Book of Common Prayer
Bog kraljuje i donosi radost pobožnima
1 BOG kraljuje! Neka kliče zemlja,
neka se raduju zemlje daleke!
2 Oko njega su oblaci i gusta tama,
pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja.
3 Pred njim vatra ide
i uništava mu neprijatelje.
4 Munje njegove svijet obasjavaju,
zemlja to gleda i drhti.
5 Planine, kao vosak se pred BOGOM tope,
pred Gospodarom cijele zemlje.
6 Nebesa njegovu pravednost objavljuju
i svi narodi gledaju mu slavu.
7 Osramoćeni će biti
svi koji štuju kipove,
koji se idolima ponose.
Bogu se poklonite, svi bogovi!
8 Sion to čuje i raduje se,
vesele se gradovi Jude
zbog tvojih presuda, BOŽE.
9 BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji,
od svih bogova daleko si uzvišeniji.
10 Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo.
On čuva živote svojih vjernika,
iz ruku zlih ljudi ih izbavlja.
11 Svjetlost obasjava pravedne
i radost u srcu čestite.
12 Pravednici, u BOGU se radujte,
i njegovu svetost slavite!
Bog je moćan i svet Kralj
1 BOG kraljuje—
neka drhte narodi!
Na prijestolju sjedi među krilatim bićima[a]—
neka se trese zemlja!
2 Velik je BOG na Sionu,
uzvišen nad svim narodima.
3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime.
Jer, ti si svet!
4 Ti si moćan Kralj koji voli pravdu,
uspostavio si je u Jakovljevom narodu
i činiš što je pravedno i ispravno.
5 Slavite našeg BOGA i klanjajte se
kod podnožja njegovog prijestolja,
jer on je svet!
6 Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici,
Samuel je bio zastupnik i molitelj.
Molili su BOGA i on im je odgovarao.
7 Govorio im je iz stupa od oblaka,
a oni su držali njegove zapovijedi
i zakone koje su od njega primili.
8 BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve,
pokazao si se kao Bog koji prašta,
ali i kažnjava ljude za zla djela.
9 Našeg BOGA slavite,
na njegovoj svetoj gori ga štujte!
Jer, svet je naš BOG!
Svi su pozvani Boga slaviti
Pjesma zahvale.
1 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!
2 Štujte BOGA s radošću,
dođite pred njega kličući mu!
3 Znajte da BOG jest Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi,
njegov smo narod, stado za koje skrbi.
4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata
i s hvalospjevima u hramska dvorišta.
Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.
5 Jer, BOG je dobar!
Njegova ljubav zauvijek traje.
Vjeran je kroz sve naraštaje.
Bog se osvećuje za nepravdu
1 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima![a]
Pokaži se, Bože osvetniče!
2 Djeluj, Suče cijele zemlje,
daj oholome što zaslužuje!
3 BOŽE, dokle,
dokle će zli likovati?
4 Dokle će zlikovci drsko govoriti
i svojim se zlodjelima hvalisati?
5 BOŽE, oni satiru tvoj narod,
tlače one koji tebi pripadaju.
6 Ubijaju strance i udovice,
usmrćuju sirote.
7 Govore: »BOG ne vidi,
Bog Jakovljev neće primijetiti.«
8 Hoćete li shvatiti, glupani?
Budale, kad ćete se urazumiti?
9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho?
Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?
10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja?
Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?
11 BOG zna što ljudi misle,
zna da su im misli isprazne.
12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE,
kojeg iz svog zakona poučavaš.
13 Ti mu daješ odmor od zlih dana,
dok se za zlikovce kopa jama.
14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod,
neće napustiti svoj posjed[b].
15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti
i svi pravedni tomu će se prikloniti.
16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca?
Tko će za mene stati protiv zločinaca?
17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao,
brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.
18 Kad mislim da ću pasti,
BOŽE, tvoja me ljubav drži.
19 Kad mi se brige nakupe,
tvoje utjehe me razvesele.
20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima
koje žele ozakoniti zla djela.
21 Udružuju se da pravednima uzmu život
i da nedužne osude na smrt.
22 Ali BOG mi je sigurna utvrda,
moj Bog mi je stijena i sklonište.
23 On će im vratiti za njihova zlodjela,
uništit će ih zbog njihovih grijeha.
Naš BOG, on će ih istrijebiti.
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[c]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
10 Gledajte! Vrijeme je BOŽJE kazne! Propast je proklijala, a ponos procvjetao. Dolazi neprijateljski kralj. Propupala mu je vladarska palica. 11 Nasilno će kazniti zli narod. Od ljudi u Izraelu nitko neće ostati, nitko od njihovog mnoštva. Ništa neće ostati niti od njihovog bogatstva.
12 Došao je taj trenutak. Stigao je taj dan. Oni koji kupuju, neće se radovati, a prodavači neće tugovati. Na sve njih sručit će se strašna kazna. 13 Ljudi koji su prodali svoje imanje, neće ga više dobiti natrag.[a] Ta poruka vrijedi za svakoga. Zbog njihovih grijeha, nitko se neće izvući živ.
14 Trube će pozivati ljude u borbu. Svi će se pripremiti, ali neće krenuti u bitku. Svima ću pokazati svoj strašan gnjev. 15 Vani prijeti mač, a u gradu vlada bolest i glad. Tko bude na polju, ubit će ga neprijatelji, a tko bude u gradu, umrijet će od gladi i bolesti.
23 Izradite lance za zarobljenike! Narod mora biti kažnjen jer je zemlja puna krvoprolića, a grad nasilja. 24 Dovest ću ljude iz najgorih naroda da im zaposjednu kuće. Dokrajčit ću njihov ponos i silu. Svetišta će im biti oskvrnuta.
25 Drhtat će od straha. Tražit će mir, ali mira neće biti. 26 Dolazit će nesreća za nesrećom, jedna loša vijest slijedit će drugu. Uzalud će tražiti viziju od proroka. Svećenici više neće davati pouke, ni poglavari savjete. 27 Kralj će tugovati za poginulima, a očajni poglavari odjenut će se u tkanine za tugovanje. Običan narod drhtat će od straha. Kaznit ću ih za sve što su učinili. Sudit ću im kao što su oni sudili drugima. Tada će znati da sam ja BOG.«
Sigurnost Božjeg obećanja
13 Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. 14 Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«[a] 15 I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.
16 Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. 17 Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. 18 Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. 19 Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. 20 Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.
Isus šalje sedamdesetdvojicu
10 Nakon toga, Gospodin je imenovao još sedamdesetdvojicu[a] učenika i poslao ih pred sobom po dvojicu, u svaki grad i mjesto kamo je sâm namjeravao poći. 2 Rekao im je: »Žetva je velika, a radnika je malo. Stoga, molite gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu. 3 Idite! I zapamtite: šaljem vas kao janjce među vukove. 4 Nemojte nositi novac, torbu niti obuću! I putem ne pozdravljajte nikoga! 5 U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovom domu!’ 6 Ako je u njoj netko kome je stalo do mira, vaš će mir ostati s njim, a ako nije—vratit će se k vama. 7 Ostanite u toj kući, jedite i pijte što god vam ponude, jer radnik zaslužuje svoju plaću. Ne selite se iz kuće u kuću! 8 I u koji god grad dođete i tamo vas lijepo prime, jedite što stave pred vas! 9 Ozdravljajte bolesne i govorite im: ‘Božje je kraljevstvo blizu!’ 10 A u koji god grad uđete i tamo vas ne prime, izađite na njegove ulice i recite: 11 ‘Čak i prašinu ovoga grada, koja nam se uhvatila za stopala, otresamo sa sebe protiv vas. Ipak, znajte ovo: Božje je kraljevstvo blizu!’ 12 Kažem vam, na taj će dan biti lakše stanovnicima Sodome nego tome gradu.«
Isus upozorava
(Mt 11,20-24)
13 »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se čuda učinjena u vama dogodila u Tiru i Sidonu, oni bi se već odavno vratili na pravi put. Sjedili bi u pokajničkoj tkanini i pepelu u znak pokajanja. 14 No Tiru i Sidonu će na dan Suda biti lakše nego vama. 15 A ti, Kafarnaume, zar ćeš se uzdići na nebo? Sići ćeš u svijet mrtvih!
16 Onaj tko vas sluša, mene sluša. Onaj tko vas odbacuje, mene odbacuje. A onaj tko odbacuje mene, odbacuje onoga koji me poslao.«
Sotonin pad
17 Sedamdesetdvojica su se radosno vratila govoreći: »Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International