Book of Common Prayer
Zajin
49 Sjeti se obećanja danog svome slugi,
kojim si mi pružio nadu.
50 Imam utjehu u svojoj patnji,
tvoje obećanje daje mi život.
51 Bahati ljudi uvijek mi se rugaju,
no od tvoga učenja ne odstupam.
52 Mislim o tvojim drevnim odredbama,
one mi utjehu donose, BOŽE.
53 Ogorčen sam zbog zlih ljudi
koji tvoj zakon zanemaruju.
54 Pjevat ću sve dok živim,
tvoje uredbe su moje pjesme.
55 I noću sam o tebi mislio, BOŽE,
tvog učenja strogo se držao.
56 Uvijek sam tako radio,
tvoja pravila poštovao.
Het
57 Obećavam ti, o BOŽE,
tvojih ću se riječi držati.
58 Molim te cijelim svojim bićem,
smiluj mi se kao što si obećao.
59 O životu sam dobro promislio,
na tvoja pravila se usmjerio.
60 Žurim, ne oklijevam,
tvojim naredbama se pokoravam.
61 Zli ljudi postavljaju mi zamke,
no tvoje učenje ne zaboravljam.
62 I u ponoć ustajem, zahvaljujem ti
zbog tvojih pravednih prosudbi.
63 Prijatelj sam svima koji te štuju,
svima koji se drže tvojih pravila.
64 Zemlja obiluje tvojom ljubavlju, BOŽE.
Pouči me svojim odredbama!
Tet
65 Dobar si svom slugi, BOŽE,
kao što si i obećao.
66 Nauči me dobroj prosudbi i znanju
jer se u tvoje naredbe pouzdajem.
67 Loše sam činio pa me snašla kazna,
a sad se držim tvoga obećanja.
68 Ti si dobar i činiš dobro,
pouči me svojim odredbama.
69 Bahati ljudi o meni smišljaju laži,
a ja svim srcem vršim tvoja pravila.
70 Oni ne brinu ni o čemu,
a ja uživam u tvom učenju.
71 Patnja mi je činila dobro
jer sam tvoje odredbe utvrdio.
72 Učenje tvoje mi vrijedi
više i od srebra i zlata.
Ludost pouzdanja u bogatstvo
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.
1 Čujte ovo, svi narodi!
Slušajte, svi stanovnici svijeta,
2 kako mali tako i veliki,
kako bogati tako i siromašni.
3 Moja usta govorit će mudro,
moje misli bit će razumne.
4 Obratit ću pažnju na poslovicu,
njeno značenje objasniti uz liru.
5 Zašto da se bojim u zle dane
kad me pokvareni progonitelji opkole;
6 oni što se u bogatstvo pouzdaju
i svojim se izobiljem hvale?
7 Ta nitko ne može svoj život otkupiti,
nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.
8 Jer, otkupnina za život je previsoka,
nema iznosa koji bi se platiti mogao
9 da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.
10 Jer, svi vide da i mudri umiru,
da i nerazumi i budale pogibaju
i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.
11 Grobovi su im vječni domovi,
u njima prebivaju kroz sve naraštaje
premda su jednom zemlju posjedovali.
12 Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje,
isto kao životinja on umire.
13 To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju
i onih koji se slažu s takvima. Selah
14 Kao ovce, za svijet mrtvih[a] su određeni,
smrt će im pastir biti.
Pravedni će vladati nad njima,
brzo će propasti njihova tijela.
Svijet mrtvih bit će im domovina.
15 A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti,
on će me odande uzeti. Selah
16 Nemoj zavidjeti kad se netko obogati,
kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.
17 Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti,
bogatstvo njegovo neće s njim otići.
18 Premda se za života smatrao sretnim—
i hvalili su ga što mu dobro ide—
19 i on će se svojim precima pridružiti,
gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.
20 Čovjek u bogatstvu ne razumije
da isto kao životinja on umire.
Ljudska pokvarenost
Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat«[a]. Davidov »maskil«.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 No BOG s neba gleda ljude,
da vidi ima li tko mudar,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada Boga ne zazivaju.
5 Evo, silan će ih strah obuzeti,
kakav još nisu osjetili.
Bog će rasuti kosti bezbožnih.
Bit će izvrgnuti sramoti
jer su od Boga odbačeni.
6 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,[b]
došlo spasenje Izraelu!
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
klicat će Jakovljev narod,
radovat će se Izrael!
13 I još mi je BOG rekao: »Vidim da je taj narod zaista tvrdoglav! 14 Daj da ih uništim i izbrišem njihovo ime pod nebom, a od tebe ću načiniti narod koji će biti jači i brojniji od njih.«
15 No ja sam se okrenuo i sišao s planine, koja je još plamtjela vatrom, a u rukama su mi bile dvije ploče saveza. 16 Tada sam vidio da ste sagriješili protiv svog BOGA. Napravili ste si idola u obliku teleta. Brzo ste skrenuli s puta koji vam je odredio BOG. 17 Uzeo sam one dvije ploče, bacio ih iz ruku i razbio pred vašim očima.
18 Zatim sam se bacio ničice pred BOGA, kao i prije. Četrdeset dana i četrdeset noći nisam niti jeo niti pio zbog svih grijeha koje ste bili počinili. Izazivali ste BOGA čineći ono što on smatra zlim. 19 Bojao sam se da se BOG toliko razljutio da će vas uništiti. No BOG me ponovo čuo. 20 BOG je i na Arona bio toliko ljut da ga je htio uništiti, ali sam se tada molio i za njega. 21 Uzeo sam vaše grešno djelo—tele koje ste napravili—i spalio ga. Zatim sam ga smrvio i samljeo u prah pa sam taj prah bacio u potok koji teče s planine.
12 Pazite, braćo i sestre, da se kod nikoga od vas ne nađe nevjerno, grešno srce koje se okreće od živoga Boga. 13 Naprotiv, ohrabrujte jedan drugoga svaki dan, dok je još na snazi ovo »danas«. Tako da nikoga od vas ne zavede grijeh i učini vaše srce tvrdim. 14 Mi smo svi sudionici Kristovi ako sačuvamo isto pouzdanje koje smo imali u početku. 15 Ovako je zapisano u Svetom pismu:
»Danas kada čujete Božji glas,
neka vam ne otvrdnu srca kao u prošlosti
kad ste se protiv Boga pobunili.«[a]
16 Tko su bili ljudi koji su čuli Božji glas i pobunili se protiv njega? Nisu li to bili upravo oni koje je Mojsije izveo iz Egipta? 17 A na koga se Bog ljutio četrdeset godina? Zar ne upravo na one koji su sagriješili i potom pali mrtvi u pustinji? 18 Za koga se Bog zakleo da neće nikada ući u njegov počinak? Nije li za one koji su bili neposlušni? 19 Tako vidimo da oni nisu mogli ući u njegov počinak zbog svoje nevjere.
23 Dok je Isus bio u Jeruzalemu u vrijeme blagdana Pashe, mnogi su povjerovali u njega jer su vidjeli čuda koja je činio. 24 No Isus se njima nije povjeravao jer je dobro poznavao kakvi su ljudi. 25 Nitko mu nije trebao reći kakvi su jer je poznavao ljudsko srce.
Isus i Nikodem
3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. 2 Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«
3 Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«
4 »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«
5 Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. 6 Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. 7 Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. 8 Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«
9 »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.
10 Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. 11 Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. 12 Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? 13 Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.
14 Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,[a] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, 15 da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International