Book of Common Prayer
Pravi način štovanja
Asafova pjesma.
1 Najuzvišeniji BOG govori.
On zemlju poziva
od istoka do zapada.
2 Bog sja sa Siona,
čija je ljepota savršena.
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim proždire vatra,
oko njega bjesni silna oluja.
4 Za svjedoke poziva nebo i zemlju
dok sudi svom narodu:
5 Neka se okupe oko mene moji vjerni,
koji su kroz žrtvu sa mnom savez sklopili.
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu
jer sâm Bog sudi narodu.
7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
Ja sam Bog, tvoj Bog.
8 Ne korim te zbog tvojih žrtava
jer neprestano mi prinosiš paljenice.
9 Ne trebam junce iz tvoje štale,
ni jarce iz tvojih torova,
10 jer moja je svaka šumska životinja
i stoka na tisuću planina.
11 Znam svaku gorsku pticu,
moje je sve što se kreće u polju.
12 Da ogladnim, ne bih te tražio hranu,
jer moj je svijet i sve što je u njemu.
13 Jedem li ja meso bikova
ili pijem krv jaraca?
14 Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu,
izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
15 Zatim me prizovi u dan nevolje,
izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.
16 A zlom čovjeku Bog kaže:
S kojim pravom moje zakone citiraš
i o mom Savezu ustima pričaš,
17 ti, koji mrziš da te odgajam
i moje riječi odbijaš?
18 Kad vidiš lopova, staješ uz njega
i voliš društvo preljubnika.
19 Ustima zlo blebećeš,
jezikom prijevare klepećeš.
20 Sjediš i bližnjega ogovaraš,
brata svoga klevećeš.
21 To si činio, a ja sam šutio
pa si mislio da sam kao ti.
Ali sada te korim
i optužbu pred tebe iznosim.
22 Vi, koji zaboravljate Boga,
shvatite što govorim
inače ću vas raskomadati,
neće biti nikog da vas izbavi.
23 Tko mi prinosi zahvalnost kao žrtvu, taj me časti.
Onima koji žive ispravno,
Božje spasenje ću pokazati.
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je Šaul zapovjedio da nadziru Davidovu kuću kako bi ga ubio.
1 Bože, spasi me od mojih neprijatelja,
zaštiti me od tih nasrtljivaca.
2 Izbavi me od zlonamjernih
i spasi me od krvoločnih
3 jer u zasjedi čekaju da me ubiju!
Silnici su se udružili protiv mene,
a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE.
4 Ništa nisam skrivio,
a oni trče i zauzimaju položaje.
Probudi se!
Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri!
5 Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov,
ustani i kazni sve pogane.
Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah
6 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
7 Gle, na usta im idu bljuvotine,
režu riječima kao mačevima,
nije ih briga tko ih čuje.
8 A ti im se, BOŽE, smiješ,
svim poganima se izruguješ.
9 Tebe iščekujem, snago moja,
jer ti si mi, Bože, kao tvrđava.
10 Moj Bog me voli i dolazi k meni,
moj Bog će dati da likujem nad neprijateljima.
11 Nemoj ih samo pobiti
jer moj narod će to zaboraviti.
Nego ih svojom silom rasprši
pa ih obori, Gospodaru, naš zaštitniče.
12 Zbog grijeha njihovih usta,
zbog riječi njihovih usana,
neka se uhvate u zamku svoje oholosti.
Zato što govore kletve i laži,
13 u srdžbi ih dokrajči.
Dokrajči ih, da ih više ne bude!
Tako će se znati po cijelom svijetu
da Bog vlada u Jakovljevom narodu.
14 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
15 Lutaju uokolo, jelo traže,
ako se ne nažderu, opet zavijaju.
16 A ja ću svakoga jutra pjevati o tvojoj snazi,
o tvojoj vjernoj ljubavi.
Jer, ti si mi kao tvrđava,
utočište u vrijeme nevolje.
17 Snago moja, tebi pjevam hvalospjev.
Ti si mi, Bože, kao tvrđava,
ti si Bog koji mi ljubav pruža.
Molitva naroda nakon poraza
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljan saveza«. Davidov »miktam«, za pouku. Napisan kad se borio protiv Aramejaca iz Naharaima i Sobe, i kad se Joab vratio i pobio dvanaest tisuća Edomaca u Dolini soli.
1 Odbacio si nas, Bože, rasuo si nas,
bio si ljut, a sada, obnovi nas.
2 Potresao si zemlju i rascijepila se.
Zatvori joj pukotine jer još se trese.
3 Pokazao si svom narodu što su nevolje,
napio nas vinom, posrćemo kao pijanice.
4 Ali postavio si zastavu onima koji su ti vjerni,
da se ondje okupe i van dometa strijelaca sklone. Selah
5 Daj nam pobjedu, molbu nam ispuni,
da se mogu spasiti tvoji voljeni.
6 Bog je rekao u svom svetištu:
»Uživat ću u pobjedi
i zemlju svom narodu[a] podijeliti.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
7 Gilead je moj, Manaše je moj,
Efrajim mi je kao kaciga,
Juda moja vladarska palica.
8 Moab mi je posuda za pranje,
na Edom bacam sandalu[b],
nad Filistejom slavim pobjedu.«
9 No, tko će me dovesti do utvrđenoga grada?
Tko će me dovesti do Edoma?
10 Zar nećeš ti, Bože,
ti koji si nas odbacio,
ti, Bože, koji ne ideš u bitku
s našim vojskama?
11 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska je pomoć ništavna.
12 S Bogom ćemo uspjeti,
on će naše neprijatelje zgaziti.
Pjesma sjećanja na izlazak iz Egipta
1 Izraelski narod izašao je iz Egipta.
Jakovljevi potomci napustili su tuđinu.
2 Juda je postala dom
Božjega svetog naroda,
a Izrael njihovo kraljevstvo.
3 Crveno more pred njima se povuklo,
a Jordan zastao i potekao unatrag.
4 Planine su skakale kao ovnovi,
a brda skakutala kao janjci.
5 O more, zašto si se povuklo?
Jordane, zašto si unatrag potekao?
6 Planine, zašto ste skakale kao ovnovi?
Brda, zašto ste skakutala kao janjci?
7 Zemlja se tresla pred Gospodarom,
pred licem Boga Jakovljevog.
8 On čini da voda iz stijene izvire,
da izvor vode iz kamena poteče.
Jedini pravi Bog
1 Tebi, BOŽE, pripada slava,
tebi, a ne nama.
Zbog tvoje vjernosti i odanosti,
slava i čast tvome imenu!
2 Zašto bi se narodi pitali
gdje je naš Bog?
3 Naš Bog je na nebesima
i čini sve što poželi.
4 Njihovi bogovi samo su kipovi,
načinjeni od srebra i zlata.
5 Imaju usta, ali ne govore,
očima svojim ne vide.
6 Imaju uši, ali ne čuju,
a nosevima ne njuše.
7 Imaju ruke, no bez osjeta,
i noge kojima ne hodaju.
Glas iz grla ne puštaju.
8 Nalik njima će postati
oni koji ih izrađuju i štuju.
9 Narode Izraela, vjeruj BOGU,
on je tvoja pomoć i zaštita.
10 Aronovci, vjerujte BOGU,
on vam je pomoć i zaštita.
11 Svi vjernici, vjerujte BOGU,
on je vaša pomoć i zaštita.
12 BOG na nas misli
i nas će blagosloviti.
Blagoslovit će narod Izraela,
blagoslovit će obitelj Arona.
13 Blagoslovit će one koji štuju BOGA,
ljude male i velike.
14 Neka BOG da još i više
vama i vašoj djeci.
15 Neka vas blagoslovi BOG,
koji je stvorio nebo i zemlju.
16 Nebesa pripadaju BOGU,
no zemlja je za ljude.
17 Njega ne slave mrtvi,
u grobu BOGA ne veličaju.
18 No mi slavimo BOGA,
sada i zauvijek.
Slava BOGU!
8 Pazite da vas tko ne zarobi ispraznim mudrovanjem i prijevarnom filozofijom koja je samo ljudska tradicija. Takva učenja ne dolaze od Krista, već dolaze od sila koje djeluju u ovom svijetu. 9 U Kristu se uistinu nalazi sva punina Boga, čak i dok je živio na Zemlji. 10 U njemu i vi imate puninu. On je glava svakom vladaru i vlasti.
11 U Kristu ste obrezani novim obrezanjem koje nije učinjeno ljudskom rukom. Izbavljeni ste od snage svoje tjelesne naravi obrezanjem koje je učinio Krist. 12 Krštenjem ste s njim pokopani i po tom ste krštenju s njim i ustali, kroz vjeru u silu koja dolazi od Boga koji je uskrisio Krista od mrtvih. 13 Bili ste duhovno mrtvi zbog svojih grijeha i zbog toga što još niste bili oslobođeni svoje tjelesne naravi[a]. No Bog nas je oživio zajedno s Kristom i oprostio nam sve naše grijehe, 14 poništio je optužnicu s popisom naših prekršaja. Ta je optužnica bila protiv nas, ali Bog ju je uklonio pribivši je na križ. 15 Razoružao je duhovne vladare i vlasti—pobijedio ih je križem i poveo ih poražene u svojoj pobjedničkoj povorci.
Ljudska pravila
16 Zato neka vas nitko ne osuđuje zbog jela i pića, zbog blagdana, proslava mlađaka[b] ili šabata. 17 Te su stvari bile samo sjena onoga što je trebalo doći; stvarnost je, međutim, u Kristu. 18 Neki ljudi uživaju u samoodricanju. Govore o štovanju anđela[c] i tvrde da su to vidjeli u svojim viđenjima. Ne dopustite da vam takvi uskraćuju pravo na nebesku nagradu, uvjeravajući vas kako na to nemate pravo jer ne činite kao i oni. Oni su bezrazložno napuhani svojom zemaljskom pameću i 19 nisu u podložnosti Glavi, Kristu, o kojem ovisi cijelo Tijelo. Zbog Krista su svi dijelovi Tijela međusobno povezani i uzajamno opskrbljivani. Tako Tijelo postaje snažno i raste rastom koji daje Bog.
20 Vi ste umrli s Kristom i oslobođeni ste duhovnih sila ovoga svijeta. Zašto se onda ponašate kao da pripadate svijetu? Vi se još držite propisa: 21 »Ne dotiči se ovoga! Ne jedi ono!« ili »Ne dodiruj to!« 22 Sve to pri upotrebi nestaje.[d] Radi se o ljudskim pravilima i učenjima, 23 koja su na glasu kao mudrost, ali su tek dio izmišljene religije koja vodi lažnoj poniznosti i kažnjavanju tijela, ali nikako ne pomažu u borbi protiv želja tjelesne naravi.
39 Ispričao im je i usporedbu: »Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obojica upasti u jamu? 40 Ni jedan učenik nije veći od svoga učitelja, nego je, kad je potpuno poučen, jednak svom učitelju.
41 Zašto primjećuješ trun u oku svoga brata, a ne vidiš gredu u vlastitom oku? 42 Kako možeš reći svojem bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim taj trun iz oka’, kad ne vidiš gredu u vlastitom oku? Licemjeru! Prvo izvadi gredu iz svoga oka, a tek ćeš tada jasno vidjeti kako izvaditi trun iz oka svoga brata.«
Dobar i loš plod
(Mt 7,17-20; 12,34b-35)
43 »Nema dobrog stabla koje rodi lošim plodovima niti lošeg stabla koje rađa dobrim plodovima; 44 svako se stablo prepoznaje po plodovima. S trnovitog grma ne beru se smokve, niti se s kupinovoga grma bere grožđe. 45 Dobar čovjek čuva u svom srcu dobro pa tako iz njega i iznosi dobro. A zao čovjek iz svoga zlog srca iznosi zlo. Jer, čovjekova usta izgovaraju ono čime je ispunjeno njegovo srce.«
Dvije vrste graditelja
(Mt 7,24-27)
46 »Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što kažem? 47 Svatko tko dolazi k meni, čuje moje riječi i izvršava ih, sličan je 48 čovjeku koji je ovako sagradio kuću: kopao je duboko i postavio temelje na stijeni. Kad je rijeka nadošla, bujica je navalila na kuću, ali je nije mogla srušiti jer je bila dobro sagrađena. 49 Ali onaj tko sluša moje riječi i ne izvršava ih, sličan je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji bez temelja; bujica je navalila i kuća se odmah srušila, a od nje je ostala velika ruševina.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International