Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Zli se trebaju promijeniti
59 Ne, nije BOŽJA ruka prekratka da bi spasila,
niti mu je uho zatvoreno da ne bi čuo,
2 nego su vas vaša zlodjela
odvojila od vašega Boga.
Zbog vaših grijeha sakriva lice
kada vas čuje.
3 Jer, ruke su vam uprljane krvlju,
a prsti krivnjom.
Usne vam izriču laži,
a jezik mrmlja gluposti.
4 Nitko ne iznosi pravednu tužbu,
nitko se ne sudi pošteno.
Iznose lažne argumente da dobiju parnicu.
Začinju nevolju i rađaju nepravdu.
5 Liježu zlo, poput zmijskih jaja.
Tkaju mrežu laži kao paučinu.
Tko pojede njihovo jaje, umire.
Ako se jaje razbije, otrovnica se izlegne.
6 Ne mogu se odjenuti svojim mrežama,
ne mogu se pokriti svojim tkanjem.
Djela su im zla, rukama čine nasilje.
7 Noge im se žure na grijeh,
brzi su da proliju nevinu krv.
Misli su im zle.
Na njihovim su putevima
propast i razaranje.
8 Ne poznaju put mira,
nema pravde na njihovim stazama.
Iskrivili su svoje puteve;
tko njima putuje, ne zna za mir.
Izraelov grijeh donosi nevolju
9 Zato je Božja pravda daleko od nas,
pravednost do nas ne doseže.
Svjetlost čekamo, ali sve je tama.
Nadamo se jarkom svjetlu,
ali hodamo u mraku.
10 Kao slijepi, pipamo duž zida,
tapkamo kao da nemamo oči.
U podne se spotičemo kao u sumrak,
među snažnima smo kao mrtvi.
11 Svi brundamo kao medvjedi
i žalosno gučemo kao golubovi.
Pravdu čekamo, ali je nema,
i spasenje, ali je daleko.
12 Jer, mnogo je naših prijestupa pred tobom
i naši grijesi protiv nas svjedoče.
Naši prijestupi stalno su s nama
i znamo svoja zlodjela.
13 Pobunili smo se protiv svoga BOGA,
izdali ga i okrenuli se od njega.
Htjeli smo se buniti i tlačiti druge,
vjerovali smo lažima koje smo smislili.
14 Tako je pravda potisnuta,
a pravednost stoji daleko.
Istina je posrnula na ulici,
poštenje nam ne može doći.
15 Nigdje nema istine.
Ako tko izbjegava zlo,
svejedno plijenom postaje.
BOG je to vidio,
i nije mu bilo drago
što nema pravde.
1 Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, poslanog da govori o obećanom životu koji se nalazi u Isusu Kristu.
2 Timoteju, voljenom sinu: neka s tobom budu milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Isusa Krista, našega Gospodina.
Zahvala i ohrabrenje
3 Zahvaljujem Bogu, kojemu su služili moji preci, a kojem služim i ja čiste savjesti. Danonoćno te spominjem u svojim molitvama. 4 Sjećam se tvojih suza radi mene i žarko te želim vidjeti te se ispuniti radošću. 5 Prisjećam se i tvoje iskrene vjere, koju je prvo imala tvoja baka Loida, a zatim i tvoja majka Eunika. Uvjeren sam da je takva i tvoja vjera. 6 Zato te i podsjećam: rasplamsaj u sebi Božji milosni dar što si ga primio polaganjem mojih ruku[a]! 7 Duh što nam ga je Bog dao ne čini nas strašljivima, nego nam daje snagu, ljubav i samokontrolu.
8 Stoga, nemoj se sramiti svjedočiti o našem Gospodinu. Ne srami se ni mene, koji sam u zatvoru zbog Gospodina, nego mi se pridruži u trpljenju radi Radosne vijesti! Bog nam daje snagu za to. 9 On nas je spasio i pozvao da živimo svetim životom, ne zbog toga što smo sami nešto postigli, nego po njegovoj odluci i milosti. Tu nam je milost već dao u Isusu Kristu prije početka vremena. 10 A sada nam ju je i pokazao dolaskom Isusa Krista, našeg Spasitelja. On je uništio smrt i obznanio život i besmrtnost po Radosnoj vijesti. 11 Radi Radosne vijesti postavljen sam za propovjednika, apostola i učitelja. 12 Zbog toga ovo i trpim, ali nisam posramljen jer znam u koga sam povjerovao. Uvjeren sam da On može sačuvati ono što mi je povjerio dok ne dođe onaj Dan[b]. 13 Neka ti uzor zdravog učenja bude ono koje si od mene čuo i drži ga se s vjerom i ljubavi u Isusu Kristu. 14 Čuvaj blago koje ti je povjereno po Svetom Duhu koji živi u nama!
Navođenje na grijeh
(Mt 18,6-9; Lk 17,1-2)
42 »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen[a] oko vrata i bace ga u more. 43 Ako vas ruka navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. 44 [b] 45 Ako vas noga navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. 46 [c] 47 Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. 48 Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’[d] 49 Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.
50 Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli[e] i živite u miru jedni s drugima.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International