Book of Common Prayer
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[a]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Molba za pomoć u odbačenosti
Pjesma Korahovih potomaka. Voditelju zbora. Prema »mahalat-leanotu«. »Maskil« Ezrahovca Hemana.
1 BOŽE, moj Spasitelju, danju i noću
pred tobom zapomažem.
2 Prihvati moje molitve,
poslušaj moje vapaje.
3 Duša mi je sita nesreće,
život mi se primiče Podzemlju[a].
4 Već me računaju među one
koji u grobnu jamu odlaze.
Nema mi pomoći.
5 Ostavljen sam među truplima,
kao što leže u grobu ubijeni,
od tebe zaboravljeni,
od tvoje brige odvojeni.
6 U najdublju si me jamu položio,
u mračne dubine spustio.
7 Tvoja ljutnja teško me pritišće,
udara me poput valova.
8 Udaljio si od mene prijatelje,
učinio si me omraženim.
Zatvoren sam, bez izlaza.
9 Oči su mi oslabjele od patnje.
Iz dana u dan tebi vapim,
BOŽE, prema tebi pružam ruke.
10 Činiš li čuda za umrle?
Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah
11 Priča li se u grobu o tvojoj ljubavi,
pamte li tvoju vjernost u Podzemlju[b]?
12 Zna li se za tvoja čuda u svijetu tame
i za tvoju pravednost u zemlji zaborava?
13 BOŽE, a ja ti ipak vapim,
svakog ti se jutra molim.
14 Zašto me odbacuješ, BOŽE,
i od mene skrivaš svoje lice?
15 Od mladosti sam jadan i slab,
iznemogao od tvoga gnjeva.
16 Tvoja me ljutnja preplavljuje,
satiru me tvoje strahote,
17 vrtlože se oko mene kao vode
i odasvud me udaraju.
18 Udaljio si od mene prijatelje i voljene.
Sada mi je tama jedini prijatelj.
Molitva za Božju blizinu i sigurnost
Davidova pjesma.
1 BOG je moje svjetlo i moj spas,
neću se bojati.
BOG je bedem mog života,
neću strahovati.
2 Kad me okruže zlikovci,
kad napadnu krvoloci,
posrnut će i pasti
svi neprijatelji i protivnici.
3 Ako vojska na mene krene,
neću se bojati.
Ako rat povedu protiv mene,
u Boga ću se pouzdati.
4 Samo jedno BOGA molim
i uvijek ću to tražiti:
da stalno u BOŽJEM domu boravim,
da ljepotu BOŽJU gledam
i savjete od njega tražim.
5 On će me štititi u opasnosti,
sakriti u svom šatoru[a],
podići visoko na stijenu.
6 Porazit ću sve protivnike
i radosno BOGU prinijeti žrtve,
pjevat ću i svirati njemu u čast.
7 BOŽE, slušaj moj glas,
smiluj se i odgovori mi.
8 Rekao si mi: »Traži moje lice!«
K tebi, BOŽE, po pomoć dolazim.
9 Ne okreći se od mene,
slugu svog ne odbij u ljutnji.
Jer, jedini si koji može pomoći.
Ne ostavljaj me, moj Bože!
Moj spasitelju, spasi me!
10 Ako me i roditelji ostave,
ipak će me primiti BOG.
11 BOŽE, nauči me kako treba živjeti,
pokaži mi put daleko od neprijatelja.
12 Ne prepuštaj me njihovoj volji
jer će svjedočiti protiv mene
i htjet će mi nauditi.
13 Siguran sam da ću živjeti,
u BOŽJOJ dobroti uživati.
14 Čekaj na BOGA!
Vjeruj! Ne gubi nadu!
Očekuj pomoć BOŽJU.
21 Smilujte mi se, prijatelji, smilujte,
jer me je Božja ruka udarila.
22 Zašto me gonite poput Boga?
Niste li me dovoljno namučili?
23 Kad bi se moje riječi mogle bilježiti,
kad bi se na spomenik zapisale;
24 dlijetom uklesane, olovom ispunjene,
zauvijek na kamen zapisane.
25 Znam da moj zastupnik živi
i da će na kraju govoriti za mene,
26 čak i kad mi se koža već raspadne.
Ali želim vidjeti Boga dok još imam tijelo.
27 Jer, želim ga vidjeti svojim očima, a ne tuđim—
o, kako moje srce za tim žudi!
4 Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti. 2 Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom. 3 Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao:
»Zato sam u svojoj srdžbi obećao:
‘Nikada neće ući u moj počinak.’«[a]
On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta. 4 Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.«[b] 5 A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.«
6 Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha. 7 Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno:
»Danas kada čujete Božji glas,
neka vam ne otvrdnu srca.«[c]
8 Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu. 9 Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude. 10 Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih. 11 Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu.
12 Jer, Božja je riječ živa i djelotvorna. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do mjesta gdje se spajaju duša i duh, i do središta naših zglobova i kostiju. Ona prosuđuje misli i namjere srca 13 i nema stvorenja sakrivenog pred Bogom. Pred njegovim je očima sve razotkriveno i jasno se vidi. Njemu svi moramo položiti račun.
Isus je naš vrhovni svećenik
14 Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. 15 Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio. 16 Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno.
Život u Duhu
8 Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu. 2 Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te[a] zakona grijeha koji donosi smrt. 3 Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. 4 Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi.
5 Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh. 6 Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. 7 Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. 8 Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.
9 No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. 10 A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. 11 Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International