Book of Common Prayer
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića[c] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[d]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[e]
19 Ubojice, bježite od mene!
Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore,
uludo izgovaraju tvoje ime.[f]
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze,
prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna,
sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
18 Pohranite ove moje riječi u svoje srce i dušu, privežite ih sebi na ruku i nosite ih na čelu kao podsjetnik. 19 Učite o njima svoju djecu, govorite o njima kad ste kod kuće i na putu, kad liježete i kad ustajete. 20 Ispišite ih na dovratnicima svoje kuće i na svojim vratima. 21 Tako ćete vi i vaša djeca dugo živjeti u zemlji koju je BOG zakletvom obećao dati vašim precima. Živjet ćete ondje sve dok traje nebo nad zemljom.
22 Pomno držite sav ovaj zakon koji vam dajem. Volite svog BOGA, u potpunosti živite kako on želi[a] i čvrsto ga se držite. 23 Tada će BOG pred vama istjerati sve ove narode, a vi ćete oduzeti posjed narodima koji su veći i jači od vas. 24 Svako će mjesto na koje stupite nogom biti vaše. Vaš će se teritorij prostirati od pustinje do Libanona, i od rijeke Eufrata do Sredozemnog mora. 25 Nitko vam se neće moći suprotstaviti. Vaš BOG proširit će strah i trepet od vas po cijeloj zemlji, kamo god budete išli, kao što vam je obećao.
Blagoslov i prokletstvo
26 Evo, danas pred vas stavljam blagoslov i prokletstvo, da se odlučite. 27 Blagoslov—ako budete vršili BOŽJE zapovijedi koje vam danas dajem. 28 Prokletstvo—ako ne budete vršili BOŽJE zapovijedi, ako se okrenete od puta koji vam danas određujem, da biste išli za drugim bogovima koje niste poznavali.
5 Svaki vrhovni svećenik bira se među ljudima i postavlja pred Boga da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2 On i sâm ima slabosti i zato može biti blag prema onima koji su u neznanju i koji griješe. 3 Zbog toga mora ponuditi žrtvu i za vlastite grijehe i za grijehe drugih.
4 Nitko ne određuje samoga sebe za taj posao, nego ga poziva Bog, kao što je pozvao i Arona. 5 Tako ni Krist nije sâm prisvojio slavu kad je postao vrhovni svećenik. Proslavio ga je onaj koji mu je rekao:
»Ti si moj Sin.
Danas sam te rodio.«[a]
6 Kao što i na drugome mjestu kaže:
»Ti si svećenik zauvijek,
kakav je bio Melkisedek.«[b]
7 Tijekom života na Zemlji Isus je vapeći i plačući molio Boga, koji ga je mogao spasiti od smrti, i Bog ga je čuo zbog njegovog poštovanja prema Bogu. 8 Iako je bio Božji Sin, Isus se kroz sve što je pretrpio naučio poslušnosti. 9 Tako je postao savršen vrhovni svećenik i izvor spasenja svima koji mu se pokoravaju. 10 Bog ga je proglasio velikim svećenikom, upravo kao Melkisedeka.
Isus i Samarijanka
4 Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan— 2 premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici— 3 Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju. 4 Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju.
5 Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. 6 Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. 7 Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« 8 Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. 9 Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.
10 Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.«
11 »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? 12 Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.«
13 A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. 14 A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.«
15 »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!«
16 »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!«
17 »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena.
»Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. 18 »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.«
19 »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. 20 »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.«
21 Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. 22 Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. 23 No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. 24 Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.«
25 »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist[a]«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.«
26 A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International