Book of Common Prayer
Molitva bolesnika
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Blago onima koji brinu za jadne
jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.
2 BOG će ih štititi, živote im sačuvati,
sretno će živjeti na svojoj zemlji,
neće ih predati neprijateljima.
3 A kada padnu bolesni u krevet,
BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.
4 Rekao sam: »Budi dobar prema meni.
Griješio sam protiv tebe, BOŽE,
ali ti mi oprosti i ozdravi me.«
5 Moji neprijatelji zlobno govore o meni:
»Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«
6 Ako me dođu vidjeti,
ne govore što zaista misle.
U sebi smišljaju klevete,
a zatim okolo šire glasine.
7 Mrze me i ogovaraju,
žele mi sve najgore.
8 Kažu: »Od krivnje se razbolio
i više neće ozdraviti.«
9 I čovjek s kojim sam bio blizak,
s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao,
čak se i on protiv mene okrenuo.
10 Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni.
Ozdravi me da ustanem,
da im vratim istom mjerom.
11 Ne daj da likuju nada mnom;
tako ću znati da si mi naklonjen.
12 Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin,
ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.
13 Neka je hvaljen Izraelov BOG!
Oduvijek je bio i zauvijek će biti.
Amen! Amen!
Sud nad silnicima i varalicama
Voditelju zbora. Davidov »maskil«, napisan kad je Edomac Doeg otišao Šaulu i rekao mu: »David je kod Ahimeleka.«
1 Zašto se hvališ zlom, silniče,
što ga činiš protiv pobožnih![a]
2 Protiv drugih smišljaš planove,
jezik ti je oštar kao britva, varalice.
3 Više voliš zlo nego dobro,
draža ti je laž od istine. Selah
4 Voliš riječi klevetničke,
jezik ti je pun prijevare.
5 Ali Bog će te zauvijek skršiti,
zgrabit će te, iz tvog doma istrgnuti,
iz svijeta živih te iskorijeniti. Selah
6 Pravedni će to vidjeti i zgražati se.
Smijat će ti se i govoriti:
7 »Evo silnika koji nije tražio Boga,
nego se uzdao u veliko bogatstvo
i na štetu drugih se osilio.«
8 A ja sam u Božjem Hramu kao zelena maslina,
u Božju vjernu ljubav uzdam se uvijek i zauvijek.
9 Zbog onog što si učinio, Bože,
zauvijek ću ti zahvaljivati.
Pred tvojim vjernima,
tvoje ime i dobrotu ću objavljivati.
Narodna tužaljka i poziv upomoć
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Bože, svojim smo ušima čuli,
naši su nam preci govorili
što si učinio u njihovo vrijeme,
u onim davnim danima.
2 Svojom snagom istjerao si druge narode,
a naselio naše pretke;
narode si skršio, a njih raširio.
3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju,
niti im je njihova jakost donijela pobjedu,
nego tvoja moć i snaga
jer ih je obasjavala tvoja svjetlost,
i pratila tvoja naklonost.
4 Ti si moj Kralj i moj Bog,
ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5 S tobom neprijatelje potiskujemo,
tvojim imenom protivnike gazimo.
6 Ne pouzdajem se u svoj lûk,
ne spašava me moj mač.
7 Ti nas od neprijatelja spašavaš,
mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8 Neprestano se Bogom hvalimo
i zauvijek tvoje ime slavimo.
9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti,
nisi išao u bitku s našim vojskama.
10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem
pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11 Predao si nas kao ovce za klanje
i raštrkao nas među druge narode.
12 Svoj narod si u bescjenje prodao,
ništa za njih nisi tražio.
13 Izvrgnuo si nas ruglu,
susjedi nam se smiju i rugaju.
14 Učinio si nas šalom među narodima
pa prezirno odmahuju glavama.
15 Sramota je moja neprestano preda mnom,
lice mi je prekriveno sramom,
16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje,
zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17 Sve nas je to snašlo,
ali nismo te zaboravili,
ni tvoj savez prekršili.
18 Nisu nam se srca od tebe okrenula,
niti smo s tvoga puta skrenuli,
19 a ti si nas u zemlji šakala slomio,
i smrtnom tamom nas prekrio.
20 Da smo ime svog Boga zaboravili
ili se tuđem bogu molili,
21 Bog bi to otkrio
jer zna naše najdublje tajne.
22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru?
Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24 Zašto se skrivaš od nas?
Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25 Duše nam tonu u prašinu,
ležimo potrbuške na zemlji.
26 Ustani, u pomoć nam dođi!
Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
11 Pazi da ne zaboraviš svog BOGA; da ne zanemariš njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas dajem. 12 Kad se najedeš i nasitiš, kad izgradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš, 13 kad ti se namnoži krupna i sitna stoka, kad ti se nagomila srebro i zlato, kad ti se umnoži sve što imaš, 14 nemoj se uzoholiti i zaboraviti svog BOGA, koji te izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva. 15 On te je proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, onu žednu i bezvodnu zemlju otrovnih zmija i škorpiona. On ti je pustio vodu iz tvrde stijene. 16 On te u pustinji hranio manom, za koju tvoji preci nisu znali. Iskušavao te da te učini poniznim, da bi ti na kraju dao svako dobro. 17 Pazi da ne bi pomislio: »Svojom moći i snagom svojih ruku stekao sam ovo bogatstvo.« 18 Sjećaj se svog BOGA. On je taj koji ti daje snagu za stjecanje bogatstva, da bi održao savez koji je zakletvom sklopio s tvojim precima, kao što ga održava i danas.
19 Ako ipak zaboravite svog BOGA i krenete za drugim bogovima da biste ih štovali i služili im, ozbiljno vas danas upozoravam da ćete sigurno biti uništeni. 20 Ako ne budete slušali svog BOGA, bit ćete uništeni kao narodi koje pred vama uništava BOG.
11 Onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni potječu iz iste obitelji zato se Isus ne srami zvati ih braćom i sestrama 12 govoreći:
»Bože, govorit ću svojoj braći i sestrama o tebi.
Pjevat ću ti hvalospjeve usred okupljenog mnoštva.«[a]
13 A kaže i ovo:
»Ja ću se u Boga pouzdati.«[b]
On isto tako kaže:
»Evo mene i djece koju mi je Bog dao.«[c]
14 Ta su djeca ljudi od krvi i mesa. Bilo je potrebno da Isus postane čovjekom poput njih, da bi svojom smrću uništio đavla koji je imao vlast nad smrću. Tako je 15 oslobodio one koji su cijeli život držani u ropstvu zbog straha od smrti. 16 Potpuno je jasno da Isus ne pomaže anđelima, već Abrahamovim potomcima. 17 Stoga, Isus je morao u svemu postati poput svoje braće i sestara kako bi mogao biti njihov milosrdan i pouzdan vrhovni svećenik u Božjoj službi i ostvariti oproštenje njihovih grijeha. 18 Budući da je i sâm patio i bio kušan, može sada pomoći svima koji su u kušnji.
Svadba u Kani
2 Trećega je dana bila svadba u Kani, u Galileji. Ondje je bila Isusova majka. 2 Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na svadbu. 3 Kad je ponestalo vina, Isusova je majka rekla Isusu: »Nemaju više vina.«
4 »Draga ženo, zašto to meni govoriš?« odvratio joj je Isus. »Moje vrijeme još nije došlo.«
5 Njegova se majka obratila poslužiteljima: »Učinite što god vam kaže!«
6 Bilo je ondje šest kamenih vrčeva za vodu—kakve su Židovi upotrebljavali pri obrednom pranju[a]. Svaki od njih sadržavao je osamdeset do sto dvadeset litara[b].
7 Isus je rekao poslužiteljima: »Napunite vrčeve vodom!« I oni su ih napunili do vrha.
8 Tada im je rekao: »Sada odlijte malo i odnesite glavnom poslužitelju.«
Tako su i učinili. 9 Glavni je poslužitelj uzeo gutljaj, ali voda se pretvorila u vino. Nije znao odakle je vino došlo, no znali su poslužitelji koji su nalili vodu. Tada je glavni poslužitelj pozvao mladoženju i 10 rekao mu: »Svatko najprije poslužuje dobro vino, a potom, kad se gosti ponapiju, lošije. A ti si dobro vino čuvao sve do sada.«
11 Ovaj, prvi od svojih čudesnih znakova, Isus je učinio u Kani Galilejskoj. Time je pokazao svoje veličanstvo[c] i njegovi su učenici povjerovali u njega.
12 Nakon toga, sa svojom se majkom, braćom i učenicima spustio u Kafarnaum gdje su se zadržali nekoliko dana.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International