Book of Common Prayer
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma. Za spomen.
1 Bože, molim te, izbavi me!
BOŽE, brzo mi priskoči u pomoć!
2 Osramoti i posrami
sve koji traže moj život.
Potjeraj i ponizi
sve koji mi žele zlo.
3 Neka osramoćeni uzmaknu,
svi koji mi se zlurado rugaju.
4 A oni koji te traže,
neka se zbog tebe raduju i vesele.
Oni koji vole tvoje spasenje,
neka neprestano govore:
»Velik je Bog!«
5 A ja sam jadan i bijedan.
Bože, brzo dođi k meni!
Ti si moj pomoćnik i spasitelj.
BOŽE, nemoj kasniti.
Molitva starca u nevolji
1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim,
ne daj da se ikada posramim.
2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti,
pažljivo me poslušaj i spasi.
3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti,
gdje uvijek mogu doći.[a]
Zapovijedi moje spasenje
jer ti si moja stijena i utvrda.
4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi,
iz šaka opakih i okrutnih ljudi.
5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada,
u tebe sam se pouzdao od mladosti.
6 Od rođenja se na tebe oslanjam,
od majčinog trbuha o tebi ovisim.
Bez prestanka tebe slavim.
7 Primjer sam postao mnogima
jer ti si mi bio jaka zaštita.
8 Usta su mi puna hvalospjeva,
stalno o tvojoj slavi govore.
9 Ne odbaci me u doba starosti,
ne ostavljaj me potrošene snage.
10 Jer, neprijatelji govore protiv mene,
okupljaju se i kuju urotu,
na moj život vrebaju.
11 Govore: »Bog ga je ostavio!
Idemo ga uhvatiti,
nema ga tko spasiti.«
12 Bože, od mene se ne udaljavaj,
Bože moj, u pomoć mi pohitaj.
13 Posrami i porazi moje tužitelje,
neka budu prezreni i poniženi
oni koji mi žele nauditi.
14 A ja ću uvijek na tebe čekati,
još više ću te slaviti.
15 Pričat ću koliko si pravde izvršio,
koliko si me mnogo puta spasio,
previše da bih izbrojao.
16 Slavit ću silna djela Gospodara BOGA,
slavit ću samo tvoju dobrotu.
17 Bože, od mladosti me moje učiš
i još uvijek govorim o tvojim divnim djelima.
18 Ne ostavljaj me, Bože,
sada kad sam star i sijed,
da mogu objaviti tvoju moć i silu
generacijama koje dolaze.
19 Tvoja pravednost, Bože, do neba doseže.
Čudesna si djela učinio.
Tko je kao ti, Bože?
20 Premda si me izložio nevoljama i patnjama,
opet ćeš me oživjeti,
iz dubina zemlje podići.
21 Učinit ćeš me još većim
i ponovo me utješiti.
22 Harfu ću tebi svirati,
za vjernost ti zahvaljivati, Bože moj.
Uz liru ću ti hvalospjeve pjevati,
Sveti Bože Izraelov.
23 Moje usne će klicati radosno,
slaveći te što si me spasio.
24 Moj jezik će stalno o tvojoj dobroti pričati
jer su osramoćeni i posramljeni
oni koji su mi htjeli nauditi.
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
Slabi u vjeri
14 Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. 2 Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. 3 Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. 4 Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati.
5 Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. 6 Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. 7 Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. 8 Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. 9 Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima.
10 Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. 11 U Svetom pismu piše:
»‘Života mi moga’, kaže Gospodin,
‘Svi će se ljudi meni pokloniti
i svi će priznati da sam ja Bog.’«[a]
12 Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe.
Isus oslobađa opsjednutoga
(Mt 8,28-34; Mk 5,1-20)
26 Otplovili su tada u geraski kraj, koji se nalazi nasuprot Galileji, na drugoj strani jezera. 27 Čim je Isus zakoračio na obalu, pristupio mu je čovjek iz grada, opsjednut zlim duhovima. Već dugo nije nosio odjeće niti je živio u kući, nego po grobnicama. 28 Kad je ugledao Isusa, kriknuo je, pao pred njega i jakim glasom povikao: »Što želiš od mene, Isuse, sine Svevišnjega Boga? Molim te, nemoj me mučiti!« 29 Jer, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz njega. Već je mnogo puta zli duh zaposjeo čovjeka i premda su ga čuvali pod stražom i vezali mu ruke i noge lancima, uvijek bi ih potrgao, a zao bi ga duh odvukao u puste krajeve.
30 Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«
Čovjek je odgovorio: »Legija«[a] jer su u njega ušli mnogi zli duhovi. 31 Oni su preklinjali Isusa da ih ne pošalje u bezdan. 32 Na obronku je paslo veliko krdo svinja i zli su duhovi tražili Isusa da im dopusti da uđu u njih. On im je dopustio. 33 Zli su duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje, a krdo se strmoglavilo s litice ravno u jezero i utopilo se.
34 Kad su čuvari krda vidjeli što se dogodilo, otrčali su i ispričali to cijelom gradu i okolici. 35 Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojega su izašli zli duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdravog razuma. Sve je obuzeo strah. 36 Oni, koji su vidjeli što se dogodilo, ispričali su im kako je Isus iscijelio čovjeka opsjednutog zlim duhovima. 37 Sve stanovnike geraskoga kraja obuzeo je silan strah pa su molili Isusa da ode od njih. Isus je ušao u lađicu i krenuo natrag. 38 A čovjek iz kojega su izašli zli duhovi molio je Isusa da ga uzme sa sobom.
No Isus ga je poslao od sebe riječima: »Vrati se kući i ispričaj sve što ti je učinio Bog!« 39 Čovjek je otišao i po cijelom gradu razglasio što je Isus učinio za njega.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International