Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
11 Pazi da ne zaboraviš svog BOGA; da ne zanemariš njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas dajem. 12 Kad se najedeš i nasitiš, kad izgradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš, 13 kad ti se namnoži krupna i sitna stoka, kad ti se nagomila srebro i zlato, kad ti se umnoži sve što imaš, 14 nemoj se uzoholiti i zaboraviti svog BOGA, koji te izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva. 15 On te je proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, onu žednu i bezvodnu zemlju otrovnih zmija i škorpiona. On ti je pustio vodu iz tvrde stijene. 16 On te u pustinji hranio manom, za koju tvoji preci nisu znali. Iskušavao te da te učini poniznim, da bi ti na kraju dao svako dobro. 17 Pazi da ne bi pomislio: »Svojom moći i snagom svojih ruku stekao sam ovo bogatstvo.« 18 Sjećaj se svog BOGA. On je taj koji ti daje snagu za stjecanje bogatstva, da bi održao savez koji je zakletvom sklopio s tvojim precima, kao što ga održava i danas.
19 Ako ipak zaboravite svog BOGA i krenete za drugim bogovima da biste ih štovali i služili im, ozbiljno vas danas upozoravam da ćete sigurno biti uništeni. 20 Ako ne budete slušali svog BOGA, bit ćete uništeni kao narodi koje pred vama uništava BOG.
16 Moja draga braćo i sestre, nemojte se zavaravati. 17 Svaki dobar i savršen dar dolazi odozgo, od Oca, koji je stvorio sve što svijetli na nebu. Bog se ne mijenja poput sjena tih nebeskih svjetala. 18 Bog nas je odlučio nanovo roditi riječju istine, da budemo prvi među njegovim stvorenjima.
Slušati i činiti
19 Zapamtite, moja draga braćo i sestre: budite voljni slušati, ne govorite brzopleto i ne ljutite se olako. 20 Kad se čovjek ljuti, ne čini što je ispravno pred Bogom. 21 Stoga, izbacite iz svoga života svu prljavštinu i svako zlo. Ponizno prihvatite Božju riječ koja vam je usađena u srca, koja vas može spasiti.
22 Činite ono što vas uči Božja riječ jer, ako je samo slušate, sami sebe zavaravate. 23 Ako tko samo sluša Božju riječ, a ne čini što čuje, on je poput čovjeka koji gleda svoje lice u zrcalu. 24 Dobro se pogleda, a zatim ode i odmah zaboravi kakav je. 25 No tko pomno proučava savršeni zakon, koji donosi slobodu, tko ne zaboravlja ono što čuje, nego izvršava, bit će blagoslovljen u onome što radi.
Istinska pobožnost
26 Ako tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoj jezik, vara samoga sebe. Takva pobožnost ne vrijedi ništa. 27 Čista i neiskvarena pobožnost pred Bogom Ocem je ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj patnji i čuvati sebe nezagađenim od utjecaja ovoga svijeta.
Isus poučava o molitvi
(Mt 6,9-15)
11 Jednom je Isus molio na nekome mjestu. Kad je završio s molitvom, jedan od učenika mu je rekao: »Gospodine, nauči nas kako moliti! I Ivan je naučio svoje učenike.«
2 Stoga, Isus im je rekao: »Kad molite, ovako molite:
‘Oče, neka se sveti tvoje ime!
Neka dođe tvoje Kraljevstvo!
3 Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan!
4 I oprosti nam naše grijehe,
jer i mi opraštamo svim svojim dužnicima!
I ne daj da budemo kušani!’«
Snaga molitve
(Mt 7,7-11)
5 Zatim im je rekao: »Uzmimo da netko od vas ima prijatelja koji dođe k njemu usred noći i kaže: ‘Prijatelju, daj mi tri kruha! 6 Svratio mi je jedan prijatelj, a ja mu nemam što ponuditi.’ 7 A čovjek mu iznutra odgovori: ‘Nemoj me gnjaviti! Vrata su već zaključana. Djeca i ja smo u krevetu. Ne mogu ustati da ti išta dam.’ 8 Kažem vam, ako taj čovjek i ne ustane zbog prijateljstva i dâ vam što tražite, ustat će zbog vaše upornosti i dati vam koliko vam je potrebno. 9 I zato vam kažem: molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10 Jer, svatko tko moli—prima, tko traži—nalazi, a tko kuca—otvara mu se. 11 Ima li tko od vas sina? Što bi otac učinio kad bi ga sin zamolio ribu? Bi li mu dao zmiju? 12 A ako bi ga sin zamolio jaje, bi li mu otac dao škorpiona? 13 Znači, ako vi, zli kakvi jeste, znate davati dobre darove svojoj djeci, to više nebeski Otac daje Svetog Duha onima koji ga mole.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International