Book of Common Prayer
Prva knjiga Psalama
(Psalmi 1–41)
Sretna osoba
1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih,
ne povodi se za primjerom grešnika[a],
i ne druži se s izrugivačima.
2 Ona uživa u BOŽJIM poukama,
danju i noću o njima razmišlja.
3 Raste kao drvo uz vodu,
koje na vrijeme plod donosi
i ne gubi lišće nikada.
Sve što čini, njoj uspijeva.
4 No, loši ljudi nisu takvi.
Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.
5 Sud će ih proglasiti krivima,
grešnima među pravednima.
6 BOG svoje vodi dobrim putem,
a svi drugi idu putem propasti.
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion[b].«
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom[c],
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Stoga, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje!
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,[d]
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo dogoditi brzo.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[e] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![f] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
Večernja molitva
Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Odgovori mi kad te zovem,
Bože, koji me opravdavaš!
Olakšao si moje nevolje.
Smiluj se i čuj moje molitve.
2 Dokad ćete, ugledni ljudi,
moje dostojanstvo blatiti?
Zar ćete tratiti vrijeme
i protiv mene smišljati laži? Selah
3 Znajte da BOG čuva svoje vjerne.
BOG me čuje kad mu se molim.
4 Budite ljuti na mene,
ali ne činite grijeh.
Promislite dok ležite u krevetu,
ali ništa ne govorite. Selah
5 Prinesite BOGU prave žrtve,
u njega se pouzdajte.
6 Mnogo ih je koji govore:
»Želimo živjeti sretno,
budi nam dobar,[g] BOŽE.«
7 Ali, zbog tebe, ja imam više radosti
nego oni zbog svoga žita i vina.
8 Kada legnem, mirno spavam
jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE.
Pravedan sudac
Skladba[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.
1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam!
Spasi me od svih koji me progone,
2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen,
a nikoga nema da mi pomogne.
3 BOŽE moj, ako sam to učinio,
ako je zlo na mojim rukama,
4 ako sam povrijedio prijatelja,
ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,
5 neka me neprijatelj progoni i uhvati,
neka me ubije i u prah satre. Selah
6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev!
Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja.
Probudi se, Bože moj!
Donesi svoju presudu!
7 Okupi oko sebe narode,
zauzmi svoje mjesto nad njima.
8 BOG sudi ljudima.
BOŽE, presudi i meni!
Dokaži moje pravo i nevinost!
9 Spriječi one koji čine zlo,
a dobronamjerne podrži.
Pravedni Bože,
ti znaš što misle ljudi.
10 Bog štiti one koji čine dobro,
zato će i mene spasiti.
11 Bog je pravedan sudac,
koji uvijek osuđuje zlo.
12 Ako se zla osoba ne promijeni,
nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk,
i nacilja da odapne strijelu,
13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim,
zapalila svoje strijele.
14 Oni koji začinju zlo,
trudni su s opasnima namjerama
i rađaju gomilu prijevara.
15 Tko pod drugim jamu kopa,
sam u nju upada.
16 Nevolja koju je izazvao,
njemu samom se vraća,
nasilje mu se obija o glavu.
17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan,
pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.
Mladi Judejci na babilonskom dvoru
1 U trećoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,[a] vojska babilonskoga kralja Nabukodonosora opkolila je Jeruzalem. 2 Gospodar Bog je Nabukodonosoru prepustio judejskoga kralja Jojakima i vrijedne predmete iz Božjega Hrama. On je to blago odnio sa sobom u zemlju Babilon[b] i smjestio ga u riznicu hrama svojih bogova.
3 Kralj Nabukodonosor je zapovjedio Ašpenazu, svome najvišem dvorskom službeniku, da u palaču dovede nekoliko mladih Izraelaca. Trebalo ih je odabrati iz vodećih judejskih obitelji te iz kraljevske obitelji. 4 Nabukodonosor je želio da to budu mladići bez tjelesnih mana, lijepog izgleda, sposobni za učenje, obrazovani i pametni, podobni za služenje u kraljevoj palači i učenje babilonskog[c] pisma i jezika.
5 Odredio je da svaki dan dobivaju hranu i vino koje se posluživalo za kraljevskim stolom. Želio je da mladići prođu trogodišnju obuku, nakon čega su trebali stupiti u kraljevsku službu. 6 Među njima su bili i Judejci Daniel, Hananija, Mišael i Azarija. 7 Ašpenaz im je dao babilonska imena. Danielovo je novo ime bilo Beltešasar, Ananijino Šadrak, Mišaelovo Mešak, a Azarijino Abed Nego.
8 Daniel je odlučio ne uzimati kraljevu hranu ni vino kako bi ostao obredno čist. Zamolio je Ašpenaza za dopuštenje.
9 Bog je Danielu osigurao suosjećanje i naklonost visokoga kraljevskog službenika. 10 Ašpenaz je rekao Danielu: »Bojim se da kralj ne primijeti kako izgledate slabiji od svojih vršnjaka zato što ne uzimate hranu i piće koje vam je odredio. Bit će ljut na mene i dat će da mi se odrubi glava.«
11 Tada je Daniel rekao čuvaru kojeg je Ašpenaz odredio njemu, Hananiji, Mišaelu i Azariji: 12 »Molim te, pusti nas da probamo deset dana uzimati samo povrće i vodu. 13 Potom usporedi naš izgled s drugim mladićima, koji redovno uzimaju kraljevsku hranu, pa odluči kako ćeš dalje postupati s nama, svojim slugama.«
14 Čuvar se složio da pokušaju tih nekoliko dana s posebnom prehranom. 15 Nakon deset dana, Daniel i njegovi prijatelji izgledali su zdraviji i uhranjeniji od drugih mladića koji su uzimali kraljevu hranu. 16 Stoga, čuvar im više nije davao kraljevu hranu, nego im je nastavio davati povrće.
17 Bog je ovoj četvorici mladića dao razumijevanje i sposobnost učenja svakovrsnih knjiga i nauka, a Daniel je dodatno mogao razumjeti vizije i snove.
18 Nakon tri godine obuke, Ašpenaz je doveo sve mladiće pred Nabukodonosora. 19 Kralj je s njima razgovarao i uočio da se među njima po sposobnostima posebno izdvajaju Daniel, Hananija, Mišael i Azarija. Tako su oni stupili u kraljevsku službu. 20 Kad ih je kralj pitao za mišljenje, pokazivali su veliko znanje i mudrost. Kralj je shvatio da su oni deset puta bolji od svakog čarobnjaka ili vidovnjaka u njegovom kraljevstvu. 21 Daniel je ostao u kraljevoj službi sve dok vlast nije preuzeo kralj Kir.[d]
1 Pišemo vam o Riječi života, o onome koji je postojao od početka. Čuli smo ga i vidjeli svojim očima. Promatrali smo ga i dotaknuli svojim rukama. 2 Život se pokazao i mi smo ga vidjeli. Svjedočimo vam i govorimo o njemu. To je vječni život koji je bio s Bogom Ocem i koji nam ga je pokazao. 3 Sada vam govorimo o onome što smo vidjeli i čuli, da i vi imate zajedništvo s nama, kao što i mi imamo zajedništvo s Ocem i njegovim Sinom, Isusom Kristom. 4 Pišemo vam ovo da naša radost[a] bude potpuna.
Bog nam oprašta grijehe
5 Ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju sada prenosimo vama: Bog je svjetlo i u njemu nema nikakve tame. 6 Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a nastavljamo živjeti u tami, lažemo i ne postupamo prema istini. 7 Ali ako živimo u svjetlu, kao što je i On u svjetlu, u zajedništvu smo jedan s drugim, a krv njegovog Sina Isusa čisti nas od svakoga grijeha.
8 Ako tvrdimo da nemamo grijeha, sami sebe zavaravamo i ne prihvaćamo istinu. 9 Ako priznajemo svoje grijehe, Bog, koji je vjeran i pravedan, oprostit će nam grijehe i očistiti nas od sve nepravednosti koju smo učinili. 10 Ako tvrdimo da nismo sagriješili, činimo Boga lažljivcem i ne prihvaćamo njegovu poruku.
Isusova molitva
17 Nakon što je to rekao, Isus je podigao pogled prema nebu i rekao: »Oče, došlo je vrijeme. Proslavi svoga Sina, da bi tvoj Sin mogao proslaviti tebe. 2 Dao si mu vlast nad svim ljudima da bi on mogao dati vječni život svima koje si mu dao. 3 A vječni je život upoznati tebe, jedinog pravoga Boga i Isusa Krista kojeg si poslao. 4 Ja sam tebe proslavio na Zemlji. Izvršio sam djelo koje si mi povjerio da učinim. 5 Sada mi ti, Oče, daj onu slavu koju sam imao kod tebe prije postanka svijeta.
6 Otkrio sam tvoje ime onima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji. Dao si ih meni i držali su tvoje učenje. 7 Sada znaju da sve što si mi dao potječe od tebe. 8 Ja sam im dao učenje, koje si mi ti dao, i oni su ga prihvatili. Doista su shvatili da potječem od tebe i povjerovali su da si me ti poslao. 9 Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi ti dao jer pripadaju tebi. 10 Sve što pripada meni, pripada i tebi. Sve što pripada tebi, pripada i meni. Moja je slava vidljiva u njima. 11 Ja više nisam u svijetu, ali oni jesu. Ja dolazim k tebi, Sveti Oče, a njih zaštiti snagom svoga imena koje si mi dao. Neka i oni budu jedno poput nas.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International