Book of Common Prayer
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[a]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Večernja molitva
Davidova pjesma.
1 Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni!
Čuj mi glas kad zovem upomoć.
2 Prihvati moju molbu kao miris tamjana,
dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.
3 Postavi mi stražu na usta, BOŽE,
ne daj da govorim uludo.
4 Ukloni u meni svaku želju za zlom,
za lošim djelima i krivim društvom.
Udalji me s njihovih gozbi.
5 Ako me pravednici kore u ljubavi,
njihove riječi rado ću prihvatiti[a].
Ali ne želim čast od loših ljudi,
moja je molitva uvijek protiv njih.
6 Kad njihove suce okrutno pobiju,[b]
svi će znati da sam bio u pravu.
7 Kao što orač zemlju ore i rasipa,
i naše će kosti biti rasute u grob[c].
8 Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE,
k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.
9 Čuvaj me od zamki koje su mi postavili,
ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.
10 Neka zli upadnu u svoje mreže,
a ja ću neozlijeđen pobjeći.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 Čuj moju molitvu, BOŽE,
slušaj moje preklinjanje.
Pokaži vjernost i pravdu!
2 Ne osuđuj svoga slugu
jer pred tobom nema pravednog.
3 Progone me neprijatelji,
na zemlju su me srušili.
Tjeraju me da živim u tami,
poput onih koji su davno umrli.
4 Klonuo sam duhom,
gubim svaku hrabrost.
5 Sjećam se dana iz prošlosti,
mislim o svemu što si radio,
razmišljam što si učinio.
6 Ruke k tebi pružam u molitvi.
Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah
7 BOŽE, odgovori brzo,
jer duhom sam klonuo.
Ne skrivaj svoje lice od mene,
jer ću sići u grob k mrtvima.
8 Daj da svakog jutra iskusim
tvoju ljubav u koju se uzdam.
Želim znati, pouči me,
tebi sam srce otvorio.
9 K tebi se sklanjam, BOŽE,
spasi me od neprijatelja.
10 Ti si moj Bog, pokaži mi
što je tvoja želja i volja.
Neka me tvoj dobri Duh
vodi sigurnom stazom.
11 BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime!
U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me.
12 U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje.
Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike!
Jeremija piše prognanicima u Babilon
29 Slijedi pismo koje je prorok Jeremija poslao prognanicima u Babilon. Uputio ga je preostalim narodnim poglavarima, svećenicima, prorocima i svim drugim ljudima koje je Nabukodonosor zarobio i odveo iz Jeruzalema.
4 BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže:
Svim prognanicima koje sam protjerao iz Jeruzalema u Babilon: 5 »Sagradite kuće i smjestite se u njima. Posadite vrtove i hranite se onim što u njima uzgojite. 6 Ženite se i podižite svoju djecu. Neka se i oni žene i udaju pa neka imaju svoju djecu. Neka vaša zajednica u Babilonu brojčano raste. Ne dopustite da se broj ljudi među vama smanjuje. 7 Zalažite se za dobrobit grada u koji sam vas poslao. Molite se BOGU za taj grad. Jer, ako u gradu bude dobro, i vama će biti dobro.« 8 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje vam: »Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci i gatare. Ne slušajte ih kad prepričavaju što su sanjali. 9 Jer, oni vam lažu iako govore da proriču u moje ime. Ja ih nisam poslao.« Tako je rekao BOG.
10 No BOG je rekao i ovo: »Nakon svršetka sedamdeset godina Babilona, ja ću doći k vama, ispuniti svoje obećanje i vratiti vas u Jeruzalem. 11 Jer, znam što sam vam namijenio—kaže BOG—blagostanje, a ne nesreću. Osigurat ću vam budućnost kakvoj se nadate. 12 Tada ćete me prizivati, dolaziti k meni i moliti, a ja ću vas slušati. 13 Tražit ćete me, a naći tek onda kad me budete tražili cijelim svojim srcem.
13 Govorim vama, koji niste Židovi, zato što sam apostol za one koji nisu Židovi. Dat ću sve od sebe da ispunim svoju zadaću, 14 u nadi da ću svoje sunarodnjake učiniti ljubomornima i tako pomoći nekima od njih da se spase. 15 Kad ih je Bog odbio, pomirio se s drugim narodima. Što će, dakle, značiti kad ih Bog ponovo prihvati nego uskrsnuće od mrtvih? 16 Ako prvi komad tijesta posvetite Bogu, cijeli će kruh biti posvećen. Ako je posvećen korijen drveta, sve su mu grane svete.
17 Zamislite da neke grane masline budu otrgnute i da se na njihovo mjesto nakaleme grane divlje masline te crpe iz bogatoga korijena. Vi niste Židovi, nego poput grane divlje masline primate život iz izvornoga korijena. 18 Ne smijete se hvaliti pred odrezanim granama. Ako se hvalite, sjetite se da ne hranite vi korijen, nego da on hrani vas. 19 Reći ćete: »Grane su odrezane da bih ja mogao biti stavljen na njihovo mjesto.« 20 To je istina, ali te su grane odrezane jer nisu vjerovale, a vi ste na njihovome mjestu zbog svoje vjere. Zato se nemojte ponositi time, nego radije strahujte! 21 Jer, ako Bog nije ostavio prave grane na njihovome mjestu, neće poštedjeti niti vas.
22 Uvidite Božju dobrotu, ali i njegovu strogost. Strog je prema onima koji su otpali, ali je dobar prema tebi ako ostaneš u njegovoj dobroti. A ako prestaneš vjerovati, i tebe će odrezati. 23 Ako, pak, Židovi ne ustraju u svojoj nevjeri, bit će vraćeni na drvo. Jer, Bog je moćan pa ih može vratiti na mjesto gdje su bili. 24 Pa ako ste vi, grane divlje masline, odrezani od drveta divlje masline i protiv prirode nakalemljeni na drvo posađene masline, koliko će lakše biti prirodnim granama da budu nakalemljene na vlastito drvo?
Lazarova smrt
11 Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. 2 Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. 3 Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.«
4 Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu—da se proslavi Božji Sin.« 5 Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. 6 Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. 7 Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!«
8 »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!«
9 Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. 10 A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.«
11 Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.«
12 »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.«
13 Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. 14 Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. 15 Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!«
16 Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!«
Isus stiže u Betaniju
17 Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. 18 Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra[a]. 19 Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata.
20 Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. 21 Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. 22 Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.«
23 »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus.
24 A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.«
25 »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. 26 Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«
27 »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«
Marijino djelo ljubavi
(Mt 26,6-13; Mk 14,3-9)
12 Šest dana prije Pashe Isus je otišao u Betaniju, gdje je živio Lazar, čovjek kojega je uskrisio od mrtvih. 2 Ondje su Isusu pripremili večeru. Marta je posluživala, a Lazar je s Isusom i ostalima sjedio za stolom. 3 Tada je Marija uzela oko pola litre skupocjenog mirisa od čistog narda. Pomazala je njime Isusove noge pa ih potom osušila svojom kosom. Čitava se kuća ispunila mirisom.
4 Juda Iskariotski, onaj Isusov učenik koji će ga kasnije izdati, rekao je:
5 »Bolje bi bilo da je taj miris prodan za tri stotine srebrnjaka, a novac razdijeljen siromašnima!«
6 Rekao je to ne zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov. Bio je zadužen za kutiju sa zajedničkim novcem i često iz nje krao.
7 »Ostavi je na miru!« odvratio mu je Isus. »Dobro je učinila što ju je sačuvala do danas jer je ovo dan pripreme za moj ukop. 8 Siromašni će uvijek biti s vama, ali ja neću.«
Urota protiv Lazara
9 Mnogi Židovi, koji su došli na blagdan Pashe, saznali su da je Isus u Betaniji. Pošli su onamo da vide Isusa, ali i Lazara. Lazar je bio onaj čovjek kojeg je Isus uskrisio. 10 Vodeći su svećenici tada skovali plan da ubiju i Lazara
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International