Book of Common Prayer
Vapaj za pomoć
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma.
1 Bože, spasi me,
voda mi do grla doseže!
2 Tonem u mulj duboki,
noge mi se nemaju gdje osloniti.
U vodu tonem beskrajnu,
valovi me preplavljuju.
3 Od dozivanja sam iznemogao,
grlo mi je promuklo.
Vid mi je oslabio
dok sam na Boga čekao.
4 Oni što me nizašto mrze brojniji su
nego vlasi na mojoj glavi.
Mnogo je onih koji me žele uništiti,
lažno me optužuju neprijatelji,
traže da vratim što nisam ukrao.
5 Bože, znane su ti moje greške,
moja krivnja nije ti skrivena.
6 Ne dopusti da se zbog mene osramote
oni koji se u tebe pouzdaju.
Gospodaru, BOŽE, Svevladaru,
ne dopusti da se zbog mene posrame
oni koji te traže,
Bože Izraela!
7 Jer, zbog tebe trpim uvrede,
od srama mi se crveni lice.
8 Svojim rođacima sam kao stranac,
svojoj braći kao tuđinac.
9 Revnost za tvoj Hram me obuze,
na mene padaju uvrede tebi upućene.
10 Kad plačem i postim,
vrijeđaju me.
11 Kad obučem tkaninu za žalovanje,
rugaju mi se.
12 Ljudi na javnim mjestima
protiv mene govore,
a pijanci o meni pjevaju rugalice.
13 Ali ja se tebi molim, BOŽE.
Kad je tebi, Bože, po volji,
u svojoj velikoj ljubavi
odgovori mi tako što ćeš me spasiti.
14 Iščupaj me iz blata,
ne daj da potonem!
Spasi me od mrzitelja,
i od dubokih voda!
15 Ne daj da me odnese poplava,
niti da me odvuče dubina,
ili grobna jama da me proguta.
16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi.
Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.
17 Ne skrivaj se od svoga sluge,
brzo mi odgovori jer sam u nevolji.
18 Dođi k meni i izbavi me,
od neprijatelja oslobodi me.
19 Ti znaš kako su me izvrijeđali,
kakvu sramotu su mi nanijeli
i tko su moji neprijatelji.
20 Uvrede su mi srce slomile,
u očaj me bacile.
Želio sam da se netko sažali,
ali nije bilo nikoga.
Čekao sam da me netko utješi,
ali nitko nije došao.
21 U jelo su mi stavili žuč,
za piće su mi dali ocat.
22 Neka im njihova gozba zamka postane
i klopka za njihove saveznike.
23 Neka im se pomrače oči da ne vide
i neka im se stalno tresu noge.
24 Daj oduška svojoj srdžbi,
tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži.
25 Neka im opuste boravišta—
neka nitko ne stanuje u njima.
26 Jer, progone one koje si već srušio,
nanose bol onima koje si već ranio.
27 Krivnju im dodaj na krivnju,
ne daj da se pred tobom opravdaju.
28 Neka budu izbrisani iz knjige živih,
da ne budu upisani s pravednima.
29 A ja patim i bolujem.
Bože, zaštiti me svojim spasenjem.
30 Pjesmom ću hvaliti Božje ime
i veličati ga zahvalama.
31 Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola
ili bika s rogovima i papcima.
32 Vidjet će to siromašni i radovati se.
Vi koji Boga tražite, ohrabrite se!
33 BOG čuje potrebite
i ne zaboravlja zatočene.
34 Neka ga hvale nebo i zemlja,
mora i sve što se u njima kreće!
35 Jer, Bog će spasiti Sion
i obnoviti Judine gradove.
Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti.
36 Potomci njegovih slugu će je naslijediti,
koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati.
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21 Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
22 pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23 Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
24 Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25 Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
27 Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.
Spasenje za sve
56 BOG kaže: »Držite se pravde
i činite ono što je pravo,
jer uskoro ću vas izbaviti
i javno vas opravdati.
2 Blago čovjeku koji to čini,
smrtniku koji se toga drži,
koji poštuje šabat[a], ne oskvrnjuje ga,
i koji ruku čuva od svakog zla.«
3 Neka ne kaže nijedan stranac
koji slijedi BOGA:
»BOG me sigurno neće primiti
jer sam iz drugog naroda.«
I neka se nijedan eunuh[b] ne požali:
»Ja sam kao suho stablo.«
4 Jer, ovako kaže BOG:
»Eunusima, koji poštuju moj šabat,
i čine ono što mi je po volji
i čvrsto se drže moga Saveza,
5 dat ću spomenik i ime
u svom Hramu i unutar mojih zidina.
Dat ću im nešto vrednije od sinova i kćeri:
dat ću im vječno ime
koje neće biti zatrto.
6 A strance koji BOGU obećaju
da će mu služiti i voljeti BOŽJE ime,
i da će mi se klanjati i poštovati šabat,
i da ga neće oskvrnuti,
nego će se čvrsto držati moga Saveza,
7 dovest ću na svoje Sveto brdo
i radošću ih ispuniti u svom Domu molitve.
Njihove paljene i druge žrtve
bit će prihvaćene na mom žrtveniku.
Jer, moj Dom nosit će ime
‘Dom molitve za sve narode’.
8 Ja sam Gospodar BOG
koji skuplja prognane iz Izraela.
Ja ću pridružiti i druge
onima koji su već sabrani.«
Božji Duh i ljudska narav
16 Kažem vam: neka Duh upravlja vašim ponašanjem, tada nećete zadovoljavati žudnjama svoje tjelesne naravi. 17 Jer, želje vaše tjelesne naravi—protive se Duhu, a želje Duha—protive se tjelesnoj naravi. To se dvoje međusobno protivi tako da ne činite ono što biste željeli. 18 No ako dopustite da vas vodi Duh, niste pod upravom Zakona.
19 Djela, koja pripadaju našoj tjelesnoj naravi, potpuno su jasna: to je seksualni nemoral, nečistoća, nepristojnost, 20 štovanje lažnih bogova, vračanje i čarobnjaštvo, neprijateljstvo, izazivanje sukoba, zavist, razdražljivost, sebičnost, nesloga, razdori, strančarenje[a], 21 ljubomora, pijančevanje, orgijanje i tome slično. Što se toga tiče, upozoravam vas, kao što sam vas već prije upozoravao: oni koji takvo što čine, neće biti dio Božjega kraljevstva. 22 Plod koji daje Duh je: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost i samokontrola. Protiv toga nema nikakvog zakona. 24 Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su na križu svoju tjelesnu narav sa svim svojim djelovanjem i željama.
Isus s Mojsijem i Ilijom
(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)
2 Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. 3 Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac[a] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. 4 Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.
5 Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« 6 Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.
7 Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«
8 Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.
9 Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.
10 Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« 11 Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«
12 Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? 13 Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International