Book of Common Prayer
Cijeli svemir slavi Boga
1 Slavite BOGA!
Hvalite BOGA s nebesa,
slavite ga u visinama!
2 Hvalite ga, svi njegovi anđeli,
slavite ga, sve njegove vojske[a]!
3 Neka ga hvale sunce i mjesec,
slavite ga, sve zvijezde blistave!
4 Hvalite ga, najviša neba,
i vode nad nebesima!
5 Neka svi slave BOŽJE ime,
jer stvoreni su na njegovu zapovijed.
6 Sve je stvorio da traje zauvijek,
postavio zakone koji neće proći.
7 Sve na zemlji, neka slavi BOGA,
vi morske nemani i dubine!
8 Vatra i tuča, snijeg i magla,
olujni vjetar što mu riječ izvršava!
9 Planine i sva brda,
voćnjaci i svi cedrovi!
10 Divlje zvijeri i sva stoka,
bića što pužu i ptice što lete!
11 Kraljevi zemalja i svi narodi,
poglavari i vladari na zemlji!
12 Mladići i djevojke,
odrasli i djeca!
13 Neka svi slave BOŽJE ime,
jer samo je njegovo ime uzvišeno.
Slava mu je iznad zemlje i neba.
14 Svoj narod učinio je snažnim.
Slavite ga, svi njegovi vjernici,
narode Izraela, njemu tako drag!
Slavite BOGA!
Himna slavljenja
1 Slavite BOGA!
Pjevajte BOGU novu pjesmu,
slavite ga na skupu vjernika.
2 Neka se Izrael veseli svom Stvoritelju,
narod Siona raduje svom Kralju.
3 Neka mu ime slave uz pjesmu i ples,
uz ritam tamburina i glazbu harfe.
4 Jer, BOG je sretan sa svojim narodom,
spasio je svoje ponizne ljude.
5 Neka se njegovi vjerni toj časti raduju,
neka radosno kliču, čak i dok spavaju.
6 Neka uzvikuju: »Slava Bogu«,
s oštrim mačem u rukama.
7 Neka se osvete drugim narodima,
neka izvrše kaznu nad njima!
8 Kraljeve će im lancima vezati,
vođe naroda željezom okovati.
9 Kaznit će ih kako je zapovjeđeno.
Ta čast pripada svim vjernima.
Slavite BOGA!
Slavite Boga
1 Slavite BOGA!
Slavite Boga u njegovom Hramu,
hvalite ga na nebesima,
gdje mu je moćna utvrda.
2 Slavite ga za silna djela,
hvalite zbog njegovog veličanstva.
3 Slavite ga zvucima trube i roga,
hvalite glazbom harfe i lire!
4 Slavite ga tamburinima i plesom,
žičanim glazbalima i frulama!
5 Činelama ga slavite,
glasno njima udarajte!
6 Neka sve što diše slavi BOGA!
Slavite BOGA!
U slavu BOŽJE dobrote
1 Slava BOGU!
Slavite ga, vi BOŽJE sluge,
hvalite BOŽJE ime!
2 Neka se BOŽJE ime slavi
od sada pa do vječnosti.
3 Neka se BOŽJE ime hvali
od zore do zalaska sunca.
4 BOG je iznad svih naroda,
slava mu je i nad nebesima.
5 Tko je kao naš BOG?
Visoko na nebu njegov je tron.
6 Nisko se on mora sagnuti,
da bi nebesa i zemlju vidio.
7 Slaboga podiže iz prašine,
jadnika izvlači sa smetlišta.
8 Daje im mjesto pored važnih ljudi,
uz same vođe svoga naroda.
9 Ženi nerotkinji daje dom,
da radosno djecu podiže.
Slava BOGU!
Pjesma sjećanja na izlazak iz Egipta
1 Izraelski narod izašao je iz Egipta.
Jakovljevi potomci napustili su tuđinu.
2 Juda je postala dom
Božjega svetog naroda,
a Izrael njihovo kraljevstvo.
3 Crveno more pred njima se povuklo,
a Jordan zastao i potekao unatrag.
4 Planine su skakale kao ovnovi,
a brda skakutala kao janjci.
5 O more, zašto si se povuklo?
Jordane, zašto si unatrag potekao?
6 Planine, zašto ste skakale kao ovnovi?
Brda, zašto ste skakutala kao janjci?
7 Zemlja se tresla pred Gospodarom,
pred licem Boga Jakovljevog.
8 On čini da voda iz stijene izvire,
da izvor vode iz kamena poteče.
Molitva pobjedničke zahvalnosti
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek!
2 Neka Izrael kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
3 Neka Aronova obitelj kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
4 Neka svi BOŽJI vjernici kažu:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
5 U nevolji sam BOGA pozvao,
odgovorio mi je i pomogao.
6 BOG je sa mnom, neću se bojati.
Nitko mi ne može nauditi.
7 BOG je sa mnom i pomaže mi,
moji neprijatelji bit će poraženi.
8 Bolje se uzdati u BOGA
nego se oslanjati na čovjeka.
9 Bolje je skloniti se k BOGU
nego vjerovati vođama.
10 Okružili su me mnogi neprijatelji,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
11 Okružili su me sa svih strana,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
12 Okružili su me kao roj pčela,
ali nestali su kao drač u vatri.
Porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
13 Gurali su me ne bih li pao,
ali BOG mi je pomogao.
14 BOG je moja snaga i zaštita,
on je taj koji me spasio.
15 Radost pobjede čuje se među pravednima:
»Silna je BOŽJA snaga!
16 Uzdignuta je BOŽJA ruka,
moćna je BOŽJA desnica!«
17 Neću umrijeti, nego živjeti,
o BOŽJIM ću djelima pričati.
18 BOG me teško kaznio,
ali nije me smrti predao.
19 Otvorite mi vrata pravde[a]
da na njih uđem i BOGU zahvalim.
20 To su BOŽJA vrata
na koja ulaze pravedni.
21 Zahvaljivat ću ti
jer si mi odgovorio.
I moj si spasitelj postao.
22 Kamen koji su graditelji odbacili
postao je nosivi kamen.
23 To je BOG učinio,
sve nas zadivio.
24 Ovo je dan BOŽJE pobjede,
budimo sretni i radujmo se!
25 Molimo te, BOŽE, spasi nas!
Molimo te, BOŽE, daj da uspijemo!
26 Neka je blagoslovljen onaj
koji dolazi u BOŽJE ime!
»Dobro došao u BOŽJI dom!
27 BOG nas je obasjao.
Grančice u ruke dohvatite i
svečanu povorku do žrtvenika slijedite.«[b]
28 Ti si moj Bog, tebi ću zahvaljivati.
Ti si moj Bog, tebe ću veličati.
29 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek.
Uspostava Pashe
12 Dok su još bili u Egiptu, BOG je rekao Mojsiju i Aronu: 2 »Neka vam ovaj mjesec bude početak godine—računajte ga kao prvi mjesec[a] u godini. 3 Recite cijeloj izraelskoj zajednici da desetog dana ovog mjeseca svaki čovjek uzme jednog janjca ili kozlića[b] za svoju obitelj, za svako kućanstvo. 4 Ako je neko kućanstvo premalo da bi pojelo cijelu životinju, neka se udruži sa susjednim, pazeći na ukupan broj ljudi, da svatko dobije dio. 5 Životinja mora biti jednogodišnji mužjak bez tjelesne mane, a može biti janjac ili kozlić. 6 Čuvajte je do četrnaestog dana ovog mjeseca, a tada neka svi u izraelskoj zajednici u suton zakolju svoju životinju. 7 Zatim neka uzmu nešto njezine krvi i njome premažu okvir vrata kuće u kojoj će je jesti. 8 Meso neka ispeku na vatri i pojedu ga te iste noći, s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. 9 Ne smijete ga jesti sirovo ni kuhano u vodi, nego ispečeno na vatri, zajedno s glavom, nogama i utrobom. 10 Ništa od mesa nemojte ostaviti do jutra. Ako nešto ostane do jutra, to spalite. 11 Morate jesti brzo i biti spremni za put: potpuno odjeveni, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. To je BOŽJA Pasha.
12 Te ću noći proći Egiptom i pobiti sve prvorođence u egipatskim obiteljima i svu prvorođenu stoku. Na taj ću način izvršiti kaznu i nad svim egipatskim bogovima. Ja sam BOG. 13 Krv na kućama, u kojima se vi nalazite, bit će mi znak. Kad vidim krv, proći ću[c] iznad vas. Tako ćete izbjeći pomor koji ću pustiti na Egipat.
14 Neka vam taj dan ostane u sjećanju. Neka vam bude spomendan. Slavite ga kao svetkovinu u čast BOGU. Slavite ga u sve naraštaje. To je trajna uredba.
Ljudi mole Boga da djeluje
9 Probudi se! Probudi se!
BOŽJA ruko, odjeni se u snagu.
Probudi se kao u davnim danima,
kao za prošlih naraštaja.
Nisi li ti raskomadala Rahaba[a]
i probola tu neman?
10 Nisi li ti isušila more
i otvorila put kroz vodene dubine,
da otkupljeni prijeđu na drugu stranu?
11 Oni koje je BOG oslobodio,
vratit će se na Sion pjevajući.
Glave će im biti ovjenčane
vječnom radošću.
Obuzet će ih sreća i veselje,
a nestat će tuga i jecanje.
Kristov dolazak na svijet
1 Prije postanka svijeta bila je Riječ[a].
Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog.
2 U početku je On[b] bio s Bogom.
3 Po njemu je sve stvoreno.
Ništa nije stvoreno bez njega.
4 U njemu je bio život
i taj je život bio svjetlo ljudima.
5 Svjetlo svijetli u tami
i tama ga nije nadjačala.
6 Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. 7 On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. 8 On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. 9 Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.
10 On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. 11 Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. 12 A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. 13 Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.
14 Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. 15 Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«
16 On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. 17 Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. 18 Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.
Na putu u Emaus
(Mk 16,12-13)
13 Istoga su dana dvojica Isusovih sljedbenika išla prema selu Emausu, udaljenom od Jeruzalema oko dvanaest kilometara. 14 Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo. 15 Dok su oni tako o svemu razgovarali i raspravljali, došao je Isus i pridružio im se na putu. 16 No nije im bilo dano da ga mogu prepoznati. 17 Isus ih je upitao: »O čemu to putem raspravljate?«
Stali su i ražalostili se. 18 Jedan od dvojice, po imenu Kleofa, rekao mu je: »Ti si valjda jedini čovjek u Jeruzalemu koji ne zna što se dogodilo ovih dana.«
19 »Na što mislite?« upitao ih je Isus.
Rekli su mu: »Na sve što se dogodilo s Isusom iz Nazareta, koji je bio veliki prorok. Pokazao je to riječima i djelima, pred Bogom i pred cijelim narodom. 20 Raspravljali smo o tome kako su ga naši vodeći svećenici i narodni glavari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. 21 Nadali smo se da je on taj koji će osloboditi Izrael. No, to nije sve. Danas je treći dan kako se to dogodilo, 22 a i neke žene među nama zbunile su nas: rano su ujutro otišle na njegov grob, 23 ali nisu pronašle njegovo tijelo. Došle su k nama i rekle nam da su im se ukazali anđeli i rekli im da je Isus živ. 24 Tada su neki od nas otišli na grob. Našli su sve upravo onako kako su žene rekle, ali Isusa nisu vidjeli.«
25 Na to im je Isus rekao: »O, kako ste nerazumni i kako teško vjerujete u ono što su rekli proroci! 26 Nije li bilo nužno da Krist sve to pretrpi prije nego što uđe u svoju slavu?« 27 I tako im je Isus rastumačio što sva Sveta pisma kažu o njemu, od Mojsija do proroka.
28 Približili su se selu u koje su išli, a Isus se napravio kao da će produžiti put. 29 Oni su počeli navaljivati: »Ostani s nama! Kasno je, uskoro će noć.« I on je ušao u kuću da ostane s njima.
30 Kad je bio s njima za stolom, uzeo je kruh i zahvalio Bogu. Zatim ga je razlomio i dao njima. 31 Tada su im se otvorile oči i oni su ga prepoznali, ali je on njima naočigled nestao. 32 A oni su rekli jedan drugomu: »Nije li nam gorjelo u srcima dok je putem razgovarao s nama i objašnjavao nam Sveta pisma?«
33 Istoga su trena ustali i vratili se u Jeruzalem. Tamo su zatekli Jedanaestoricu i ostale okupljene zajedno s njima. 34 Svi okupljeni su rekli: »Gospodin je zaista ustao od mrtvih! Ukazao se Šimunu.«
35 Tada su i ova dvojica ispričala što im se putem dogodilo i kako su prepoznali Isusa dok je lomio kruh.
Isus se ukazuje učenicima
(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Lk 24,36-49)
19 Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!« 20 Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina.
21 Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.« 22 Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha. 23 Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International