Book of Common Prayer
Zajin
49 Sjeti se obećanja danog svome slugi,
kojim si mi pružio nadu.
50 Imam utjehu u svojoj patnji,
tvoje obećanje daje mi život.
51 Bahati ljudi uvijek mi se rugaju,
no od tvoga učenja ne odstupam.
52 Mislim o tvojim drevnim odredbama,
one mi utjehu donose, BOŽE.
53 Ogorčen sam zbog zlih ljudi
koji tvoj zakon zanemaruju.
54 Pjevat ću sve dok živim,
tvoje uredbe su moje pjesme.
55 I noću sam o tebi mislio, BOŽE,
tvog učenja strogo se držao.
56 Uvijek sam tako radio,
tvoja pravila poštovao.
Het
57 Obećavam ti, o BOŽE,
tvojih ću se riječi držati.
58 Molim te cijelim svojim bićem,
smiluj mi se kao što si obećao.
59 O životu sam dobro promislio,
na tvoja pravila se usmjerio.
60 Žurim, ne oklijevam,
tvojim naredbama se pokoravam.
61 Zli ljudi postavljaju mi zamke,
no tvoje učenje ne zaboravljam.
62 I u ponoć ustajem, zahvaljujem ti
zbog tvojih pravednih prosudbi.
63 Prijatelj sam svima koji te štuju,
svima koji se drže tvojih pravila.
64 Zemlja obiluje tvojom ljubavlju, BOŽE.
Pouči me svojim odredbama!
Tet
65 Dobar si svom slugi, BOŽE,
kao što si i obećao.
66 Nauči me dobroj prosudbi i znanju
jer se u tvoje naredbe pouzdajem.
67 Loše sam činio pa me snašla kazna,
a sad se držim tvoga obećanja.
68 Ti si dobar i činiš dobro,
pouči me svojim odredbama.
69 Bahati ljudi o meni smišljaju laži,
a ja svim srcem vršim tvoja pravila.
70 Oni ne brinu ni o čemu,
a ja uživam u tvom učenju.
71 Patnja mi je činila dobro
jer sam tvoje odredbe utvrdio.
72 Učenje tvoje mi vrijedi
više i od srebra i zlata.
Ludost pouzdanja u bogatstvo
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.
1 Čujte ovo, svi narodi!
Slušajte, svi stanovnici svijeta,
2 kako mali tako i veliki,
kako bogati tako i siromašni.
3 Moja usta govorit će mudro,
moje misli bit će razumne.
4 Obratit ću pažnju na poslovicu,
njeno značenje objasniti uz liru.
5 Zašto da se bojim u zle dane
kad me pokvareni progonitelji opkole;
6 oni što se u bogatstvo pouzdaju
i svojim se izobiljem hvale?
7 Ta nitko ne može svoj život otkupiti,
nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.
8 Jer, otkupnina za život je previsoka,
nema iznosa koji bi se platiti mogao
9 da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.
10 Jer, svi vide da i mudri umiru,
da i nerazumi i budale pogibaju
i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.
11 Grobovi su im vječni domovi,
u njima prebivaju kroz sve naraštaje
premda su jednom zemlju posjedovali.
12 Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje,
isto kao životinja on umire.
13 To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju
i onih koji se slažu s takvima. Selah
14 Kao ovce, za svijet mrtvih[a] su određeni,
smrt će im pastir biti.
Pravedni će vladati nad njima,
brzo će propasti njihova tijela.
Svijet mrtvih bit će im domovina.
15 A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti,
on će me odande uzeti. Selah
16 Nemoj zavidjeti kad se netko obogati,
kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.
17 Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti,
bogatstvo njegovo neće s njim otići.
18 Premda se za života smatrao sretnim—
i hvalili su ga što mu dobro ide—
19 i on će se svojim precima pridružiti,
gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.
20 Čovjek u bogatstvu ne razumije
da isto kao životinja on umire.
Ljudska pokvarenost
Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat«[a]. Davidov »maskil«.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 No BOG s neba gleda ljude,
da vidi ima li tko mudar,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada Boga ne zazivaju.
5 Evo, silan će ih strah obuzeti,
kakav još nisu osjetili.
Bog će rasuti kosti bezbožnih.
Bit će izvrgnuti sramoti
jer su od Boga odbačeni.
6 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,[b]
došlo spasenje Izraelu!
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
klicat će Jakovljev narod,
radovat će se Izrael!
BOG zove posebnog slugu
49 Slušajte me, ljudi na otocima!
Poslušajte ovo, daleki narodi!
BOG me pozvao iz majčine utrobe,
dok sam još bio u njoj, dao mi je ime.
2 Usta mi je napravio kao oštar mač,
sakrio me u sjeni svoje ruke.
Učinio me šiljastom strijelom
i sakrio u svom tobolcu.
3 Rekao mi je: »Ti si moj sluga, Izraele.
Na tebi ću pokazati svoju slavu.«
4 Ali ja sam rekao: »Uzalud sam se trudio,
snagu sam uludo potrošio.
Ipak, kod BOGA je ono što mi pripada,
kod moga Boga moja je nagrada.«
5 A sada kaže BOG,
koji me oblikovao u majčinoj utrobi,
da mu budem sluga,
da mu vratim Jakova,
da mu okupim Izrael.
Stekao sam čast pred BOGOM
i moj Bog moja je snaga.
6 On kaže: »Premalo je za tebe
da mi budeš samo sluga.
Ti ćeš vratiti Jakovljeva plemena
i dovesti natrag preživjele iz Izraela.
Ali ja ću te učiniti i svjetlošću za pogane,
moje spasenje pronijet ćeš do krajeva zemlje.«
7 BOG, Otkupitelj i Izraelova Svetinja,
govori svom slugi, onome kojeg narod prezire i gleda s gnušanjem:
»Kraljevi će ustati kad te vide,
poklonit će ti se poglavari
zbog BOGA koji je vjeran,
Izraelovog Svetoga koji te izabrao.«
Dan spasa
8 Ovako kaže BOG:
»Odgovorit ću ti u povoljno vrijeme
i pomoći ti na dan spasenja.
Čuvat ću te i postaviti
da budeš Savez narodu.
Obnovit ćeš zemlju
i ponovo dodijeliti opustošena nasljedstva.
9 Zarobljenima ćeš reći: ‘Izađite!’,
a onima u tami: ‘Pokažite se!’«
Tvoje stado će se napasati duž puteva
i nalaziti pašu čak i na goletima.
10 Neće ih moriti ni glad ni žeđ,
neće im škoditi pustinjska žega ni sunce.
Vodit će ih onaj koji im se smilovao,
provest će ih pokraj izvorâ vodâ.
11 Sve svoje planine pretvorit ću u puteve,
a niske će se ceste povisiti.
12 Pogledaj! Doći će izdaleka—
neki sa sjevera, neki sa zapada,
neki iz Asuana[a] u Egiptu.
Pavao i Petar
11 No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. 12 Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. 13 I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. 14 Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?«
15 Mi smo Židovi po rođenju i ne pripadamo nežidovima koje smatramo grešnicima. 16 No znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista[a]. Zato smo i povjerovali u Krista Isusa da bismo bili opravdani pred Bogom zbog vjere u Krista[b], a ne zbog držanja Zakona.
17 Jer, nitko neće biti opravdan vršenjem Zakona. I mi smo Židovi došli Kristu da budemo opravdani pred Bogom jer smo se i mi pokazali grešnicima. Znači li to da nas je Krist učinio grešnicima? Naravno da ne! 18 Ako ponovo počnem zagovarati ono što sam napustio, postajem prijestupnik. 19 Doista, ja sam umro Zakonu jer me Zakon usmrtio, da bih živio za Boga. Želim time reći da sam razapet s Kristom. 20 Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Život, koji sada živim u svom tijelu, živim po vjeri u Božjega Sina koji me volio i predao samoga sebe da me spasi. 21 Ne prezirem Božju milost jer, kad bi nas Zakon mogao opravdati pred Bogom, Kristova bi smrt bila nepotrebna.
13 Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.
Herodova zbunjenost
(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9)
14 Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« 15 Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«
16 Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«
Ubojstvo Ivana Krstitelja
17 Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. 18 Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« 19 Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla 20 jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.
21 Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. 22 Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« 23 Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«
24 Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?«
A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«
25 Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«
26 Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. 27 Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. 28 Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. 29 Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International