Book of Common Prayer
Čežnja za Bogom
Davidova pjesma, napisana kada je bio u judejskoj pustinji.
1 Bože, ti si Bog moj,
tebe tražim.
Za tobom čeznem,
čitavim bićem za tobom žudim,
u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.
2 U Hramu[a] sam tebe vidio,
tvoju snagu i slavu promatrao.
3 Da, tvoja je ljubav bolja od života,
moje će te usne slaviti.
4 Blagoslivljat ću te dok sam živ,
dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.
5 Duša mi je sita k'o od jela najboljega,
radosno te hvalim svojim usnama.
6 Na tebe mislim na svom ležaju,
o tebi razmišljam u noćnim satima.
7 Jer, ti si onaj koji mi pomaže,
kličem pod tvojim krilima.
8 Duša mi se k tebi privija,
tvoja me snažna ruka pridržava.
9 A oni koji mi žele uzeti život,
otići će duboko u podzemlje.
10 Maču će biti predani,
plijen šakala će postati.
11 A kralj će se radovati
zbog Božjih djela.
Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju[b],
a usta lažljivaca bit će začepljena.
Čitav svijet neka slavi Boga!
Hvalospjev.
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu
jer čudesna je djela učinio!
Njegova silna i sveta desnica[a]
pobjedu mu je donijela.
2 BOG je svoje spasenje obznanio,
svoju je pravednost narodima otkrio.
3 Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti
prema Izraelovom narodu.
Svi su krajevi zemlje vidjeli
kako nas je Bog spasio.
4 Svi na zemlji, radosno BOGU kličite!
Slavite ga radosnim pjesmama i povicima.
5 Slavite BOGA lirama!
Da, lirama mu svirajte.
6 Pušite u trube i rogove.
Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite!
7 Neka huči more i sve što ga nastanjuje,
svijet i svi koji u njemu žive!
8 Rijeke, rukama plješćite,
planine, složno kličite,
9 pred BOGOM koji dolazi
zemljom vladati.
Svijetom će vladati pravedno
i narodima suditi pošteno.
Zahvala za Božju dobrotu i ljubav
1 Slavi BOGA, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo.
2 Slavi BOGA, dušo moja,
i ne zaboravi sva dobročinstva njegova.
3 On ti grijehe oprašta,
od bolesti te ozdravlja.
4 On ti od propasti čuva život,
iskazuje ti ljubav i milost.
5 On ti život ispunjava dobrima,
mladost ti kao orlu obnavlja.
6 BOG čini što je pravedno
i potlačenima donosi pravdu.
7 Svoje planove objavio je Mojsiju,
svoja djela izraelskom narodu.
8 BOG je suosjećajan i milostiv,
ne ljuti se lako i pun je ljubavi.
9 On neće stalno optuživati,
niti se zauvijek ljutiti.
10 Ne postupa s nama po našim grijesima
niti nam uzvraća po našoj krivnji.
11 Koliko je nebo visoko nad zemljom,
toliko on voli one koji ga poštuju.
12 Koliko je istok daleko od zapada,
toliko od nas naše grijehe udaljava.
13 Kao što se otac sažali na djecu,
tako se BOG sažali na one koji ga poštuju.
14 On zna kako smo stvoreni,
sjeća se da smo prah.
15 Čovjekov život je kao trava:
procvate kao poljski cvijet,
16 a onda puhne vjetar i on nestane,
ni njegovo mjesto ne pamti ga više.
17 Ali BOŽJA ljubav je vječna
prema onima koji ga poštuju.
Dobar je prema njihovim potomcima,
18 prema onima koji se drže njegovog saveza
i koji čuvaju njegove zapovijedi.
19 BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima
i on kraljuje nad svima.
20 Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli,
koji činite što vam kaže
i pokoravate se njegovoj riječi.
21 Slavite BOGA, sve vojske njegove,
sluge koji njegovu volju izvršavate.
22 Slavite BOGA, sva djela njegova,
na svim mjestima gdje on vlada.
Slavi BOGA, dušo moja!
Ne zaboravi svog Boga!
8 Da biste ušli u zemlju, koju je BOG obećao vašim precima i zaposjeli je, te da biste poživjeli i namnožili se, pomno izvršavajte čitav zakon koji vam dajem danas. 2 Sjećaj se čitavog puta kojim te tvoj BOG vodio kroz pustinju ovih četrdeset godina, da bi te učinio poniznim i ispitao. Htio je doznati što ti je u srcu: hoćeš li držati njegove zapovijedi ili nećeš. 3 Dopustio je da gladuješ da bi te učinio poniznim, a onda te nahranio manom, za koju niste znali ni ti ni tvoji preci. Htio te naučiti da čovjek ne živi samo od hrane nego i od svake riječi koja izlazi iz BOŽJIH usta. 4 Odjeća ti se nije istrošila niti su ti noge natekle u ovih četrdeset godina. 5 Stoga, primi k srcu: kao što otac stegom odgaja svog sina, tako i tvoj BOG stegom odgaja tebe.
6 Drži zapovijedi svog BOGA, živi kako on želi[a] i imaj strahopoštovanja prema njemu. 7 Tvoj BOG uvodi te u dobru zemlju. Zemlja je to s vodama tekućicama, izvorima i podzemnim vodama koje izbijaju po dolinama i planinama. 8 Zemlja je to pšenice, ječma, loze, smokava, šipka, maslinovog ulja i meda. 9 Zemlja je to gdje ćeš jesti kruh u izobilju i gdje ti ništa neće nedostajati. Zemlja je to sa stijenama od željeza i planinama iz kojih ćeš vaditi bakar.
10 Kad se najedeš i nasitiš, blagoslovi svog BOGA zbog dobre zemlje koju ti je dao.
17 Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam Radosnu vijest, i to ne govorničkom mudrošću, da Kristov križ ne bi izgubio svoju snagu. 18 Jer, vijest o križu zvuči kao besmislica izgubljenima, a nama, koji smo spašeni, ona je Božja sila 19 jer u Svetom pismu piše:
»Uništit ću mudrost mudrih
i odbacit ću razum pametnih.«[a]
20 Gdje je mudrac? Gdje je školovan čovjek? Gdje je filozof ovoga vremena? Nije li Bog pretvorio mudrost svijeta u ludost? 21 Svijet nije svojom mudrošću upoznao Boga. Nego, Bog je u svojoj mudrosti odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji povjeruju. 22 Židovi traže čudesne znakove kao dokaz, a Grci traže mudrost. 23 No mi propovijedamo o razapetome Kristu—to je za Židove zapreka, a za ostale narode glupost. 24 Ali za one koji su pozvani, i Židove i nežidove, Krist je Božja sila i Božja mudrost. 25 Božja je ludost mudrija od ljudske mudrosti i Božja je slabost jača od ljudske snage.
26 Sjetite se, braćo i sestre, da vas je pozvao Bog. Među vama nema mnogo mudrih po ljudskim mjerilima, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih koji potječu iz utjecajnih obitelji. 27 No Bog je izabrao ono što je u očima svijeta ludost da bi posramio mudre. Bog je izabrao ono što je u svijetu slabo da bi posramio one koji su jaki. 28 Izabrao je ono što je u svijetu nevažno, prezreno i ništavno, da uništi ono što je u svijetu važno. 29 Tako se ni jedan čovjek ne može hvaliti pred njim. 30 Bog je izvor vašega života u Isusu Kristu. Krist je postao naša mudrost od Boga. Po njemu smo postali pravedni, posvećeni i oslobođeni od grijeha. 31 Stoga, kao što piše u Svetom pismu: »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.«[b]
Pitanje o postu
(Mt 9,14-17; Lk 5,33-39)
18 Ivanovi su učenici i farizeji postili. Neki su došli k Isusu i upitali ga: »Zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, a tvoji učenici ne?«
19 A Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Sve dok je mladoženja s njima, oni ne mogu postiti. 20 Ali doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će postiti.
21 Nitko ne prišiva na stari ogrtač zakrpu od novog platna koje se još nije stisnulo. Ako tako učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća. 22 Tako nitko ne stavlja ni novo vino u stare mjehove[a] jer bi mjehovi popucali. Upropastili bi se i vino i mjehovi. Zato se novo vino uvijek stavlja u nove mjehove.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International