Book of Common Prayer
Molitva bolesnika
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Blago onima koji brinu za jadne
jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.
2 BOG će ih štititi, živote im sačuvati,
sretno će živjeti na svojoj zemlji,
neće ih predati neprijateljima.
3 A kada padnu bolesni u krevet,
BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.
4 Rekao sam: »Budi dobar prema meni.
Griješio sam protiv tebe, BOŽE,
ali ti mi oprosti i ozdravi me.«
5 Moji neprijatelji zlobno govore o meni:
»Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«
6 Ako me dođu vidjeti,
ne govore što zaista misle.
U sebi smišljaju klevete,
a zatim okolo šire glasine.
7 Mrze me i ogovaraju,
žele mi sve najgore.
8 Kažu: »Od krivnje se razbolio
i više neće ozdraviti.«
9 I čovjek s kojim sam bio blizak,
s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao,
čak se i on protiv mene okrenuo.
10 Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni.
Ozdravi me da ustanem,
da im vratim istom mjerom.
11 Ne daj da likuju nada mnom;
tako ću znati da si mi naklonjen.
12 Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin,
ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.
13 Neka je hvaljen Izraelov BOG!
Oduvijek je bio i zauvijek će biti.
Amen! Amen!
Sud nad silnicima i varalicama
Voditelju zbora. Davidov »maskil«, napisan kad je Edomac Doeg otišao Šaulu i rekao mu: »David je kod Ahimeleka.«
1 Zašto se hvališ zlom, silniče,
što ga činiš protiv pobožnih![a]
2 Protiv drugih smišljaš planove,
jezik ti je oštar kao britva, varalice.
3 Više voliš zlo nego dobro,
draža ti je laž od istine. Selah
4 Voliš riječi klevetničke,
jezik ti je pun prijevare.
5 Ali Bog će te zauvijek skršiti,
zgrabit će te, iz tvog doma istrgnuti,
iz svijeta živih te iskorijeniti. Selah
6 Pravedni će to vidjeti i zgražati se.
Smijat će ti se i govoriti:
7 »Evo silnika koji nije tražio Boga,
nego se uzdao u veliko bogatstvo
i na štetu drugih se osilio.«
8 A ja sam u Božjem Hramu kao zelena maslina,
u Božju vjernu ljubav uzdam se uvijek i zauvijek.
9 Zbog onog što si učinio, Bože,
zauvijek ću ti zahvaljivati.
Pred tvojim vjernima,
tvoje ime i dobrotu ću objavljivati.
Narodna tužaljka i poziv upomoć
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Bože, svojim smo ušima čuli,
naši su nam preci govorili
što si učinio u njihovo vrijeme,
u onim davnim danima.
2 Svojom snagom istjerao si druge narode,
a naselio naše pretke;
narode si skršio, a njih raširio.
3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju,
niti im je njihova jakost donijela pobjedu,
nego tvoja moć i snaga
jer ih je obasjavala tvoja svjetlost,
i pratila tvoja naklonost.
4 Ti si moj Kralj i moj Bog,
ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5 S tobom neprijatelje potiskujemo,
tvojim imenom protivnike gazimo.
6 Ne pouzdajem se u svoj lûk,
ne spašava me moj mač.
7 Ti nas od neprijatelja spašavaš,
mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8 Neprestano se Bogom hvalimo
i zauvijek tvoje ime slavimo.
9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti,
nisi išao u bitku s našim vojskama.
10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem
pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11 Predao si nas kao ovce za klanje
i raštrkao nas među druge narode.
12 Svoj narod si u bescjenje prodao,
ništa za njih nisi tražio.
13 Izvrgnuo si nas ruglu,
susjedi nam se smiju i rugaju.
14 Učinio si nas šalom među narodima
pa prezirno odmahuju glavama.
15 Sramota je moja neprestano preda mnom,
lice mi je prekriveno sramom,
16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje,
zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17 Sve nas je to snašlo,
ali nismo te zaboravili,
ni tvoj savez prekršili.
18 Nisu nam se srca od tebe okrenula,
niti smo s tvoga puta skrenuli,
19 a ti si nas u zemlji šakala slomio,
i smrtnom tamom nas prekrio.
20 Da smo ime svog Boga zaboravili
ili se tuđem bogu molili,
21 Bog bi to otkrio
jer zna naše najdublje tajne.
22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru?
Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24 Zašto se skrivaš od nas?
Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25 Duše nam tonu u prašinu,
ležimo potrbuške na zemlji.
26 Ustani, u pomoć nam dođi!
Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
1 Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od Timoteja, našega brata.
2 Svetima u Kolosima, vjernoj braći i sestrama u Kristu: neka s vama bude milost i mir od Boga, našega Oca.
3 Kad molimo, uvijek zahvaljujemo Bogu, Ocu našega Gospodina Isusa Krista, za vas. 4 Zahvaljujemo Bogu jer smo čuli o vašoj vjeri u Isusa Krista i o ljubavi kojom volite sve Božje svete ljude. 5 Tu ljubav i vjeru imate zbog nade koja se za vas čuva na Nebu, a za koju ste prvi put čuli u istinitoj poruci, Radosnoj vijesti. 6 Ona je došla do vas i po cijelom svijetu donosi plodove i raste. To se isto događa i s vama otkad ste čuli za Radosnu vijest i potpuno shvatili istinu o Božjoj milosti. 7 O tome ste saznali od našeg voljenoga Epafre koji je, kao i mi, Kristov sluga. On vjerno služi Kristu u našu korist[a]. 8 Dojavio nam je i o ljubavi koju imate od Duha.
9 Stoga, od dana kad smo to čuli, ne prestajemo moliti za vas:
da vas Bog potpuno ispuni poznavanjem svoje volje; da uz to znanje imate svu mudrost i razumijevanje duhovnih stvari; 10 da živite na način koji je dostojan Gospodina te da mu ugodite u svemu; da vaša raznovrsna dobra djela donesu plod i da rastete u potpunom poznavanju Boga; 11 da vas Bog ojača svakovrsnom snagom koja odgovara njegovoj veličanstvenoj moći; i da vas osnaži da budete savršeno strpljivi kako biste mogli izdržati nevolje kada dođu.
12 Tada ćete moći radosno zahvaljivati Ocu koji vas je učinio dostojnima da sudjelujete u nasljedstvu svetih koji se nalaze u svjetlu. 13 On nas je izbavio iz vlasti tame i prenio u Kraljevstvo svojega voljenog Sina, 14 koji je platio za našu slobodu i oproštenje grijeha.
Sin Čovječji je gospodar šabata
(Mt 12,1-8; Mk 2,23-28)
6 Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli. 2 A neki su farizeji rekli: »Zašto radite ono što Zakon ne dopušta na šabat?«
3 Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David napravio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? 4 Niste li čitali da je ušao u Božji dom, uzeo prinesene kruhove—koje po Zakonu ne smije jesti nitko osim svećenika—i jeo ih, a dao ih je i svojim pratiocima?« 5 Rekao im je i ovo: »Sin je Čovječji gospodar i šabata.«
Ozdravljenje na šabat
(Mt 12,9-14; Mk 3,1-6)
6 Drugog je šabata Isus otišao u sinagogu i poučavao ljude. Ondje je bio čovjek s usahlom desnom rukom. 7 Učitelji Zakona i farizeji držali su Isusa na oku da vide hoće li na šabat koga izliječiti. Tražili su povoda da ga optuže. 8 On je znao kako razmišljaju i rekao je čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani pred ljude!« Čovjek je ustao i stao pred njih. 9 Isus im je rekao: »Pitam vas, što Zakon dopušta da se čini na šabat: dobro ili zlo? Da se život spasi ili uništi?« 10 Pogledao je sve oko sebe i zatim rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« On je tako i učinio, a ruka mu je ozdravila. 11 Oni su se razbjesnjeli i počeli smišljati među sobom što da učine Isusu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International