiv ljudi koji su ostali u Jeruzalemu
14 Tada sam čuo BOGA kako mi govori: 15 »Čovječe, stanovnici Jeruzalema govore za tvoju braću prognanike, za cijeli izraelski narod: ‘Oni su daleko od BOGA. Ova je zemlja sada dana nama i zato je naša.’
16 Zato im reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Iako sam ih protjerao daleko u druge zemlje i raspršio ih među druge narode, ja sam djelomično postao njihovo svetište tamo gdje su morali otići.’ 17 A prognanicima reci da Gospodar BOG kaže: ‘Protjerao sam vas među druge narode, u druge zemlje, ali ipak ću vas opet okupiti i vratiti vam zemlju Izrael. 18 Kad se moj narod vrati, uklonit će odavde sve odvratne kipove i gnjusne idole. 19 Dat ću im nepodijeljeno srce. Stavit ću u njih novi Duh. Izvadit ću iz njih tvrdo srce od kamena i dati im meko srce od krvi i mesa. 20 Tada će živjeti prema mojim pravilima i držati moje zapovijedi. Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. 21 No kaznit ću one čija srca pripadaju odvratnim, gnjusnim idolima. Ti ljudi, koji čine zlo, dobit će što su zaslužili’, kaže Gospodar BOG.«
Božja slava napušta Jeruzalem
22 Tada su krilata bića raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Slava Izraelovog Boga bila je nad njima. 23 BOŽJA slava podigla se i napustila grad. Zaustavila se na brdu istočno od Jeruzalema[a]. 24 A mene je Duh podigao i odnio u viziji, koja je bila od Božjeg Duha, kod izraelskih prognanika u Babilon. Tada me vizija napustila, 25 a ja sam prognanicima ispričao sve što mi je rekao i pokazao BOG.
Svećenik Melkisedek
7 Melkisedek je bio kralj Salema i svećenik Svevišnjega Boga. On je izašao pred Abrahama kad se ovaj vraćao nakon pobjede nad kraljevima i blagoslovio ga, 2 a Abraham mu je dao desetinu svega što je imao. Melkisedek u prijevodu prije svega znači »kralj pravde«, a potom i »kralj Salema«, što znači »kralj mira«. 3 Nitko ne zna tko su bili Melkisedekovi roditelji. Nitko ne zna njegovo obiteljsko stablo. Nitko ne zna kad je rođen i kad je umro. Melkisedek je poput Božjega Sina i ostaje zauvijek svećenik.
4 Pogledajte, dakle, veličinu ovog čovjeka kojemu je čak i Abraham, otac naroda, dao desetinu plijena. 5 Levijevim potomcima, koji postaju svećenici, Mojsijev zakon naređuje da ubiru desetinu od naroda. Oni je ubiru od svojih sunarodnjaka iako su i oni Abrahamovi potomci. 6 Melkisedek nije bio iz Levijevog plemena, ali je uzeo desetinu od Abrahama i blagoslovio ga; njega kojemu je sâm Bog dao obećanja. 7 A nema sumnje da važnija osoba uvijek blagoslivlja onu manje važnu. 8 U jednom slučaju desetinu ubiru svećenici koji su smrtni. U drugom slučaju pak desetinu ubire onaj za kojeg Sveto pismo svjedoči da je vječno živ. 9 Moglo bi se čak reći da je Levi, koji ubire desetinu, zapravo po Abrahamu dao desetinu Melkisedeku. 10 Levi tada još nije bio rođen, ali je postojao u tijelu svog pretka Abrahama kada ga je susreo Melkisedek.
11 Izraelski je narod dobio Zakon posredovanjem levitskoga svećeničkog reda. No ljudi nisu mogli postati duhovno savršeni uz posredovanje levitskog svećenstva. Zato je bilo potrebno da se pojavi drugi svećenik, svećenik poput Melkisedeka, a ne poput Arona. 12 A kada se mijenja svećenik, treba mijenjati i Zakon. 13 Ovo se, naime, sve odnosi na Krista. On nije pripadao Levijevom plemenu, nego drugom plemenu iz kojeg nitko nikada nije služio kod žrtvenika. 14 Jer, jasno je da naš Gospodin potječe iz Judinog plemena, a Mojsije to pleme nije spomenuo kada je govorio o svećenicima.
Isus je svećenik poput Melkisedeka
15 Sve postaje jasnije pojavom drugoga svećenika koji je poput Melkisedeka. 16 On nije postao svećenikom na temelju odredbi o porijeklu, već po snazi neuništivog života. 17 Ovako se govori o njemu u Svetom pismu: »Ti si svećenik zauvijek, kakav je bio Melkisedek.«[a]
Sotonin pad
17 Sedamdesetdvojica su se radosno vratila govoreći: »Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.« 18 A on im je rekao: »Vidio sam Sotonu kako pada kao munja s Neba. 19 Slušajte! Dao sam vam vlast da gazite zmije i škorpione i vlast nad svakom neprijateljskom silom. Ništa vam neće nauditi. 20 No ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na Nebu!«
Isusova molitva Ocu
(Mt 11,25-27; 13,16-17)
21 U tom je trenutku zatitrao od radosti u Svetom Duhu i rekao: »Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih, a otkrio malenima. Da, Oče, jer ti si tako odlučio.
22 Otac mi je sve predao u ruke. I nitko ne zna tko je Sin, osim Oca. Nitko ne zna ni tko je Otac, osim Sina i onoga komu Sin to odluči otkriti.«
23 Zatim se okrenuo prema učenicima i povjerio im nasamo: »Blagoslovljene su oči koje vide ono što vi vidite! 24 Jer, kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi čeznuli da vide to što vi vidite, ali nisu vidjeli; da čuju to što vi čujete, ali nisu čuli.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International