Book of Common Prayer
Molitva za sud nad Izraelovim neprijateljima
Asafova pjesma zahvale.
1 Bože, nemoj šutjeti!
Ne budi nijem, Bože,
i nemoj mirovati!
2 Tvoji neprijatelji su se pokrenuli,
digli su glavu oni koji te mrze.
3 Lukavo spletkare protiv tvog naroda,
urotili su se protiv tvojih štićenika.
4 Govore: »Hajde da ih zatremo kao narod,
da se Izraelovo ime više ne spominje.«
5 Jer, složno kuju urote,
sklapaju savez protiv tebe
6 šatori Edoma i Išmaela,
Moab i Hagrićani,
7 Gebal[a], Amon i Amalek,
Filisteja i građani Tira.
8 Čak im se i Asirija pridružila,
pomaže Lotovim potomcima. Selah
9 Postupi s njima kao i s Midjancima,
kao sa Siserom i Jabinom kod potoka Kišona,
10 koji su kod En Dora poginuli
i u zemlji istrunuli.
11 Kazni im poglavare kao Oreba i Zeeba,
kao njihove vladare Zebaha i Salmuna,
12 koji su htjeli Božje pašnjake
zaposjesti i preoteti.
13 Učini da budu kao pljeva u vihoru,
kao slama na vjetru.
14 Kao što oganj proždire šumu
i plamen pali planine,
15 tako ih potjeraj svojim vihorom
i prestravi olujnim vjetrom.
16 Lica im prekrij sramotom
da tebe potraže, BOŽE.
17 Neka se dovijeka stide i plaše,
neka u sramoti propadnu!
18 Neka znaju da je tvoje ime JA JESAM,
da si jedini Svevišnji nad cijelom zemljom.
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Molba za povratak Božje naklonosti
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Milostiv si bio svojoj zemlji, BOŽE.
Jakovljevom narodu vratio si blagostanje.
2 Uklonio si krivnju svog naroda,
pokrio sve njegove grijehe. Selah
3 Sklonio si svu svoju srdžbu
i odustao od svoje ljutnje.
4 Obnovi nas, Bože, naš Spasitelju,
i okončaj svoj gnjev prema nama.
5 Zar ćeš se zauvijek na nas ljutiti?
Hoće li se tvoj gnjev protezati kroz sve naraštaje?
6 Nećeš li nas ponovo oživjeti,
da se tvoj narod raduje u tebi?
7 Pokaži nam svoju ljubav, BOŽE,
i daj nam svoje spasenje.
8 Želim čuti što BOG govori
jer obećava mir svom narodu
i svim vjernima—
samo da se ne vrate svojim ludostima.
9 Da, njegovo spasenje je blizu
svima koji ga se boje.
Ponovo će se Božja slava
nastaniti u našoj zemlji.
10 Sastat će se ljubav i istina,
poljubiti pravednost i mir.
11 Istina će niknuti iz zemlje,
a pravednost gledati s neba.
12 BOG će dati ono što je dobro
i naša zemlja dat će svoj rod.
13 Pravednost će ići pred njim
i pripremiti mu put za dolazak.
Molba za pomoć protiv neprijatelja
Davidova molitva.
1 Čuj me, BOŽE, javi mi se,
jer sam jadan i nemoćan.
2 Dušu mi čuvaj jer sam ti odan.
Ti si moj Bog, spasi slugu svog,
koji se u tebe pouzdaje.
3 Smiluj mi se, Gospodine,
jer ti cijeli dan vapim.
4 Obraduj svoga slugu,
jer za tobom žudim.
5 Bože, ti si dobar i spreman opraštati,
pun ljubavi prema onima koji te zovu.
6 BOŽE, čuj moju molitvu.
Saslušaj moj vapaj za milost.
7 Vapim ti u dan svoje nevolje
jer znam da ćeš mi odgovoriti.
8 Nema boga kao što si ti, Gospodaru,
i nitko ne čini što činiš ti.
9 Doći će svi narodi koje si stvorio
i pokloniti se pred tobom, Bože.
I svi će tada slaviti tvoje ime.
10 Velika i čudesna djela činiš
—samo ti si Bog.
11 Nauči me svom putu, BOŽE,
da hodam u tvojoj istini.
Daj mi odlučno srce
da poštujem tvoje ime.
12 Svim srcem ću ti zahvaljivati,
uvijek ću tvoje ime slaviti.
13 Velika je tvoja ljubav prema meni.
Iz dubina smrti život si mi izbavio.
14 Oholi se dižu na mene,
nasilnici traže moj život,
a za tebe ih uopće nije briga.
15 A ti si, Bože, darežljiv i milosrdan,
strpljiv u ljutnji, pun ljubavi i vjernosti.
16 Okreni se k meni i smiluj mi se;
daj svoju snagu svome slugi
i spasi sina svoje sluškinje.
17 Pokaži mi znak svoje dobrote!
Neka ga vide oni koji me mrze.
I neka se postide, moj BOŽE,
jer si mi pomogao i utješio me.
11 Recite im: »Lažni bogovi
nisu nebo i zemlju stvorili.
Bit će uništeni i protjerani
sa zemlje i podno neba.«[a]
12 Bog je svojom silom stvorio zemlju,
svojom mudrošću utemeljio svijet,
svojim znanjem raširio nebo.
13 Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode,
on diže oblake sa svih krajeva zemlje.
On je taj koji čini da kišu prate munje,
iz svojih spremišta izgoni vjetrove.
14 Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju,
sramote se pred mrtvim kipovima.
Zlatari su posramljeni svojim idolima
jer su to lažni i mrtvi bogovi.
15 Bezvrijedni su, smiješne tvorevine,
bit će uništeni kad ih presuda stigne.
16 Ali Jakovljev Bog[b] nije kao idoli
jer on je taj koji je sve stvorio.
Izrael je narod koji mu pripada.
Njegovo je ime BOG Svevladar.
Dolazi propast
17 Pokupite sve što imate!
Spremi se za pokret, Jeruzaleme!
Pod neprijateljskom ste opsadom.
18 Jer, ovako govori BOG:
»Pazite, ispalit ću stanovnike ove zemlje,
kao iz praćke koja pogađa metu.«[c]
19 Jeruzalem kaže: »Teško sam ozlijeđen!
Ranjen sam i rana mi neće zacijeliti.
A mislio sam da je to bol
koju mogu izdržati.
20 Moj šator je razrušen
i svi su konopci pokidani.
Moja djeca su otišla, nema ih.
Nema nikog tko bi mogao pomoći,
podići šator ili napraviti zaklon.«
21 Pastiri naroda su glupi,
ne traže BOŽJE vodstvo.
Nemaju potrebnu mudrost
pa su im se stada razbježala.
22 Poslušajte! Dolazi vijest!
Sve tutnji iz smjera sjevera.
Od judejskih gradova ostat će
samo pustoš, jazbina šakala.
23 Jeruzalem kaže: BOŽE, znam da život ne pripada ljudima,
oni nemaju kontrolu nad onim što se događa.
24 Ukori nas[d], BOŽE! Budi pravedan!
Ne bjesni, da nas ne bi uništio.
Adam i Krist
12 Grijeh je došao u svijet preko jednog čovjeka, a po grijehu je došla i smrt. Zato svi ljudi umiru, jer su svi zgriješili. 13 Grijeh je bio u svijetu prije nego što je postojao Zakon, ali grijeh se nikome ne uzima u obzir kad nema Zakona. 14 Smrt je vladala od Adamovog do Mojsijevog vremena i nad onima koji nisu zgriješili poput Adama, koji je slika onoga koji će doći.
15 Božji dar, međutim, nije kao Adamov grijeh. Jer, ako su mnogi umrli zbog grijeha jednog čovjeka—Adama, još je veća Božja milost i dar života što su ga mnogi primili milošću jednog čovjeka—Isusa Krista. 16 Adam je jednom zgriješio i bio osuđen, ali Božji dar nije takav. Taj dragovoljni dar, koji vodi opravdanju, došao je nakon mnogih prekršaja. 17 Jer, smrt je vladala nad svim ljudima zato što je jedan čovjek zgriješio, ali mnogo više će oni koji uživaju u obilju Božje milosti i u daru pravednosti imati istinski život i vladati po jednom čovjeku—Isusu Kristu.
18 Tako su, dakle, svi ljudi bili osuđeni zbog grijeha jednog čovjeka, no isto će tako zbog jednoga pravednog čina svi ljudi biti opravdani i imati istinski život. 19 Neposlušnošću jednog čovjeka mnogi su postali grešnici. Isto će tako poslušnošću jednog čovjeka mnogi postati pravednici. 20 Zakon je uveden da ukaže na mnogobrojnost grijeha. No kad se grijeh umnožio, Bog je dao svoju milost u još većoj mjeri. 21 To se dogodilo da bi, kao što je prije grijeh vladao smrću, na isti način Božja milost vladala pravednošću i donijela vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu.
Isus je s Neba
21 Isus im je ponovo rekao: »Ja ću otići. Tada ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem—vi ne možete doći.«
22 Na to su Židovi rekli: »Kada kaže: ‘Kamo ja idem—vi ne možete doći’, znači li to da će izvršiti samoubojstvo?«
23 Isus im je rekao: »Vi ste odavde, sa Zemlje, ja sam odozgo, s Neba. Vi ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta. 24 Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Ako ne budete vjerovali da ja jesam[a], umrijet ćete u svojim grijesima.«
25 »Tko si ti onda?« pitali su ga.
»Baš ono što vam govorim otpočetka«, odgovorio im je Isus. 26 »O vama bih mogao štošta reći i suditi. Ali ja svijetu govorim samo ono što sam čuo od onoga koji me poslao, a on govori istinu.«
27 Nisu shvatili da im govori o Ocu. 28 Zato im je rekao: »Kad podignete[b] Sina Čovječjeg, tada ćete znati da ja jesam. Ja ništa ne činim na svoju ruku, već govorim samo ono što me naučio Otac. 29 Onaj koji me poslao, sa mnom je. Nije me ostavio samoga jer ja uvijek činim ono što je njemu drago.« 30 Dok je Isus ovo govorio, mnogi su povjerovali u njega.
Istina će vas osloboditi
31 Isus je rekao Židovima koji su povjerovali u njega: »Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici. 32 Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International