Book of Common Prayer
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
Kralj zahvaljuje Bogu na pobjedi
Davidova pjesma.
1 Slava BOGU, mojoj stijeni,
vježba me za borbu, sprema za rat.
2 On je moja ljubav, moja tvrđava,
moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
narode mi dovodi pod vlast.
3 BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
što je čovjek da misliš na njega?
4 Ta čovjek je kao dašak,
prolazan kao sjena.
5 BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
planine dodirni da se zadime.
6 Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
neka pred tvojim strijelama bježe.
7 Posegni rukom s visine i spasi me!
Ne daj da nestanem u dubinama,
oslobodi me iz ruku stranaca!
8 Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
9 Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,[a]
slaviti i svirati na žicama harfe.
10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11 Izbavi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,[b]
a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13 Neka su nam žitnice pune svega,
a livade ovcama i tisućama janjaca.
14 Daj da su naša goveda krupna i plodna,
neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
da se na ulicama ne čuje plač.
15 Blago narodu s takvim blagoslovom,
sretan je narod nad kojim je BOG.
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
27 BOG kaže: »Dolazi vrijeme kada ću Izrael i Judu opet gusto naseliti ljudima i stokom. 28 Kao što sam se nekad trudio da ih iskorijenim i slomim, da ih razorim, uništim i unesrećim, tako ću se sada truditi da ih ponovo zasadim i izgradim.« Tako je rekao BOG.
29 Ljudi više neće govoriti:
»Očevi su jeli kiselo grožđe,
a njihovoj djeci trnu zubi.«[a]
30 Svatko će umrijeti za vlastiti grijeh. Zubi će trnuti onome tko sâm bude jeo kiselo grožđe.
Novi savez
31 BOG kaže: »Dolazi vrijeme kad ću s narodom Izraela i narodom Jude sklopiti novi savez. 32 Jer, raskinuli su savez koji sam sklopio s njihovim precima kad sam ih uzeo za ruku i izveo iz Egipta. Raskinuli su ga, iako sam bio njihov gospodar«, rekao je BOG.
33 »A ovo je savez koji ću sklopiti s narodom Izraela za budućnost«, kaže BOG, »svoje ću pouke staviti u njih, urezati u njihova srca. Ja ću biti njihov Bog, a oni moj narod. 34 Ljudi više neće morati poučavati svoje bližnje i rodbinu kako spoznati BOGA jer će me svi osobno poznavati, od najmanjeg do najvećega«, rekao je BOG. »To će se dogoditi jer ću im oprostiti krivnju i više neću pamtiti njihov grijeh.«
25 Braćo i sestre, želim da znate ovu tajnu istinu, da ne mislite kako znate sve. Ovo je ta tajna: jedan je dio izraelskog naroda postao tvrdoglav i ostat će takvim sve dok puni broj nežidova ne uđe u Božji narod. 26 Tako će se spasiti cijeli Izrael. To piše i u Svetom pismu:
»Spasitelj će doći sa Siona.
Odstranit će bezbožnost od Jakovljevih potomaka.
27 I kada uklonim njihove grijehe,
sklopit ću savez s njima.«[a]
28 Što se tiče Radosne vijesti, oni su Božji neprijatelji, što je vama na korist. Ali što se tiče Božjega izbora, oni su Božji miljenici zbog obećanja koje je dao njihovim precima. 29 Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude. 30 Nekad ste bili neposlušni, ali sada ste primili Božju milost zbog njihove neposlušnosti. 31 Oni su sada postali neposlušni zbog Božje milosti prema vama, da bi i oni mogli primiti Božju milost. 32 Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost da bi svima pokazao svoju milost.
Slava Bogu!
33 Kako je velika Božja dobrota i kako je beskrajno njegovo znanje i njegova mudrost! Njegove odluke ne može nitko objasniti, njegove putove nitko razumjeti. 34 Tako i piše u Svetom pismu:
»Tko je upoznao Božje misli?
Tko mu je bio savjetnik?[b]
35 Tko je Bogu išta dao
da bi mu on dugovao?«[c]
36 Bog je stvorio sve što postoji i sve postoji po njemu i za njega. Njemu pripada slava! Amen!
28 Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« 29 Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. 30 Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. 31 Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. 32 Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!«
33 Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu 34 i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu.
35 A Isus je zaplakao.
36 »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi.
37 »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?«
38 Isus se ponovo duboko potresao.
Lazar ustaje
Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. 39 »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus.
»Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!«
40 »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo[a] ako budeš vjerovala?«
41 Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. 42 Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« 43 Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« 44 I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom.
Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«
Nevjera
37 Premda je Isus učinio sve te čudesne znakove pred njima, ipak mu nisu vjerovali. 38 Bilo je to zato da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija:
»Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci
i komu se pokazala Božja snaga?«[a]
39 A oni nisu povjerovali jer je Izaija još rekao:
40 »Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca,
da ne vide očima i ne razumiju srcima,
‘da se ne obrate meni’, kaže Bog,
‘da ih izliječim’.«[b]
41 Izaija je to rekao jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu.
42 Ipak, mnogi su povjerovali u njega. Čak su i mnogi židovski vođe povjerovali. No zbog farizeja nisu svoju vjeru javno priznavali da ih ne bi izopćili iz sinagoge. 43 Jer, draža im je bila čast koja dolazi od ljudi nego čast koju daje Bog.
Isus je došao spasiti svijet
44 Isus je povikao: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, već u onoga koji me je poslao. 45 Tko mene vidi, vidi onoga koji me poslao. 46 Ja sam došao na svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami.
47 Ako netko čuje moje riječi i ne drži ih se, ja neću biti onaj koji će mu suditi. Jer, nisam došao suditi svijetu, već ga spasiti. 48 Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi, imat će svog suca. Riječi koje sam vam objavio sudit će mu u posljednji dan. 49 Jer, nisam govorio sâm od sebe, već mi je sâm Otac, koji me poslao, zapovjedio što da kažem i što da poučavam. 50 I znam da njegova zapovijed donosi vječni život. Dakle, ono što ja govorim, govorim upravo onako kako je Otac govorio meni.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International