Book of Common Prayer
Mem
97 O, kako volim tvoje učenje!
Stalno o njemu promišljam.
98 Tvoje zapovijedi uvijek su uz mene,
zbog njih sam mudriji od neprijatelja.
99 Znam više od svojih učitelja
jer o tvojim propisima razmišljam.
100 Razumijem više od starih ljudi
jer slijedim tvoja pravila.
101 Izbjegavam svaku krivu odluku
da bih se tvojoj riječi pokorio.
102 Ne odstupam od tvojih prosudbi,
postupam kao što si me poučio.
103 Kako su nepcu slatke tvoje riječi,
u mojim ustima imaju okus meda!
104 Razum stječem tvojim poukama,
mrzim sve što vodi zlu.
Nun
105 Tvoja riječ je svjetiljka
pred mojim nogama,
svjetlo na mom putu.
106 Zakleo sam se i pritom ostajem,
slijedit ću tvoje pravedne prosudbe.
107 BOŽE, toliko sam propatio,
daj da živim, kao što si obećao.
108 Primi moje žrtve i molitve, BOŽE,
nauči me svojim prosudbama.
109 Život mi je stalno u opasnosti,
no tvoje učenje nisam zaboravio.
110 Zli ljudi zamku su mi postavili,
no od tvojih pravila nisam odstupio.
111 Vesele me tvoji zakoni,
zauvijek sam ih naslijedio.
112 Odlučio sam, do kraja života
vršit ću tvoje odredbe.
Samek
113 Mrzim dvolične ljude,
ali tvoj nauk volim.
114 Ti si mi skrovište i štit,
samo tvoju riječ čekam.
115 Maknite se od mene, svi vi zlikovci,
da naredbe svog Boga mogu slijediti.
116 Kao što si obećao, pomozi da mogu živjeti,
ne daj da se moja nada izjalovi.
117 Podrži me i bit ću spašen,
stalno ću na tvoje uredbe paziti.
118 Ti odbacuješ sve one
koji tvoje odredbe zanemare,
uzalud im je svako pretvaranje.
119 Volim tvoje zakone
jer sve zlikovce na svijetu
odbacuješ kao smeće.
120 Drhtim od straha pred tobom,
tvojih se prosudbi bojim.
Bog opominje tvrdoglavi Izrael
Voditelju zbora. Na gititu. Asafova pjesma.
1 Kličite Bogu, našoj snazi!
Radosno vičite Bogu Jakovljevom!
2 Psalam zapjevajte, u tamburin udarite,
u milozvučnu harfu i liru zasvirajte.
3 U ovnov rog trubite za mladog mjeseca[a],
i za punog mjeseca[b], na dan našeg blagdana.
4 To je uredba za Izrael,
zakon Boga Jakovljevog.
5 Bog je to Josipu dao kao propis
kada ga je izveo iz Egipta.
Na jeziku, koji nisam nikad čuo,
Bog mi je rekao:
6 »Skinuo sam teret s tvojih ramena,
ruke su ti slobodne od teških košara.
7 Zavapio si mi u nevolji,
a ja sam te izbavio.
Iz skrovišta gromova odgovorio sam ti,
provjerio sam te kod vodâ Meribe.« Selah
8 »Moj narode, opominjem te!
Kad bi me barem poslušao, Izraele!
9 Nemoj štovati tuđe bogove
i nemoj im se nikad klanjati.
10 Ja sam BOG koji te izveo iz Egipta.
Otvori usta i ja ću te hraniti.«
11 »Ali moj me narod nije poslušao,
Izrael mi se nije htio pokoriti.
12 Zato sam ih predao njihovom tvrdu srcu,
pustio da rade što god požele.
13 E, kad bi me moj narod poslušao,
kad bi Izrael radio što ja želim!
14 Brzo bih im pokorio neprijatelje
i digao ruku na njihove protivnike.
15 Drhtali bi pred BOGOM oni koji ga mrze,
bili bi zauvijek kažnjeni.
16 A Izrael bih hranio najboljom pšenicom
i sitio ga čistim medom.«
Vapaj za pravdu
Asafova pjesma.
1 Bog ustaje na vijeću bogova,
usred bogova sud održava:
2 »Dokle ćete suditi nepravedno
i biti pristrani prema opakima? Selah
3 Branite slabe i siročad;
štitite prava siromašnih i potlačenih.
4 Izbavljajte jadne i nemoćne,
oslobodite ih iz ruku zlih!
5 Ništa ne razumiju
i ništa ne znaju.
Samo tumaraju u mraku
dok se temelji zemlje tresu.
6 Ja, Bog, kažem: ‘Vi ste bogovi;
svi ste sinovi Svevišnjega.’
7 Ali umrijet ćete, kao i svi,
i pasti kao svaki vladar.«
8 Ustani, Bože, i sudi zemlji,
jer tebi pripadaju svi narodi.
Jeremija nariče
18 Moja tuga ne može se ublažiti,
obolio sam od velikog jada.[a]
19 Slušajte vapaj mog naroda,
po cijeloj zemlji čuje se plač:
»Zar BOG više nije na Sionu?
Zar njegov Kralj više nije ondje?«
Bog kaže: »Zašto su izazivali moj gnjev
štujući idole, ništavne tuđe bogove?«
20 »Žetva je prošla i ljeto je završilo,
a za nas nema spasa«, plakao je narod.
21 Moj je narod teško ranjen
i srce mi zbog toga krvari.
Tugujem, očaj me obuzima.
22 Zar u Gileadu nema lijeka,
zar ondje nema liječnika?
Zašto onda moj narod nije iscijeljen?
9 Da mi je glava bunar vode,
a oči izvor suza,
plakao bih dan i noć
za svojim ubijenim ljudima.[b]
2 E, da mogu u pustinju otići,
negdje gdje noće putnici.
Da mogu ostaviti svoj narod,
otići negdje daleko od njih.
Jer, svi su oni nevjerni,
rulja izdajnička.
3 »Napinju svoj jezik kao lûk,
spremni odapinjati laži.
U zemlji su na snazi obmane
umjesto istine.
Srljaju iz grijeha u grijeh,
na mene pažnju ne obraćaju«.
Tako govori BOG.
4 »Neka se svatko čuva svog susjeda,
nek' se ne oslanja ni na vlastitog brata.
Jer, svaki je brat prevarant[c],
a tvoj susjed je klevetnik.
5 Svatko svog prijatelja vara,
nitko ne govori istinu.
Judejci su se navikli lagati.
Toliko su u grijeh ogrezli
da se više ne mogu ni kajati.
6 Iza nasilja slijedi drugo nasilje,
laž dolazi iza prijevare.
Ne obraćaju pažnju na mene.«
Tako govori BOG.
Opravdani pred Bogom
5 Sada kad smo opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu. 2 Po njemu nam je i dopušten pristup Božjoj milosti. Sada smo u Božjoj milosti, njome se ponosimo i nadamo se sudjelovati u Božjoj slavi. 3 Ne samo to, nego se radujemo i nevoljama jer znamo da u nevoljama postajemo strpljivi. 4 U toj strpljivosti Bog utvrđuje naš karakter, a iz toga se rađa nada 5 koja nas neće razočarati jer Božja je ljubav ulivena u naša srca po Svetom Duhu, koji nam je darovan.
6 Krist je umro za nas bezbožnike u pravo vrijeme, dok smo još bili slabi. 7 Teško da će itko umrijeti da bi spasio život drugom čovjeku, čak i ako je taj drugi čovjek pravedan. Možda bi netko imao dovoljno hrabrosti umrijeti da bi spasio nekog dobročinitelja, 8 ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama tako što je Krist umro za nas dok smo još bili grešnici.
9 Budući da smo opravdani pred Bogom po Kristovoj krvi, još ćemo više po Kristu biti spašeni od Božjega bijesa. 10 Ako se Bog pomirio s nama po smrti svoga Sina dok smo još bili Božji neprijatelji, još više će nas Bog spasiti po Kristovom životu sada kad smo se pomirili s njim. 11 I ne samo to; mi se i radujemo u Bogu po svome Gospodinu Isusu Kristu, po kojem smo sada i primili pomirenje.
Isus—svjetlo svijeta
12 Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.«
13 Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.«
14 »Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem. 15 Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome. 16 Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao—on je sa mnom. 17 U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju. 18 Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.«
19 »Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga.
Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.« 20 Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International