Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
Dobre i loše smokve
24 Babilonski je kralj Nabukodonosor zarobio judejskoga kralja Jojakina[a], Jojakimovog sina, i odveo ga u Babilon. U to su vrijeme u babilonsko zatočeništvo odvedeni judejski poglavari, kao i svi radnici vješti u obradi drva i metala. BOG mi je tom prilikom pokazao prizor dviju košara smokava koje su stajale ispred BOŽJEGA Hrama. 2 U jednoj su košari bile dobre smokve, od vrste koja prva sazrijeva. U drugoj su pak bile loše smokve, toliko trule da uopće nisu bile za jelo.
3 BOG me upitao: »Što vidiš, Jeremijo?«
Rekao sam: »Vidim smokve. Dobre su smokve jako dobre, a loše su toliko trule da uopće nisu za jelo.«
4 Tada sam čuo BOGA kako mi govori: 5 »BOG Izraela kaže: ‘Judejski prognanici, koje sam odavde otjerao u zemlju Babilonaca, bit će za mene kao ove dobre smokve. 6 Pazit ću na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Izgradit ću ih, a ne uništiti. Učvrstiti, a ne iskorijeniti. 7 Usadit ću im želju da spoznaju da sam ja BOG. Oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. Vratit će mi se svim svojim srcem.
8 A judejskoga kralja Sidkiju i njegove velikodostojnike, stanovnike Jeruzalema koji ostanu u zemlji, kao i one koji žive u Egiptu, smatrat ću pokvarenim smokvama koje nisu za jelo. 9 Kaznit ću ih tako da će se užasnuti svi narodi na zemlji. Ljudi će ih izrugivati, uzimati za loš primjer, vrijeđati i proklinjati svuda kamo ih otjeram. 10 Izložit ću ih ratnim stradanjima, gladovanju i bolestima, sve dok ih potpuno ne uništim i ne uklonim iz zemlje koju sam dao njima i njihovim precima.’«
19 Netko će me pitati: »Ako Bog upravlja nama, zašto nas onda krivi za naše grijehe? Tko se može suprotstaviti njegovoj volji?« 20 No tko si ti, čovječe, da prigovaraš Bogu? Ni posuda ne može pitati onoga koji ju je napravio zašto joj je dao baš takav oblik. 21 Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi—ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakodnevnu upotrebu.
22 Bog je želio pokazati svoj gnjev da ljudi vide njegovu moć. No, bez obzira na to, ipak je imao mnogo strpljenja s onima na koje je bio ljut i koji su bili određeni za propast. 23 Želio je pokazati kako je velika njegova slava koja će se dati onima koji primaju milosrđe. Bog ih je pripremio za slavu. 24 Mi smo ti koje je pozvao, ne samo iz židovskog naroda nego i iz svih ostalih naroda. 25 Kao što piše u Svetom pismu u Hošeinoj knjizi:
»One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom
i onima koje nisam volio reći ću da ih volim.[a]
26 Na istome mjestu gdje je Bog rekao:
‘Vi niste moj narod’,
bit će prozvani djecom živoga Boga.«[b]
27 A prorok Izaija je rekao o Izraelu:
»Iako Izraelaca ima poput pijeska u moru,
samo će se malen broj spasiti.
28 Božji sud na Zemlji bit će brz i konačan.«[c]
29 Kao što je Izaija već rekao:
»Da nam Bog Svevladar nije ostavio potomstvo,
bili bismo poput Sodome,
postali bismo poput Gomore.«[d]
30 Što ćemo zaključiti? Drugi narodi nisu težili za pravednošću, ali su je primili—pravednost koja se temelji na vjeri. 31 A Izraelci, koji su slijedili Zakon da bi stekli pravednost pred Bogom, nisu u tome uspjeli. 32 A zašto? Zato što su htjeli postati pravedni po svojim djelima, a ne po vjeri u Boga. Naišli su na kamen spoticanja i pali, 33 kao što piše u Svetom pismu:
»Gledajte, na Sionu postavljam kamen
na kojem će se ljudi spoticati,
stijenu zbog koje će padati,
ali onaj tko vjeruje u njega,
neće se razočarati.«[e]
Slijepac od rođenja
9 Šećući uokolo, Isus je primijetio nekog slijepca. Čovjek je bio slijep od rođenja. 2 »Učitelju«, upitali su ga njegovi učenici, »tko je sagriješio da se rodio slijep? On ili njegovi roditelji?«
3 »Ni on ni njegovi roditelji«, odgovorio im je Isus. »Rodio se slijep da bi se na njemu pokazala Božja moćna djela. 4 Dok je dan, moram činiti djela onoga koji me poslao. Kada padne noć, nitko ne može raditi. 5 Dokle god sam na svijetu, njegovo sam svjetlo.«
6 Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju, napravio od sline blato i njime premazao čovjeku oči. 7 Potom mu je rekao: »Idi do bazena Siloama i umij se!«—Siloam znači »Poslan«. Čovjek je otišao, umio se i vratio gledajući.
8 Njegovi susjedi i oni koji su ga prije često viđali kako prosi pitali su se: »Zar nije ono čovjek koji je stalno sjedio uz cestu i prosio?«
9 Neki su rekli: »Da, to je on!« Drugi pak: »Nije, samo mu je sličan.«
A on sâm je rekao: »Da, ja sam taj!«
10 »Kako se to dogodilo? Kako su ti se otvorile oči?« pitali su ga.
11 Odgovorio je: »Čovjek kojeg zovu Isus napravio je blato, premazao mi njime oči i rekao: ‘Idi do Siloama i umij se!’ Otišao sam, pa kad sam se umio, progledao sam.«
12 Upitali su ga: »Gdje je on?«
13 Ljudi su tada farizejima doveli čovjeka koji je ranije bio slijep. 14 A bio je šabat, dan odmora, kad je Isus načinio blato i otvorio čovjeku oči. 15 Farizeji su ga još jednom počeli ispitivati kako je progledao.
16 Neki od farizeja počeli su govoriti: »Ovaj čovjek nije došao od Boga jer ne poštuje zakon o šabatu.«
»Kako jedan grešnik«, govorili su pak drugi, »može činiti ovakve čudesne znakove?« Tako je među njima došlo do razdora.
17 Ponovo su upitali slijepca: »Što ti misliš o Isusu, sada kada ti je otvorio oči?«
»On je prorok!« odgovorio im je.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International