Book of Common Prayer
Molitva patnika
Davidova pjesma za dan sjećanja.
1 O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kažnjavaj u svom bijesu.
2 Kao da me tvoje strijele bodu,
kao da si šaku spustio na mene.
3 Zbog tvog ogorčenja osjećam bol,
zbog mog grijeha kosti su mi slabe.
4 Moja krivnja cijelog me prekrila,
prevelika mi je njezina težina.
5 Napravio sam veliku glupost,
sad mi rane smrde i gnoje se.
6 Pognut sam i slomljen,
hodam uokolo tugujući.
7 Gorim u vrućici,[a]
cijelo tijelo me boli.
8 Potpuno sam iscrpljen i slomljen,
srce mi lupa, tjera me da vrištim.
9 Gospodaru, ti znaš što trebam,
ti čuješ sve moje uzdahe.
10 Srce mi lupa, snaga me izdaje,
čak mi i vid polako nestaje.
11 Zbog moje bolesti,
prijatelji i susjedi mi ne prilaze.
12 Oni koji me žele ubiti,
postavljaju mi zamke.
Žele me povrijediti i upropastiti,
prijete i smišljaju prijevare.
13 Kao da sam gluh, ništa ne čujem,
nijem sam, ne mogu govoriti.
14 Kao da ne čujem što ljudi govore,
ne odgovaram i ne branim se.
15 Tebe čekam da me braniš, BOŽE,
ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj.
16 Molim te, neka se ne smiju mojoj boli
i ne rugaju se kad posrnem i padnem.
17 Jer, samo što se ne srušim,
moja bol ne prestaje.
18 Priznajem svoju krivnju,
žao mi je zbog moga grijeha.
19 Jaki su oni koji mrze moj život.
Mnogi me mrze bez razloga.
20 Uvijek mi vraćaju zlo za dobro,
optužuju me kad radim ispravno.
21 O, BOŽE, ne ostavljaj me,
ne udaljavaj se od mene, Bože moj!
22 Požuri i pomozi mi,
Gospodaru, spasitelju moj!
Dalet
25 Ležim, umirući u prašini.
Održi me na životu,
kao što si obećao.
26 Pričao sam ti kako živim,
a ti si mi odgovorio.
Sad me pouči svojim uredbama.
27 Daj da razumijem tvoja pravila,
razmišljat ću o tvojim čudesima.
28 Tuga me moja ubija,
ojačaj me svojom riječju.
29 Ne daj da krivim putem krenem,
blagoslovi me svojim učenjem.
30 Želim ti biti vjeran,
slijedim tvoje prosudbe.
31 Bože, tvojih pravila se držim,
nikad ne daj da se sramotim.
32 Revno slijedim tvoje zapovijedi
jer mi ti daješ želju
da ih sve bolje razumijem.
He
33 Nauči me, BOŽE, svojim odredbama
da ih mogu ispoštovati do kraja.
34 Pomozi mi da razumijem tvoja učenja,
da im se cijelim bićem podložim.
35 Pomozi da živim po tvojoj zapovijedi
jer to me čini sretnim.
36 Usmjeri me prema svojim pravilima,
a ne prema želji za lakom zaradom.
37 Ne daj da na isprazno pažnju obratim,
pomozi da na tvoj način živim.
38 Ispuni obećanje svojem slugi
da bi te ljudi još više poštovali.
39 Ne kori me, jer te se bojim,
sve tvoje prosudbe su dobre.
40 Tvoje pouke slijediti želim
jer si pravedan, daj da živim.
Vav
41 Pokaži, BOŽE, svoju vjernu ljubav,
spasi me, kao što si obećao.
42 Tada ću imati odgovor
za sve koji mi se rugaju
jer vjerujem u tvoju riječ.
43 Daj da uvijek govorim istinu,
jer oslanjam se na tvoju prosudbu.
44 Stalno ću poštovati tvoj zakon,
držat ću ga uvijek i zauvijek.
45 Živjet ću sasvim slobodan
jer sam tvoje pouke slijedio.
46 O tvojim pravilima
s kraljevima ću pričati,
i neću se posramiti.
47 Radosno vršim tvoje zapovijedi,
volim ih iznad svega.
48 Tvoje zapovijedi slavim[a] i volim,
o tvojim odredbama razmišljam.
Natpis na zidu
5 Jednom je kralj Belšasar priredio veliku gozbu za tisuću svojih dužnosnika. Pio je vino sa svojim gostima. 2 Kušajući vino, Belšasar je zapovjedio svojim slugama da donesu zlatno i srebrno posuđe koje je njegov otac[a], kralj Nabukodonosor, donio iz jeruzalemskog Hrama. Želio je da iz njega piju njegovi službenici, njegove žene i žene ropkinje[b]. 3 Tada su donijeli zlatne čaše koje su pripadale Hramu u Jeruzalemu. Kralj i njegovi dužnosnici, njegove žene i žene ropkinje, pili su iz njih. 4 Pili su vino i slavili bogove, koji su zapravo bili samo idoli napravljeni od zlata i srebra, od bronce i željeza, od drva i kamena.
5 Odjednom se pojavila ljudska ruka i počela ispisivati riječi na žbuku zida kraljevske palače, pod svjetlom velikog svijećnjaka. Kralj je gledao ruku koja je pisala.
6 Uplašio se i problijedio. Koljena su mu drhtala i obuzela ga je slabost. 7 Povikao je da se odmah dovedu vidovnjaci, astrolozi i drugi babilonski mudraci. Rekao je: »Nagradit ću onoga tko pročita i protumači što ovdje piše. Obući ću ga u kraljevski grimiz i staviti mu zlatni lanac oko vrata. Bit će treći čovjek u kraljevstvu.«
8 Došli su svi kraljevi mudraci, ali nitko nije znao pročitati niti razumjeti što je pisalo. 9 Belšasar se još više uplašio i problijedio. Kraljevi dužnosnici, koji su se okupili na gozbi, bili su zbunjeni.
10 Kad je čula uznemirene glasove kralja i njegovih dužnosnika, kraljeva je majka ušla u dvoranu za gozbu. Rekla je: »Kralju, živio zauvijek! Ne boj se! Ne budi tako blijed. 11 U tvome kraljevstvu živi jedan čovjek u kojem je sveti božanski duh. U vrijeme vladavine tvog oca taj je čovjek pokazao oštroumlje, znanje i mudrost kakvu imaju samo bogovi. Njega je tvoj otac, kralj Nabukodonosor, postavio za starješinu nad čarobnjacima, vidovnjacima, astrolozima i drugim mudracima. 12 Taj čovjek zove se Daniel, a kralj mu je dao ime Beltešasar. Ima nadmoćnu inteligenciju i znanje. Sposoban je tumačiti snove, razotkrivati tajne i rješavati najteža pitanja. Pozovi Daniela i on će ti reći što tu piše i objasniti što to znači.«
Vjerom pobjeđujemo
5 Tko god vjeruje da je Isus Krist, Božje je dijete. Tko god voli Oca, voljet će i njegovo dijete. 2 Po ovome znamo da volimo Božju djecu: jer volimo Boga i vršimo njegove zapovijedi. 3 Voljeti Boga znači vršiti njegove zapovijedi, a njegove zapovijedi nisu teške. 4 Svatko tko je postao Božje dijete, pobjeđuje svijet, a pobjeđujemo svojom vjerom. 5 Dakle, tko pobjeđuje svijet? Samo onaj tko vjeruje da je Isus Božji Sin.
Božji Sin
6 Isus Krist je onaj koji je došao s vodom i krvlju. Ne samo s vodom nego s vodom i krvlju, a Duh je taj koji to potvrđuje. Duh je istina. 7 Tri su svjedoka: 8 Duh, voda i krv. I sva se tri svjedoka slažu. 9 Mi vjerujemo ljudima kada svjedoče za nešto, a Božje je svjedočanstvo mnogo važnije. A ovo nam je Bog rekao: on je svjedočio o svome Sinu. 10 Tko vjeruje u Božjeg Sina, ima to svjedočanstvo u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, pravi od njega lažljivca jer ne vjeruje u istinu koju je Bog rekao o svome Sinu. 11 A ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život i taj je život u njegovom Sinu. 12 Tko ima Sina, ima život. Tko nema Božjega Sina, nema života.
Isus ozdravlja Petrovu punicu
(Mt 8,14-15; Mk 1,29-31)
38 Isus je izašao iz sinagoge i otišao Šimunovoj[a] kući. Šimunova je punica imala jaku groznicu pa su zamolili Isusa da joj pomogne. 39 On se nagnuo nad nju, naredio groznici da napusti ženino tijelo, a groznica ju je ostavila. Žena je istoga trena ustala i počela ih posluživati.
Isus ozdravlja mnoge
(Mt 8,16-17; Mk 1,32-34)
40 Nakon zalaska sunca, ljudi su doveli Isusu svoje bolesnike, koji su bolovali od raznih bolesti. Isus ih je sve ozdravljao, polažući ruke na svakoga od njih. 41 I zli su duhovi izlazili iz mnogih, vičući: »Ti si Božji Sin!« A on im je zaprijetio i zabranio da govore jer su znali da je on Krist.
Isus odlazi i u druge gradove
(Mk 1,35-39)
42 Kad je svanulo, Isus je izašao i otišao na neko pusto mjesto. No mnoštvo ga je tražilo. Kad su ga našli, nastojali su ga spriječiti da ode od njih. 43 A Isus im je rekao: »I u drugim gradovima moram navijestiti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu jer sam zbog toga i poslan.«
44 I nastavio je propovijedati u sinagogama širom Judeje.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International