Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Poslušnost je vrednija od žrtvovanja
21 BOG Svevladar, Bog Izraela, govori: »Mogli biste uzeti meso žrtava paljenica zajedno s mesom drugih žrtava i pojesti ga! 22 Kad sam izveo vaše pretke iz Egipta, nisam im dao nikakvu odredbu da mi pale prinose i kolju žrtve. 23 Umjesto toga, rekao sam im: ‘Budite mi poslušni, ja ću biti vaš Bog, a vi moj narod. Živite kako vam zapovijedam i bit će vam dobro.’ 24 Ali nisu bili poslušni. Nisu obraćali pažnju. Tvrdoglavo su činili što su htjeli. Zbog svoga zlog srca, vratili su se unatrag umjesto da napreduju. 25 Otkad su vaši preci izašli iz Egipta pa sve do danas, uporno sam vam slao svoje sluge, proroke. 26 Ali niste slušali, niste obraćali pažnju. Bili ste tvrdoglavi i učinili još više zla nego vaši preci.«
27 »Tako ćeš reći Judejcima, Jeremijo, ali oni te neće slušati. Zvat ćeš ih, ali oni ti se neće odazvati. 28 Zato im reci i ovo: ‘Ovo je narod koji nije slušao svog BOGA. Nisu htjeli prihvatiti Božji odgoj. Poštenje je među njima nestalo, više ga niti ne spominju.’«[a]
Dolina pokolja
29 »Jeremijo, odreži svoju kosu i baci je.[b] Idi, tuguj po brdskim goletima. Jer, BOG je odbacio, napustio ovaj naraštaj koji će osjetiti njegovu srdžbu. 30 Vidio sam da Judejci čine zlo«, rekao je BOG. »Svoje su odvratne idole postavili u Hram koji je meni posvećen. Zagadili su ga! 31 Podigli su svetiša u Tofetu[c], u dolini Ben Hinom, za spaljivanje svojih sinova i kćeri. Ja im to nikad nisam zapovjedio. Takvo što meni ne bi palo na pamet. 32 Zato, pazite«, govori BOG, »dolaze dani kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet niti dolina Ben Hinom. Zvat će se Dolina pokolja jer će u Tofetu biti toliko mrtvih da više neće biti mjesta za nove grobove. 33 Leševi će postati hrana pticama i zvijerima, a nitko neće ostati da ih plaši i rastjeruje. 34 Iz judejskih gradova i s jeruzalemskih ulica nestat će zvukovi veselja i radosti, i svaki zvuk svadbenog slavlja. Zemlja će ostati potpuno pusta i prazna.«
Božja obećanja primaju se vjerom
13 Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. 14 Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. 15 Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.
16 Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, 17 kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«[a] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.
18 Kad nije bilo nade da će dobiti djecu[b], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«[c]. 19 Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. 20 Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. 21 Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. 22 Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«[d]. 23 No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega 24 nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. 25 On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.
Sveti Duh
37 Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije. 38 Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.« 39 Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen.
Isusovo porijeklo
40 Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok[a].«
41 »On je Krist«, rekli su drugi.
A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje! 42 Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?« 43 Imali su različita mišljenja o Isusu. 44 Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao.
Židovski vođe ne vjeruju
45 Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi.
46 »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari.
47 Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti! 48 Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega? 49 Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon—prokleti su!«
50 No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa.[b] On im je rekao: 51 »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.«
52 »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok[c] ne dolazi iz Galileje.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International