Book of Common Prayer
Zahvala za Božja čudesna djela
Voditelju zbora. Po napjevu »Nemoj uništiti«. Asafova pjesma hvale.
1 Za tebe je, Bože, sva naša hvala.
Tebi smo zahvalni jer si nam blizu.
Objavit ćemo svima
tvoja čudesna djela.
2 Bog kaže da je izabrao čas
za svoj pravedni sud.
3 Kad se strese zemlja i svi njeni stanovnici,
on umiruje njene stupove. Selah
4 Bahatima kaže da se ne hvale,
a zlima da ne podižu glave:
5 »Ne dižite se oholo k nebu,
ne govorite uzdignuta čela.«
6 Uzvišenost ne dolazi
ni s istoka ni sa zapada.
7 Samo je Bog taj koji sudi;
jedne ponižava, druge podiže.
8 BOG u ruci drži čašu,
punu vina svoga gnjeva.
Kad je izlije, svi opaki
ispit će je do zadnje kapi.
9 A ja ću uvijek Boga slaviti;
Bogu Jakovljevom ću pjevati.
10 Bog kaže: »Oduzet ću moć zlima,
i dati je pravednima.«
Izraelov Bog—sudac cijelog svijeta
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Asafova pjesma hvale.
1 Boga se slavi u Judi,
ime mu se štuje u Izraelu.
2 U Jeruzalemu mu je šator,
on boravi na brdu Sion.
3 Tamo je slomio strijele,
štitove, mačeve i bojno oružje. Selah
4 Bog se vraća u slavi i blještavom svjetlu,
s gore gdje je svladao neprijatelje.
5 Hrabri leže orobljeni,
u posljednji san utonuli;
ratnici ni ruku ne mogu podići.
6 Od tvoje prijetnje, Jakovljev Bože,
i jahač i konj leže obamrli.
7 Tebe se jedinog treba bojati.
Tko smije pred tebe kada si ljut?
8 Kad s neba izrekneš presudu,
zemlja se uplaši i umiri—
9 jer, Bog je ustao da donese odluku,
i spasi sve potlačene na zemlji. Selah
10 Čak i ljudski gnjev uvećava tvoju slavu
kada njime kažnjavaš neprijatelja.
11 Zavjetujte se BOGU
i zavjete izvršite!
Neka svi narodi donose darove
Bogu koga se treba bojati.
12 Bog čini da vladari budu ponizni,
da ga se boje zemaljski kraljevi.
Dobri pastir
Davidova pjesma.
1 BOG je moj pastir,
ništa mi ne manjka.
2 Pruža mi odmor na zelenim livadama,
vodi me do mirnih voda.
3 Snagu mi obnavlja,
dobar je prema meni,
pravim me putem vodi.
4 Pa i kada stazom smrti prolazim,
zla se ne bojim jer ti si sa mnom.
Čuvaju me tvoja palica i štap[a].
5 Pripremio si gozbu za mene
pred očima mojih neprijatelja.
Krijepiš me kao dragoga gosta,[b]
puniš moju čašu do vrha.
6 Svakog dana prate me tvoja dobrota i vjernost,
čitav moj život BOŽJA kuća bit će moj dom.
Molitva za Božju blizinu i sigurnost
Davidova pjesma.
1 BOG je moje svjetlo i moj spas,
neću se bojati.
BOG je bedem mog života,
neću strahovati.
2 Kad me okruže zlikovci,
kad napadnu krvoloci,
posrnut će i pasti
svi neprijatelji i protivnici.
3 Ako vojska na mene krene,
neću se bojati.
Ako rat povedu protiv mene,
u Boga ću se pouzdati.
4 Samo jedno BOGA molim
i uvijek ću to tražiti:
da stalno u BOŽJEM domu boravim,
da ljepotu BOŽJU gledam
i savjete od njega tražim.
5 On će me štititi u opasnosti,
sakriti u svom šatoru[a],
podići visoko na stijenu.
6 Porazit ću sve protivnike
i radosno BOGU prinijeti žrtve,
pjevat ću i svirati njemu u čast.
7 BOŽE, slušaj moj glas,
smiluj se i odgovori mi.
8 Rekao si mi: »Traži moje lice!«
K tebi, BOŽE, po pomoć dolazim.
9 Ne okreći se od mene,
slugu svog ne odbij u ljutnji.
Jer, jedini si koji može pomoći.
Ne ostavljaj me, moj Bože!
Moj spasitelju, spasi me!
10 Ako me i roditelji ostave,
ipak će me primiti BOG.
11 BOŽE, nauči me kako treba živjeti,
pokaži mi put daleko od neprijatelja.
12 Ne prepuštaj me njihovoj volji
jer će svjedočiti protiv mene
i htjet će mi nauditi.
13 Siguran sam da ću živjeti,
u BOŽJOJ dobroti uživati.
14 Čekaj na BOGA!
Vjeruj! Ne gubi nadu!
Očekuj pomoć BOŽJU.
3 Dođite ovamo, djeco čarobnjaka!
Otac vam je preljubnik,
a majka prostitutka.
4 Kome se to izrugujete?
Kome se kreveljite i plazite jezik?[a]
Vi ste djeca buntovnika,
potomstvo lažljivca.
5 Klanjate se lažnim bogovima
pod svakim zelenim drvetom,
svoju djecu prinosite kao žrtve
u klancima i pod visokim liticama.
6 Vaši su bogovi riječno kamenje,
na njih izlijevate vino za žrtvu
i njima prinosite žrtve od žita.
Bog kaže: »To je sve što ćete ikad imati
i zbog toga ću vas kazniti.«
7 Svoj ležaj ste rasprostrli
na vrhovima visokih brda
gdje prinosite zaklane žrtve.[b]
8 Bog kaže: »Iza vrata i dovratka
postavili ste spomen na mene.[c]
Ali ipak ste otišli k njima,
razgrnuli ste im svoje krevete.
Pogodili ste se s njima,
zavoljeli njihov ležaj
i gledali njihovu golotinju.
9 Išli ste Moleku[d] s maslinovim uljem
i mazali se mirisnom pomasti.
Daleko ste slali glasnike,
sišli ste do samog Podzemlja[e].
10 Od svega ste se toga iscrpili,
ali niste odustali.
Našli ste novu snagu
jer ste u njima uživali.
11 Niste me se sjećali,
niste me primjećivali.
Od čega ste toliko strepili,
zašto ste se bojali i lagali?
Zato što sam šutio i skrivao se,
zato me niste štovali?
12 Objavit ću vaša dobra djela
i vjerske obrede,
ali to vam neće pomoći.
13 Kad budete vikali za pomoć,
neka vas spase idoli koje ste nakupili!
Sve će ih odnijeti vjetar,
dašak će ih otpuhati.
Ali tko u meni traži utočište,
naslijedit će obećanu zemlju
i zaposjesti moju Svetu goru.«
25 Duh je izvor našega novog života. Slijedimo, dakle, Duha! 26 Nemojmo biti umišljeni! Ne izazivajmo jedni druge i nemojmo jedni drugima zavidjeti!
Pomažite jedni drugima
6 Braćo i sestre, ako nekoga zateknete u prijestupu, vi koji ste duhovni, privucite ga da se opet vrati na pravi put, ali činite to u duhu blagosti. Čuvajte se da i vi ne padnete u iskušenje. 2 Pomažite jedni drugima nositi se s poteškoćama! Tako ćete istinski slijediti Kristov zakon. 3 Ako netko misli da je važan, a zapravo nije, samog sebe zavarava. 4 Svatko neka sâm ispituje svoje postupke, da vidi može li biti zadovoljan sobom, bez uspoređivanja s drugima. 5 Svatko snosi odgovornost za vlastite postupke.
6 Onaj tko je poučavan Božjoj riječi, neka dijeli sve dobro što ima s onim tko ga poučava.
7 Nemojte se zavaravati: Bog se ne da izrugivati! Ono što čovjek sije, to će i žeti. 8 Tko sije da udovolji svojoj tjelesnoj naravi, žet će iz nje propast. No onaj tko sije da udovolji Duhu, žet će od Duha vječni život. 9 Nemojmo se umoriti čineći dobro, jer ćemo, ako ne posustanemo, u pravo vrijeme žeti žetvu. 10 Kad imate priliku, ne propuštajte činiti dobro svim ljudima, posebno onima koji su naša obitelj po vjeri.
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)
14 Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. 15 Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.
16 Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«
17 Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. 18 Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«
19 Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«
20 Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.
21 Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«
Otac je rekao: »Od djetinjstva. 22 Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«
23 Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«
24 Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«
25 Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«
26 Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« 27 A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. 28 Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«
29 A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom[a].«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International