Book of Common Prayer
Himna slavljenja
Davidov hvalospjev.
[a]1 Veličat ću te, moj Bože i Kralju,
tvoje ime slaviti, uvijek i zauvijek.
2 Svakoga dana tebe ću slaviti,
ime ti hvaliti, uvijek i zauvijek.
3 Velik je BOG, svake slave dostojan,
nedokučivo je njegovo veličanstvo.
4 Svaki naraštaj tebe će proslaviti,
tvoja silna djela nasljednicima objaviti.
5 Divni su tvoje veličanstvo i slava,
svima ću o tvojim čudesima pričati.
6 Oni će govoriti o tvojim čudesima,
a ja ću im objaviti tvoju veličinu.
7 Pričat će o tvojoj velikoj dobroti,
glasno pjevati o tvojoj pravednosti.
8 BOG je milostiv i suosjećajan,
uvijek strpljiv i pun ljubavi.
9 BOG je dobar prema svima,
milostiv svemu što je stvorio.
10 Hvalit će te, BOŽE, sve što si stvorio,
svi tvoji vjernici će te slaviti.
11 Govorit će o slavi tvoga kraljevstva,
pričati o tvojoj snazi i moći.
12 Ljudima će obznaniti tvoja silna djela
i veličanstveni sjaj tvoga kraljevstva.
13 Tvoje kraljevstvo trajat će zauvijek,
vladat ćeš generacijama što dolaze.
BOG je vjeran svojim obećanjima,
dosljedan u svemu što čini.[b]
14 BOG podiže sve koji padnu,
uspravlja nevoljom pognute.
15 Sva živa bića u tebe gledaju,
ti ih hraniš kad hranu trebaju.
16 Velikodušno otvaraš svoje ruke,
svakom biću daješ sve što treba.
17 BOG je pravedan u svemu što čini,
u svim svojim djelima je vjeran.
18 BOG je blizu svima koji ga zovu,
svima koji ga uistinu trebaju.
19 Želje ispunjava svojim vjernicima,
vapaj njihov čuje pa ih spašava.
20 BOG čuva sve one koji ga vole,
a uništava ljude koji čine zlo.
21 Pjevat ću hvalospjev BOGU.
Neka svi slave njegovo sveto ime,
hvale ga uvijek i zauvijek.
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
1 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[b],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
Hvalospjev BOGU
25 BOŽE, ti si moj Bog.
Veličat ću te
i zahvaljivati tvom imenu
jer si učinio čudesna djela.
Vjerno si izvršio planove
koje si davno smislio.
2 Pretvorio si grad u gomilu krša,
utvrđeni grad sad je ruševina.
Tuđinska utvrda više nije grad,
nikad ga neće ponovo sagraditi.
3 Zato će te slaviti silni narodi,
bojat će te se gradovi moćnih ljudi.
4 Ti si utočište siromašnima,
sklonište jadnima u njihovoj nevolji,
zaklon od oluje i hlad na žegi.
A dah zlih je kao vihor
koji udara o zid.
5 Kao žega u pustinjskom kraju,
pokorila nas je vika tuđinaca.
Kao kad oblak sjenom smanji vrućinu,
tako se stišala pjesma zlih.
Božja gozba za njegove sluge
6 Na ovom će brdu BOG Svevladar
svim narodima spremiti gozbu
od najboljih jela i odležanih vina,
od najsočnijeg mesa i najboljeg pića.
7 Na ovom će brdu uništiti
i smrtni veo koji pokriva sve narode.
Učinit će da zauvijek nestane
pokrov smrti koji zastire sve ljude.
8 Gospodar BOG uništit će smrt zauvijek,
izbrisat će suze sa svakog lica,
a sa zemlje ukloniti
sramotu nanesenu njegovom narodu.
BOG je tako rekao.
9 U to doba ljudi će govoriti:
»Da, ovo je naš Bog.
U njega smo se uzdali
i on nas je spasio.
Ovo je BOG, u njega smo se uzdali.
Radujmo se njegovom spasenju.«
13 Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. 14 Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. 15 Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: 16 »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. 17 No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«
18 Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. 19 Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. 20 Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« 21 Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.
Petar i Ivan vraćaju se vjernicima
23 Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. 24 Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. 25 Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:
‘Zašto su se narodi razbjesnili
i zašto uzalud smišljaju urotu?
26 Podigli su se zemaljski kraljevi i udružili se vladari
protiv Gospodina i njegovog Pomazanika.’[a]
27 Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. 28 Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. 29 A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. 30 Pokaži svoju silu[b]—neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću[c] tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«
31 Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.
Tuga će se pretvoriti u radost
16 »Još malo pa me nećete više vidjeti. A onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti.«
17 Na to su neki Isusovi učenici rekli jedan drugome: »Što nam to govori: ‘Još malo pa me nećete više vidjeti, a onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti’? Što znači: ‘jer ja odlazim k Ocu’?« 18 Potom su govorili: »Što je to ‘još malo’ o kojem govori? Ne znamo što želi reći!«
19 Isus je znao da ga žele pitati o tome pa im je rekao: »Raspravljate li među sobom o mojim riječima: ‘Još malo pa me nećete više vidjeti, a onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti’? 20 Govorim vam istinu. Vi ćete jadikovati i plakati, a svijet će se radovati. Vi ćete biti žalosni, ali će se vaša žalost pretvoriti u radost. 21 Žena je žalosna kad rađa jer je došlo vrijeme njezine boli. Ali kad se dijete rodi, više se ne sjeća patnje jer se raduje što je donijela čovjeka na svijet. 22 Tako ste i vi sada žalosni, ali vidjet ću vas opet i vaše će se srce radovati. I nitko vam neće moći oduzeti tu radost. 23 Na taj dan nećete me više ništa pitati. Govorim vam istinu. Što god zamolite od Oca u moje ime, dat će vam. 24 Do sada niste ništa molili u moje ime. Molite i dobit ćete, tako da vaša radost bude potpuna!«
Pobjeda nad svijetom
25 »Ovo sam vam govorio u slikama. Dolazi vrijeme kad vam više neću tako govoriti, nego ću vam jasno govoriti o Ocu. 26 Toga ćete dana moliti Oca u moje ime. Ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas. 27 Otac vas i sâm voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali da sam došao od Boga. 28 Ja sam došao od Oca na ovaj svijet. Sada napuštam ovaj svijet i idem k Ocu.«
29 Njegovi su mu učenici rekli: »Vidiš, sada govoriš jasno i više ne koristiš usporedbe. 30 Sada znamo da ti sve znaš i da znaš pitanja prije nego što se postave. Zato vjerujemo da si došao od Boga.«
31 Isus im je odgovorio: »Sada vjerujete? 32 Čujte, dolazi vrijeme, i već je došlo, kada ćete se raspršiti svaki na svoju stranu. Svaki će od vas otići svojoj kući, a mene ćete ostaviti samog. Ali ja nisam sâm jer je moj Otac sa mnom.
33 Ovo sam vam rekao da biste u meni imali mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se—ja sam pobijedio svijet!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International