Book of Common Prayer
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma. Za spomen.
1 Bože, molim te, izbavi me!
BOŽE, brzo mi priskoči u pomoć!
2 Osramoti i posrami
sve koji traže moj život.
Potjeraj i ponizi
sve koji mi žele zlo.
3 Neka osramoćeni uzmaknu,
svi koji mi se zlurado rugaju.
4 A oni koji te traže,
neka se zbog tebe raduju i vesele.
Oni koji vole tvoje spasenje,
neka neprestano govore:
»Velik je Bog!«
5 A ja sam jadan i bijedan.
Bože, brzo dođi k meni!
Ti si moj pomoćnik i spasitelj.
BOŽE, nemoj kasniti.
Molitva starca u nevolji
1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim,
ne daj da se ikada posramim.
2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti,
pažljivo me poslušaj i spasi.
3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti,
gdje uvijek mogu doći.[a]
Zapovijedi moje spasenje
jer ti si moja stijena i utvrda.
4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi,
iz šaka opakih i okrutnih ljudi.
5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada,
u tebe sam se pouzdao od mladosti.
6 Od rođenja se na tebe oslanjam,
od majčinog trbuha o tebi ovisim.
Bez prestanka tebe slavim.
7 Primjer sam postao mnogima
jer ti si mi bio jaka zaštita.
8 Usta su mi puna hvalospjeva,
stalno o tvojoj slavi govore.
9 Ne odbaci me u doba starosti,
ne ostavljaj me potrošene snage.
10 Jer, neprijatelji govore protiv mene,
okupljaju se i kuju urotu,
na moj život vrebaju.
11 Govore: »Bog ga je ostavio!
Idemo ga uhvatiti,
nema ga tko spasiti.«
12 Bože, od mene se ne udaljavaj,
Bože moj, u pomoć mi pohitaj.
13 Posrami i porazi moje tužitelje,
neka budu prezreni i poniženi
oni koji mi žele nauditi.
14 A ja ću uvijek na tebe čekati,
još više ću te slaviti.
15 Pričat ću koliko si pravde izvršio,
koliko si me mnogo puta spasio,
previše da bih izbrojao.
16 Slavit ću silna djela Gospodara BOGA,
slavit ću samo tvoju dobrotu.
17 Bože, od mladosti me moje učiš
i još uvijek govorim o tvojim divnim djelima.
18 Ne ostavljaj me, Bože,
sada kad sam star i sijed,
da mogu objaviti tvoju moć i silu
generacijama koje dolaze.
19 Tvoja pravednost, Bože, do neba doseže.
Čudesna si djela učinio.
Tko je kao ti, Bože?
20 Premda si me izložio nevoljama i patnjama,
opet ćeš me oživjeti,
iz dubina zemlje podići.
21 Učinit ćeš me još većim
i ponovo me utješiti.
22 Harfu ću tebi svirati,
za vjernost ti zahvaljivati, Bože moj.
Uz liru ću ti hvalospjeve pjevati,
Sveti Bože Izraelov.
23 Moje usne će klicati radosno,
slaveći te što si me spasio.
24 Moj jezik će stalno o tvojoj dobroti pričati
jer su osramoćeni i posramljeni
oni koji su mi htjeli nauditi.
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
9 »Toga dana«, rekao je BOG,
»svu hrabrost izgubit će kralj i poglavari,
užasnut će se svećenici, zgroziti proroci.«
10 Tada sam rekao: »Ali, Gospodaru BOŽE, prevario si ljude Jude i Jeruzalema! Rekao si im: ‘Imat ćete mir’, a sad im je mač pod grlom.«
Plač Jeruzalema
19 O, kakva tjeskoba, kakva tuga!
Cijelog me svladala bol.
Muči me strah i srce divlje lupa,
ne mogu šutjeti jer čujem zvuk roga
što vojsku zove u boj.
20 Iza jedne nevolje već slijedi druga,
cijela zemlja je opustošena.
Moji šatori su srušeni u trenu,
šatorska krila su zgažena na tlu.[a]
21 Dokad ću gledati ratne zastave
i slušati zvuk roga što zove u bitku?
22 »Moj narod je glup, mene ne poznaju.
Kao budalasta djeca, ništa ne razumiju.
Vješti su kad smišljaju zlo,
a ne znaju činiti dobro«, kaže Bog.
Propast na pomolu
23 Gledao sam zemlju,
bila je bezoblična i kaotična.
I s neba je svaka svjetlost nestala.[b]
24 Gledao sam planine,
podrhtavale su, brda su se tresla.
25 Gledao sam, ali nije bilo ljudi
i sve su ptice s neba odletjele.
26 Gledao sam, plodna zemlja bila je pustinja,
a svi njeni gradovi ležali su u ruševinama
pred BOGOM i njegovim gnjevom.
27 Jer, ovako kaže BOG:
»Cijela zemlja bit će opustošena,
ali ipak je neću potpuno uništiti.
28 Tugovat će zemlja,
potamnjet će nebo.
Tako sam rekao i neću popustiti,
odlučio sam, neću odustati.«
12 Oni koji imaju Zakon, čine grijeh jednako kao i oni koji nikada nisu čuli za Zakon. Ako oni koji nemaju Zakona čine grijeh, isto tako će bez Zakona biti izgubljeni. A ako oni koji imaju Zakon čine grijeh, njima će se suditi po Zakonu. 13 Jer, u Božjim očima nisu pravedni oni koji samo slušaju što je ispravno prema Zakonu, nego će oni koji čine ono što Zakon propisuje biti opravdani pred Bogom.
14 Neki, koji nisu Židovi i ne poznaju Zakon po prirodi, čine ono što propisuje Zakon. Stoga, iako nemaju Zakona, sami su sebi Zakon. 15 Pokazuju da u svojim srcima znaju što propisuje Zakon. To pokazuju i time što osjećaju što je pravo, a što krivo. Njihove ih vlastite misli u jednom slučaju optužuju, dok ih u drugom brane.
16 Sve će se to dogoditi onoga dana kada Bog preko Krista Isusa bude sudio ljudske tajne, prema Radosnoj vijesti koju ja objavljujem.
Židovi i Zakon
17 Ti kažeš za sebe da si Židov i da se oslanjaš na Zakon. Ponosiš se Bogom 18 i znaš što on želi, a iz Zakona si naučio što je ispravno[a]. 19 Uvjeren si da si vodič slijepima i svjetlo onima koji su u mraku. 20 Da poučavaš one koji ne znaju i da si učitelj nezrelima jer imaš Zakon, koji je utjelovljeno znanje i istina. 21 Zašto, dakle, ti koji poučavaš druge, sâm sebe ne poučiš? Ti, koji druge učiš da ne kradu, zašto sâm kradeš? 22 Ti, koji kažeš da se ne smije počiniti preljub, zašto ga činiš? Ti, koji prezireš idole, zašto pljačkaš njihove hramove? 23 Ti, koji se hvališ da poznaješ Božji zakon, zašto vrijeđaš Boga kršeći Zakon? 24 Kao što piše u Svetom pismu: »Zbog vas se vrijeđa Božje ime među nežidovskim narodima.«[b]
Bog je Isusu dao vlast
19 Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Sin sâm od sebe ne može učiniti ništa, već samo ono što vidi da čini Otac. Što god čini Otac, to čini i Sin. 20 Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih. Tada ćete svi ostati zadivljeni. 21 Jer, kao što Otac podiže ljude od mrtvih i daruje im život, tako i Sin daruje život kome hoće. 22 Otac ne sudi nikome, nego je pravo donošenja suda prenio na svoga Sina, 23 da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.
24 Govorim vam istinu, tko čuje moje riječi i povjeruje u onoga koji me poslao, ima vječni život. Njemu se neće suditi. On je iz smrti prešao u život. 25 Govorim vam istinu. Dolazi vrijeme—zapravo, već je došlo—kad će svi mrtvi čuti glas Božjega Sina. I svi koji čuju njegov glas, oživjet će. 26 Kao što je Otac izvor života, tako je i svojega Sina učinio izvorom života. 27 A dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji. 28 Neka vas ovo ne začudi! Jer, dolazi vrijeme kad će svi mrtvi čuti glas Sina Čovječjega te 29 izaći iz svojih grobova. Oni koji su činili dobro, ustat će i primiti vječni život, a oni koji su činili zlo, ustat će i primiti osudu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International