Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Book of Common Prayer

Daily Old and New Testament readings based on the Book of Common Prayer.
Duration: 861 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Psalmi 45

Pjesma za kraljevsko vjenčanje

Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.

Iz srca mi naviru riječi divne,
    pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
    pisara koji vješto piše.

Najljepši si među ljudima,
    divno govoriš svojim usnama.
    Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
Mač pričvrsti uz bok, junačino,
    tvoja je slava i veličanstvo.
Jaši slavno i pobjedonosno
    da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
    za strahovita je djela sposobna.
Tvoje oštre strijele se zabadaju
    u srca kraljevih neprijatelja,
    narodi pred tobom padaju.

Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[a]
    a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
    Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
    kao ni jednog od tvojih drugova.
Sva tvoja odjeća miriše
    kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
    uživaš u svirci žičanih glazbala.

Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
    a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
    okićena zlatom iz Ofira.

10 Zaručnice[b], pomno me saslušaj i promisli:
    Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
    Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
    zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.

13 Kraljica je sva veličanstvena,
    vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
    a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
    u kraljevu palaču ulaze.

16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
    postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
    čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.

Psalmi 47-48

Bog vlada nad narodima

Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.

Plješćite rukama, svi narodi,
    vičite Bogu glasom radosnim.
BOG je strašan, on je Svevišnji,
    nad svom zemljom Kralj veliki.
Narode nam je podložio,
    plemena pod naše noge stavio.
Nasljedstvo nam je izabrao,
    na ponos Jakovu, kojeg je volio.

Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje,
    BOG ide u pratnji zvučne trube.
Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte!
    Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte!
Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta,
    zato mu hvalospjev pjevajte!

Bog vlada nad narodima,
    na svetom prijestolju sjedi.
Okupljaju se vladari naroda
    s narodom Boga Abrahamova
jer Božji su svi moćnici[a] svijeta,
    uzvišen je visoko nad svima.

Slava i snaga Siona

Pjesma hvale Korahovih potomaka.

Velik je BOG, dostojan da ga slave,
    u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
    Gora Sion je poput visova Safona[b],
    ona je grad Kralja velikoga.
Bog se u njenim kulama
    pokazao kao sigurna obrana.
Kad su se kraljevi udružili,
    kad su zajedno na nju krenuli,
zaprepastili su se čim su je vidjeli
    pa su panično pobjegli.
Obuzeo ih je drhtaj,
    kao muke kod porođaja,
kao kad istočni vjetar
    lađe iz Taršiša razbija.

Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
    grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
    Bog ga je učvrstio dovijeka.

Usred tvoga Hrama, Bože,
    o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
    do krajeva zemlje se šire.
    Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
    kliču Judini gradovi
    zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
    njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
    osmotrite mu tvrđave,
    da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
    Dok ne umremo, on će nas voditi.

Izaija 48:12-21

12 Jakove, slušaj me!
    Izraele, tebe sam pozvao!
    Ja sam Bog, Početak i Završetak.
13 Moja ruka je položila temelje zemlje,
    moja desnica je razastrla nebesa.
    Kad ih pozovem, zajedno ustaju.

14 Okupite se, svi vi, i slušajte:
    Koji je od idola ovo prorekao?
BOG ga je izabrao[a] i on će izvršiti
    njegov plan protiv Babilona.

15 Ja, da, ja sam vam to rekao;
    ja sam ga pozvao.
Ja ću ga dovesti
    i on će uspjeti na svom pohodu.
16 Primakni mi se i slušaj ovo:
    od početka vam ne govorim u tajnosti,
    a kad se to dogodi, ja sam tamo.«

A sada me Gospodar BOG poslao sa svojim Duhom. 17 Ovako govori BOG, tvoj Otkupitelj, Izraelova Svetinja:

»Ja sam BOG, tvoj Bog,
    koji te uči za tvoje dobro,
    koji te usmjerava kamo trebaš ići.
18 O, da si bar pazio na moje zapovijedi!
    Tvoje blagostanje došlo bi kao rijeka,
    tvoj uspjeh kao valovi mora.
19 Tvojih bi potomaka bilo kao pijeska,
    a tvoje djece koliko i njegovih zrnaca.
Ime im se ne bi zatrlo,
    niti izbrisalo preda mnom.

20 Izađite iz Babilona, bježite od Babilonaca!
    Najavite to radosnim poklicima,
objavite i razglasite do krajeva zemlje.
    Kažite: ‘BOG je otkupio svog slugu Jakova!’
21 Nisu bili žedni kad ih je vodio kroz pustinje,
    učinio je da im iz stijene poteče voda.
    Rascijepio je stijenu i voda je potekla.

Galaćanima 1:18-2:10

18 Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom[a] i ostao s njim dva tjedna. 19 Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata. 20 Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina. 21 Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.

22 No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale. 23 One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.« 24 I hvalili su Boga zbog mene.

Ostali apostoli prihvaćaju Pavla

Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.

Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.

I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. 10 Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.

Marko 6:1-13

Isus u Nazaretu

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

Isus šalje apostole

(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)

Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« 10 Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. 11 Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

12 Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. 13 Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International