Book of Common Prayer
Molba za povratak Božje naklonosti
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Milostiv si bio svojoj zemlji, BOŽE.
Jakovljevom narodu vratio si blagostanje.
2 Uklonio si krivnju svog naroda,
pokrio sve njegove grijehe. Selah
3 Sklonio si svu svoju srdžbu
i odustao od svoje ljutnje.
4 Obnovi nas, Bože, naš Spasitelju,
i okončaj svoj gnjev prema nama.
5 Zar ćeš se zauvijek na nas ljutiti?
Hoće li se tvoj gnjev protezati kroz sve naraštaje?
6 Nećeš li nas ponovo oživjeti,
da se tvoj narod raduje u tebi?
7 Pokaži nam svoju ljubav, BOŽE,
i daj nam svoje spasenje.
8 Želim čuti što BOG govori
jer obećava mir svom narodu
i svim vjernima—
samo da se ne vrate svojim ludostima.
9 Da, njegovo spasenje je blizu
svima koji ga se boje.
Ponovo će se Božja slava
nastaniti u našoj zemlji.
10 Sastat će se ljubav i istina,
poljubiti pravednost i mir.
11 Istina će niknuti iz zemlje,
a pravednost gledati s neba.
12 BOG će dati ono što je dobro
i naša zemlja dat će svoj rod.
13 Pravednost će ići pred njim
i pripremiti mu put za dolazak.
Molba za pomoć protiv neprijatelja
Davidova molitva.
1 Čuj me, BOŽE, javi mi se,
jer sam jadan i nemoćan.
2 Dušu mi čuvaj jer sam ti odan.
Ti si moj Bog, spasi slugu svog,
koji se u tebe pouzdaje.
3 Smiluj mi se, Gospodine,
jer ti cijeli dan vapim.
4 Obraduj svoga slugu,
jer za tobom žudim.
5 Bože, ti si dobar i spreman opraštati,
pun ljubavi prema onima koji te zovu.
6 BOŽE, čuj moju molitvu.
Saslušaj moj vapaj za milost.
7 Vapim ti u dan svoje nevolje
jer znam da ćeš mi odgovoriti.
8 Nema boga kao što si ti, Gospodaru,
i nitko ne čini što činiš ti.
9 Doći će svi narodi koje si stvorio
i pokloniti se pred tobom, Bože.
I svi će tada slaviti tvoje ime.
10 Velika i čudesna djela činiš
—samo ti si Bog.
11 Nauči me svom putu, BOŽE,
da hodam u tvojoj istini.
Daj mi odlučno srce
da poštujem tvoje ime.
12 Svim srcem ću ti zahvaljivati,
uvijek ću tvoje ime slaviti.
13 Velika je tvoja ljubav prema meni.
Iz dubina smrti život si mi izbavio.
14 Oholi se dižu na mene,
nasilnici traže moj život,
a za tebe ih uopće nije briga.
15 A ti si, Bože, darežljiv i milosrdan,
strpljiv u ljutnji, pun ljubavi i vjernosti.
16 Okreni se k meni i smiluj mi se;
daj svoju snagu svome slugi
i spasi sina svoje sluškinje.
17 Pokaži mi znak svoje dobrote!
Neka ga vide oni koji me mrze.
I neka se postide, moj BOŽE,
jer si mi pomogao i utješio me.
Bog je tvoj zaštitnik
1 Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega,
što boraviš u sjeni Svemoćnoga,
2 reci BOGU:
»Sigurnosti moja! Obrano moja!
Bože moj, u koga se uzdam!«
3 On će te izbaviti iz zamke skrivene
i od bolesti smrtonosne.
4 Svojim perjem će te pokriti
pod njegova krila ćeš se skloniti,
njegova vjernost će te štititi.
5 Nećeš se bojati strahote noću,
ni strijele koja leti danju,
6 ni bolesti koja se šulja u tami,
ni pomora koji hara u podne:
7 tisuću ljudi može pasti kraj tebe,
deset tisuća s tvoje desne strane,
ali tebi se neće približiti.
8 Samo gledaj pa ćeš vidjeti
da zle kazna snalazi.
9 Budući da je BOG tvoje sklonište,
Svevišnji tvoje utočište,
10 nikakvo zlo neće te snaći,
ni pošast se tvom domu primaći.
11 On će zapovjediti svojim anđelima
da te čuvaju na svim tvojim putovima.
12 Oni će te na rukama nositi
da ti noga u kamen ne udari.
13 Lavove i zmije gazit ćeš nogama,
lavove snažne i zmije otrovnice.
14 Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole,
zaštitit ću one koji se uzdaju u mene.
15 Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti.
S njima ću biti u nevolji,
spasit ću ih i čast im iskazati.
16 Nagradit ću ih dugim životom,
pokazati im svoje spasenje.«
Zahvaljujte i pjevajte Bogu
Hvalospjev za šabat[a].
1 Dobro je, BOŽE, tebi zahvaljivati
i pjevati tvome imenu, Svevišnji.
2 Jutrom objavljivati tvoju ljubav
i noću tvoju vjernost,
3 uz zvukove žičanih glazbala,
uz melodije harfe.
4 BOŽE, ti si me svojim djelima razveselio,
kličem zbog onoga što si učinio.
5 Kako su velika tvoja djela, BOŽE!
Kako su duboke tvoje misli!
6 Glupan ovo ne može znati,
bezumnik ne može razumjeti:
7 premda zli niču kao trava,
iako zločinci napreduju,
zauvijek će biti uništeni.
8 A ti si, BOŽE, uzvišen dovijeka.
9 Zaista, BOŽE, tvoji će neprijatelji propasti,
svi zlikovci bit će raspršeni.
10 Učinio si me jakim poput bika,[b]
pomazao me svježim uljem.[c]
11 Vidio sam poraz svojih neprijatelja,
čuo jauke zlih napadača.
12 Pravednici će procvasti kao palme
i napredovati kao libanonski cedrovi.
13 Oni su posađeni u BOŽJEM domu,
napreduju u njegovom dvorištu.
14 Čak i u starosti rod donose,
kao zeleno i zdravo drvo.
15 Oni su dokaz da je BOG pravedan.
On je moja Stijena,
kod njega ne postoji nepravda.
28 Svjetlost je izgledala kao duga koja blista usred kišnih oblaka. To je blistala BOŽJA slava. Kad sam je ugledao, poklonio sam se licem do zemlje. Začuo sam glas koji mi je govorio.
Bog govori Ezekielu
2 Taj glas mi je rekao: »Čovječe[a], ustani na noge da mogu s tobom govoriti.«
2 Tada je Duh ušao u mene i podigao me na noge. Čuo sam onoga koji mi je govorio. 3 Rekao je: »Čovječe, šaljem te među Izraelce. Taj buntovan narod okrenuo se protiv mene. Poput svojih predaka, bunili su se protiv mene, a bune se i danas. 4 Drski su i tvrdoglavi ljudi. Idi k njima i reci što im poručuje Gospodar BOG. 5 Oni su buntovan narod, ali bez obzira na to hoće li te poslušati, barem će znati da je među njima bio prorok.
6 A ti ih se, čovječe, nemoj bojati. Ne boj se onoga što će ti govoriti, iako će njihove riječi ubadati kao trn i boljeti kao ubod škorpiona. Ne boj se njihovih riječi. Nepokorni su, ali ti ih se ne trebaš bojati. 7 Prenijet ćeš tim buntovnicima moje riječi, bez obzira na to žele li slušati ili ne.
8 A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ovi neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.«
9 Vidio sam ruku ispruženu prema sebi, a u njoj je bio svitak[b]. 10 Ruka ga je rastvorila preda mnom. Svitak je na obje strane bio ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki.
3 Bog mi je rekao: »Čovječe, pojedi to što vidiš. Pojedi ovaj svitak, pa idi izraelskom narodu i govori im.« 2 Otvorio sam usta, a on mi je dao svitak da ga pojedem. 3 Rekao mi je: »Čovječe, pojedi svitak, koji ti dajem, i nahrani njime svoj trbuh.« Pojeo sam svitak. U ustima mi je bio sladak kao med.
Isus je naš vrhovni svećenik
14 Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. 15 Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio. 16 Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno.
5 Svaki vrhovni svećenik bira se među ljudima i postavlja pred Boga da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2 On i sâm ima slabosti i zato može biti blag prema onima koji su u neznanju i koji griješe. 3 Zbog toga mora ponuditi žrtvu i za vlastite grijehe i za grijehe drugih.
4 Nitko ne određuje samoga sebe za taj posao, nego ga poziva Bog, kao što je pozvao i Arona. 5 Tako ni Krist nije sâm prisvojio slavu kad je postao vrhovni svećenik. Proslavio ga je onaj koji mu je rekao:
»Ti si moj Sin.
Danas sam te rodio.«[a]
6 Kao što i na drugome mjestu kaže:
»Ti si svećenik zauvijek,
kakav je bio Melkisedek.«[b]
Isus s Mojsijem i Ilijom
(Mt 17,1-8; Mk 9,2-8)
28 Otprilike osam dana nakon što im je to rekao, poveo je Petra, Ivana i Jakova sa sobom na planinu da moli. 29 Dok je molio, promijenilo mu se lice, a odjeća mu je postala blistavo bijela. 30 Pojavila su se dvojica i počela razgovarati s njim. Bili su to Mojsije i Ilija. 31 Pojavili su se u velikom sjaju i govorili o smrti koja ga čeka u Jeruzalemu. 32 No Petra i one koji su bili s njim svladao je san. Kad su se probudili, ugledali su Isusovu slavu i dvojicu kako stoje pokraj njega. 33 I dok su ta dvojica odlazili od njega, Petar je rekao Isusu, ni sam ne znajući što govori: »Učitelju, dobro je što smo mi tu. Daj da napravimo tri zaklona: jednoga za tebe, jednoga za Mojsija i jednoga za Iliju.«
34 Dok je još govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. Ušavši u oblak, prestrašili su se. 35 A iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj Sin, njega sam izabrao. Slušajte ga!«
36 Kad je glas utihnuo, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli o tome i nikome nisu govorili što su vidjeli.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International