Book of Common Prayer
Davidova pobjednička pjesma
(2 Sam 22,1-51)
Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽJI sluga David ispjevao je ovu pjesmu BOGU kad ga je BOG oslobodio od Šaula i svih drugih neprijatelja.
1 Volim te, BOŽE, snago moja!
2 BOG je moja stijena,
moja tvrđava i moj spasitelj.
Bog mi je kao stijena,
na koju se sklanjam.
On je moj štit,
svojom snagom[a] me spašava,
moja utvrda neosvojiva.
3 Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja,
on me spasio od neprijatelja.
4 Konopi smrti zapleli su se oko mene,
bujice uništenja[b] su me odnosile.
5 Zaplela me užad smrti,
pojavile se zamke ubojite.
6 U nevolji sam BOGU zavapio,
u pomoć sam ga pozvao.
U hramu svome glas mi je čuo,
moj plač mu je dopro do ušiju.
7 Tad se zemlja stresla i poljuljala,
uzdrmali se temelji planina,
drhtali su od njegovog bijesa.
8 Iz nosa mu je nadirao dim,
iz usta je rigao vatru,
od njega je prskao žar.
9 Razdvojio je nebo i sišao,
stajao je na tamnom oblaku.
10 Uzjahao je krilato biće[c] i uzletio,
vinuo se na krilima vjetra.
11 Tminu je učinio svojim šatorom,
okružio se tamnim oblacima punima vode.
12 Iz sjaja, koji je išao pred njim,
kroz oblake se probila tuča i žar.
13 BOG grmi s nebesa,
Svevišnjega ori se glas.[d]
14 Strijele odapinje, razgoni neprijatelje,
munjama ih tjera da besciljno bježe.
15 BOŽE, povikao si prijetnje,
u srdžbi si dahnuo,
otkrila su se morska dna,
i pokazali se temelji zemlje.
16 Odozgo je posegnuo i zgrabio me,
izvukao me iz vode duboke.
17 Spasio me od moćnih neprijatelja,
od svih koji su me mrzili
i bili jači od mene.
18 Napali su me u vrijeme nevolje,
ali BOG mi je bio uporište.
19 Izveo me na siguran prostor,
spasio me jer sam mu drag.
20 BOG me nagradio zbog moje pravednosti,
uzvratio mi je po mojoj nevinosti.
21 Jer, u svemu sam slijedio BOGA,
nisam se okrenuo zlu.
22 Poštovao sam sve njegove zakone,
nisam odstupao od njegovih propisa.
23 Besprijekoran sam pred njim bio,
svakoga grijeha sam se čuvao.
24 BOG me nagradio
jer sam činio što je ispravno.
Moju je nevinost uvidio.
25 Vjernima pokazuješ da si vjeran
i dobrima da si dobar.
26 S dobronamjernima si dobronamjeran,
a zlonamjerne nadmudruješ.[e]
27 Ponizne spašavaš,
ohole ponižavaš.
28 BOŽE, ti moju svjetiljku pališ,
moju tamu obasjavaš.
29 Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam,
sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam.
30 Bog je savršen u svojim djelima,
BOG ispunjava svoja obećanja.
On je zaštita svakome
tko se k njemu sklanja.
31 Jer, nema drugog BOGA osim ovoga.
I nema Stijene osim našeg Boga.
32 Bog mi daje snagu,
pruža mi savršen put.
33 Noge mi ojačava kao u jelena,
čvrsto stojim na visinama.
34 Ruke mi za rat priprema,
napinjem i najčvršći lûk.
35 Zaštitio si me svojim spasenjem,
tvoja me desna ruka podržava,
tvoja me pomoć uzvisuje.
36 Širok put preda mnom si raskrčio
da se ne bih spotaknuo.
37 Svoje neprijatelje sam progonio i stigao,
nisam stao dok ih nisam dokrajčio.
38 Skršio sam ih da ne mogu ustati,
leže mi pod nogama.
39 Opremio si me snagom za bitku,
pokorio si moje protivnike.
40 Zbog tebe bježe moji neprijatelji,
uništeni su moji mrzitelji.
41 Zvali su u pomoć, nitko ih nije spasio.
BOGU su vapili, nije im se odazvao.
42 Kršim ih dok ne postanu kao prašina na vjetru,
gazim ih kao blato na putu.
43 Spasio si me od mojih protivnika,
učinio vladarom mnogih naroda.
Služe mi oni koje nisam poznavao.
44 Čim su čuli za mene, pokorili su mi se.
Stranci dolaze i klanjaju se.
45 Nestaje sva srčanost njihova,
drhte izlazeći iz skrovišta.
46 BOG je živ!
Blagoslovljena moja Stijena!
Uzvišen je Bog koji me spašava!
47 On je Bog koji mi daje osvetu
i za mene pokorava narode.
48 Spasio me od neprijatelja,
uzvisio nad protivnicima,
izbavio od nasilnika!
49 Zato te, BOŽE, slavim među narodima
i pjevam hvalospjeve tvome imenu!
50 Velike pobjede Bog daje svom kralju.
Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje
svom izabraniku[f] Davidu i njegovom potomstvu.
31 Kralju, u snu si pred sobom vidio veliki kip, zastrašujuće golem i blistav. 32 Glava mu je bila od čistog zlata, grudi i ruke od srebra, a trbuh i bedra od bronce. 33 Donji je dio nogu bio od željeza, a stopala su mu bila dijelom od željeza, dijelom od gline. 34 Ugledao si stijenu koja se odvalila, ali ne ljudskim rukama. Udarila je u kip i smrskala mu stopala od željeza i gline. 35 Odmah se rasulo sve željezo, glina, bronca, srebro i zlato. Bili su kao pljeva na gumnu[a] koju ljeti raznese vjetar. Ništa od njih nije ostalo. A stijena, koja je udarila u kip, postala je velika planina koja je prekrila cijelu zemlju.
36 To je bio tvoj san, a sada ćemo kralju otkriti njegovo značenje: 37 ‘Ti si kralj nad kraljevima. Bog na nebesima dao ti je kraljevstvo, vlast, moć, snagu i slavu. 38 Dao ti je da vladaš ljudima, divljim životinjama na zemlji i pticama u zraku. Gdje god da žive, ti vladaš nad njima. Ti si na tom kipu glava od zlata.
39 Nakon tebe doći će kraljevstvo slabije od tvoga, ono srebrno. Zatim će doći treće kraljevstvo, ono brončano, koje će zavladati cijelom zemljom. 40 Poslije će doći četvrto kraljevstvo, čvrsto kao željezo. I kao što željezo lomi sve pred sobom, tako će i ono razoriti sva druga kraljevstva.
41 Kao što su stopala i prsti na nogama kipa bili dijelom od gline, a dijelom od željeza, tako će i četvrto kraljevstvo biti podijeljeno. Imat će nešto od čvrstine željeza, ali je to željezo, kao što si vidio, ipak pomiješano s glinom. 42 Prsti na stopalima kipa bili su dijelom od željeza, a dijelom od gline. Tako će i četvrto kraljevstvo biti istovremeno čvrsto i krhko. 43 Vidio si željezo pomiješano s glinom, no to se ipak ne može miješati. Tako će se i ljudi četvrtog kraljevstva miješati s drugima, ali nikad neće biti jedan narod.
44 Tijekom četvrtog kraljevstva nebeski će Bog uspostaviti vječno kraljevstvo koje nikada neće propasti. Nad njim neće moći vladati neki drugi narod. Ono će dokrajčiti sva druga kraljevstva i trajat će zauvijek. 45 Vidio si stijenu koja se odvalila, ali ne ljudskim rukama. Razorila je željezo, broncu, glinu, srebro i zlato. Rasula ih je u sitne komadiće. Tako je Bog pokazao kralju što će se događati u budućnosti. Kraljev je san istinit, a tumačenje je sna pouzdano.’«
46 Tada se kralj Nabukodonosor s poštovanjem poklonio pred Danielom. Naredio je da se u njegovu čast prinesu žrtve i tamjan. 47 Rekao je Danielu: »Sad znam da je tvoj Bog veći od svih bogova, Gospodar svih kraljeva. On otkriva ono što ne možemo znati, a tebi je otkrio ovu tajnu.«
48 Potom je kralj Danielu dodijelio visok položaj i obasuo ga brojnim skupim darovima. Postavio ga je za vladara nad čitavom babilonskom pokrajinom i za glavara svih babilonskih mudraca. 49 No Daniel je tražio od kralja da Šadrak, Mešak i Abed Nego preuzmu važne dužnosti u babilonskoj pokrajini, dok je on sam ostao na kraljevskom dvoru.
Božja djeca i krivi učitelji
18 Djeco, kraj je blizu! Čuli ste da Kristov Neprijatelj[a] dolazi. Već sada su se pojavili mnogi Kristovi neprijatelji. Po tome znamo da je kraj blizu. 19 Oni su bili među nama, ali su nas napustili jer nam nikada nisu ni pripadali. Da su nam stvarno pripadali, s nama bi i ostali. No otišli su od nas i time se pokazalo da nam nisu pripadali.
20 Vi ste primili Svetog Duha[b] i svi znate istinu. 21 Ne pišem vam zato što ne znate istinu, već zato što je poznajete. Vi znate da nikakva laž ne dolazi od istine.
22 Dakle, tko je lažljivac? Onaj tko kaže da Isus nije Krist. Onaj koji niječe Oca i Sina, Kristov je neprijatelj. 23 Tko god poriče Sina, nema ni Oca. Tko priznaje Sina, ima i Oca.
24 Što se vas tiče, držite se onog učenja koje ste čuli od početka! Ako ono što ste od početka čuli ostane u vama, ostat ćete u Sinu i u Ocu! 25 A ovo je obećanje koje nam je Bog dao: vječni život.
26 Pišem vam ovo o onima koji vas pokušavaju skrenuti s pravog puta. 27 Vi ste primili Svetog Duha[c] kojeg vam je dao Krist. Dokle god on ostaje u vama, nema potrebe da vas itko uči. Duh vas uči o svemu, i njegovo je učenje istinito, a ne lažno. Zato nastavite živjeti u njemu, kako vas je poučio! 28 Da, draga dječice, živite u njemu! Tako ćemo biti puni pouzdanja kada se vrati Krist. Nećemo se posramiti kada se pojavi. 29 Vi znate da je Krist pravedan i znate da su svi oni koji čine što je pravedno Božja djeca[d].
Ivan Krstitelj
(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Iv 1,19-28)
3 Bilo je to petnaeste godine vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat upravljao Judejom. Herod je upravljao Galilejom, njegov brat Filip pokrajinama Iturejom i Trahonitidom, a Lizanije Abilenom.
2 Ana i Kaifa bili su vrhovni svećenici. U to je vrijeme Ivan, Zaharijin sin koji je živio u pustinji, dobio zapovijed od Boga 3 da obiđe čitav kraj oko Jordana i govori ljudima Božju poruku da se krste u znak obraćenja kako bi im bili oprošteni grijesi. 4 Jer, tako piše u Knjizi proroka Izaije:
»Glas jednoga viče u pustinji:
‘Pripremite put Gospodinu,
poravnajte mu staze!
5 Napunit će se svaka dolina,
spustiti svaka planina.
Sve će se krivudave staze ispraviti,
neravni putovi postat će ravni.
6 I svi će vidjeti Božje spasenje!’«[a]
7 Mnoštvo je naroda dolazilo k Ivanu da ih on krsti, a on im je govorio: »Vi, zmije otrovnice! Tko vas je upozorio da bježite pred nadolazećim Božjim gnjevom? 8 Pokažite svojim životom da ste se obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. Jer, ja vam kažem, Bog od ovoga kamenja može stvoriti Abrahamovu djecu. 9 Sjekira je već položena na korijenje drveća. Svako drvo, koje ne donosi dobre plodove, bit će posječeno i bačeno u vatru.«
10 A mnoštvo ga je pitalo: »Što trebamo činiti?«
11 Odgovorio im je: »Svatko tko ima dva ogrtača, neka jedan dâ onome tko ga nema, i svatko tko ima hrane, neka je podijeli s drugima!«
12 I neki su se poreznici došli krstiti pa su ga pitali: »Učitelju, što trebamo činiti?«
13 A on im je odgovorio: »Nemojte uzimati veći porez nego što je propisano!«
14 I neki su ga vojnici pitali: »A što mi trebamo raditi?« Rekao im je: »Nikome ne uzimajte novac silom, nikoga lažno ne optužujte i budite zadovoljni svojom plaćom!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International