Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Istinski post
58 »Zaviči iz svega glasa, ne suspreži se,
budi glasan poput zvuka trube.
Objavi mom narodu njegove prijestupe
i Jakovljevom narodu njegove grijehe.
2 Iz dana u dan me traže
kao da žele znati moje puteve,
kao da su narod koji čini pravo
i ne zaboravlja zapovijedi svoga Boga.
Od mene traže pravedne presude
kao da žele da im njihov Bog bude blizu.«
3 »Zašto smo postili«, govore,
»a ti to nisi vidio?
Zašto smo bili ponizni,
a ti to nisi primijetio?«
Ali vi na dan posta radite po svojoj volji
i tlačite svoje radnike.
4 Vaš post završava prepirkom i tučnjavom.
Gladni ste pa udarate šakama.
Nemojte više postiti kao danas,
i glas će vam se čuti na nebesima.
5 Zar mi je takav post po volji,
da čovjek sebe ponižava?
Zar služi tomu da se glava povije kao trska
i da se leži na pokajničkoj tkanini i pepelu?
Zar to zoveš postom,
danom koji je BOGU ugodan?
6 Ovo je dan posta kakav želim:
raskidati okove nepravde,
razvezati remenje jarmova,
oslobađati potlačene,
slomiti sve jarmove,
7 dijeliti svoj kruh s gladnima,
otvoriti svoj dom beskućniku,
odijevati one bez odjeće
i pomagati rođacima kad treba.
8 Tada će tvoja svjetlost zasjati kao zora
i vrlo ćeš brzo ozdraviti.
Pred tobom će ići Božje spasenje,
a BOŽJA će ti slava čuvati zaleđe.
9 Tada ćeš pozvati BOGA,
a on će se odazvati.
Zavapit ćeš mu,
a on će reći: »Evo me!«
Ako prestaneš druge ugnjetavati,
upirati prstom i govoriti zlo,
10 ako daš sve od sebe da nahraniš gladne
i namiriš potrebite,
tvoja će svjetlost zasjati u tami,
a tvoja će tama postati kao podne.
11 BOG će te stalno voditi,
nahranit će te u sušnim krajevima
i dati snagu tvojim kostima.
Bit ćeš kao navodnjen vrt,
kao izvor čije vode ne presušuju.
12 Obnovit ćeš stare gradske ruševine,
podići ćeš njihove pradavne temelje.
Bit ćeš slavan jer si popravio
probijene zidove
i obnovio ulice za stanovanje.
Završna poruka
11 Pogledajte kakvim vam velikim slovima pišem vlastitom rukom. 12 Svi oni koji se obaziru na to što će ljudi reći pokušavaju vas prisiliti da se obrežete. Ali oni to čine samo zato da ne bi bili progonjeni zbog Kristovoga križa. 13 Čak i oni koji su obrezani—sami se ne pridržavaju Zakona. No oni ipak žele da se obrežete kako bi se mogli hvaliti vašim činom.
14 A ja, nadam se da se neću nikada ničime hvaliti osim križem našega Gospodina Isusa Krista. Po njemu je svijet razapet za mene i ja sam razapet za svijet. 15 Jer, niti što znači obrezanje niti neobrezanje. Ono što je važno jest Božje novo stvorenje. 16 Mir i milost svima onima koji žive po tom mjerilu, svim Božjim ljudima[a].
17 Odsad neka mi nitko više ne stvara probleme jer već nosim ožiljke trpljenja[b] za Isusa na svojem tijelu.
18 Braćo i sestre! Neka milost našega Gospodina Isusa Krista bude s vašim duhom. Amen.
Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)
30 Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je 31 želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« 32 No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.
Tko je najveći?
(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)
33 Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« 34 Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.
35 Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«
36 Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: 37 »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«
Tko nije protiv nas, taj je za nas
(Lk 9,49-50)
38 Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«
39 Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. 40 Tko nije protiv nas, taj je za nas. 41 Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International